Promjene raspoloženja, povlačenje iz društva i poteškoće u svakodnevnim zadacima mogu se pojaviti uz probleme s pamćenjem, ali i prije nego što ih primijetimo.
Kad se govori o Alzheimerovoj bolesti, najčešće se prvo pomisli na gubitak pamćenja, zaboravljanje imena ili često zagubljivanje predmeta. Međutim, prvi znakovi bolesti ne moraju biti toliko očiti. Promjene se mogu odraziti na raspoloženje, ponašanje, sposobnost planiranja svakodnevnih aktivnosti, pa čak i na upravljanje novcem ili korištenje tehnologije.
– Većina ljudi očekuje da Alzheimerova bolest počinje zaboravljanjem imena ili zagubljivanjem ključeva, no prve promjene često su mnogo suptilnije – rekao je za HuffPost dr. Majid Fotuhi, neurolog i izvanredni profesor na Odjelu za neuroznanost Sveučilišta Johns Hopkins.
Takve se promjene često pripisuju stresu, umoru ili starenju, a ponekad ih ne primjećuje ni sama osoba. Članovi obitelji mogu postupno početi preuzimati dio njezinih obveza, ne shvaćajući da se njezino funkcioniranje promijenilo.
Kod nekih ljudi bolest utječe i na sposobnost prepoznavanja vlastitih poteškoća, što se naziva anosognozija. Zbog toga osoba može iskreno vjerovati da se ništa nije promijenilo, pa njezino ponašanje okolina može pogrešno protumačiti kao tvrdoglavost.
Važno je naglasiti da nijedan od sljedećih znakova sam po sebi ne znači da osoba ima Alzheimerovu bolest. Ipak, ako su promjene nove, ponavljaju se ili postupno postaju izraženije, vrijedi razgovarati s liječnikom.
Poteškoće s novcem i organizacijom svakodnevnog života
Jedan od mogućih znakova jest promjena u načinu upravljanja financijama. Osoba koja je prije uredno plaćala račune može početi propuštati rokove, isti račun platiti više puta ili donositi financijske odluke koje nisu u skladu s njezinim dotadašnjim navikama. Može postati i podložnija prijevarama ili početi neobično trošiti novac.
Promjene se mogu primijetiti i u planiranju svakodnevnih aktivnosti. Osoba koja je oduvijek bila organizirana može se početi teže snalaziti s obvezama, koordiniranjem dogovora i zadacima koji zahtijevaju više koraka.
– Netko tko je oduvijek bio vrlo organiziran odjednom može imati poteškoća s planiranjem ili praćenjem svakodnevnih obveza – upozorava Davide Cappon, ravnatelj neuropsihologije u Medicinskom centru Tufts.
Mogu se pojaviti i pogreške u računanju ili plaćanju računa, a zadaci koje je osoba prije obavljala bez teškoća mogu postati toliko zahtjevni da ih počne prepuštati drugima. Obitelj takve promjene ponekad pripisuje starenju ili gubitku interesa.
Povlačenje iz društva i promjene raspoloženja
Ako osoba prestane organizirati druženja, izbjegava aktivnosti u kojima je nekoć uživala ili se sve češće povlači iz razgovora, razlog ne mora biti samo promjena interesa. Moguće je da joj je postalo teže pratiti razgovore, pronaći odgovarajuće riječi ili se snalaziti u situacijama u kojima sudjeluje više ljudi.
Promjene raspoloženja i ponašanja također se mogu pojaviti prije izraženih problema s pamćenjem. Među njima su apatija, razdražljivost, tjeskoba, gubitak motivacije i odustajanje od hobija.
Neurolog dr. Michael Stanley iz Medicinskog centra Tufts ističe da se kod starijih osoba novonastala depresija, tjeskoba ili apatija, bez očitog vanjskog uzroka, ne bi trebale automatski pripisivati životnim okolnostima. U takvim slučajevima korisno je procijeniti i kognitivne funkcije.
Ipak, takvi simptomi mogu imati brojne uzroke, uključujući depresiju i stres, pa je za razumijevanje njihova podrijetla potrebna stručna procjena.
Ponavljanje istih pitanja i teškoće s poznatom tehnologijom
Povremeno zaboravljanje uobičajeno je, no veći razlog za pozornost može biti ponavljanje istog pitanja nekoliko puta u kratkom razdoblju, bez sjećanja na prethodni razgovor. Osoba može zaboravljati dogovore ili tražiti da joj se ista informacija opetovano objašnjava.
Pritom se može dogoditi da se vrlo dobro sjeća događaja iz daleke prošlosti, ali teško pamti što se dogodilo nedavno. Očuvana sjećanja na ranije životne događaje ne isključuju poteškoće s usvajanjem novih informacija.
Promjene se mogu primijetiti i pri korištenju tehnologije. Primjerice, osoba koja je godinama samostalno koristila internetsko bankarstvo, slala poruke ili upravljala televizorom odjednom može trebati sve više pomoći. Poteškoće s novom ili redizajniranom aplikacijom same po sebi nisu razlog za zabrinutost, ali trajan gubitak ranije usvojenih vještina zaslužuje pozornost.
Gubitak orijentacije i slabljenje osjeta mirisa
Još jedan mogući znak jest gubitak orijentacije na poznatim mjestima. Osoba može pogrešno skrenuti na ruti kojom godinama vozi ili se nakratko izgubiti u trgovini koju dobro poznaje. Može imati i sve veće poteškoće s procjenom udaljenosti tijekom vožnje.
Takve promjene ne treba automatski pripisati problemima s vidom, osobito ako su nove ili se pogoršavaju. Važno je, međutim, utvrditi njihov stvarni uzrok jer poteškoće s orijentacijom mogu imati različita objašnjenja.
Istraživanja upućuju na to da bi slabljenje osjeta mirisa moglo biti jedan od ranih znakova Alzheimerove bolesti. Prema istraživanju, jedan od mogućih mehanizama uključuje djelovanje imunosnih stanica u mozgu na živčana vlakna koja prenose signale mirisa.
Neurolog dr. Dale Bredesen iz ustanove Apollo Health savjetovao je da se novonastalo slabljenje osjeta mirisa ne zanemaruje, nego da se o njemu razgovara s liječnikom. Osobama starijima od 35 godina koje imaju obiteljsku povijest kognitivnih poremećaja predložio je da s neurologom razmotre testiranje osjeta mirisa. Ipak, uredan rezultat takvog testa ne isključuje mogućnost bolesti.
Skriveni znak može biti i sve veća potreba za pomoći
Neke osobe uspijevaju dugo prikrivati ili nadoknađivati svoje poteškoće. Mogu se oslanjati na podsjetnike, zapisivati obveze, prepuštati drugima odgovaranje na pitanja ili se našaliti na račun vlastite zaboravljivosti.
– Osobe s dobrim obrazovanjem, aktivnim društvenim životom i zahtjevnom karijerom mogu godinama nadoknađivati poteškoće, zbog čega je rane promjene teže uočiti – ističe Fotuhi.
Promjene mogu biti manje očite i zato što članovi obitelji postupno preuzimaju sve više svakodnevnih zadataka. Supružnik, primjerice, počinje plaćati račune, voziti ili kuhati umjesto osobe koja se suočava s poteškoćama. Takva je pomoć važna, ali i sve veća potreba za njom može biti koristan podatak za liječnika.
Kada se javiti liječniku i što očekivati od procjene?
Ako primijetite nove promjene u pamćenju, ponašanju ili svakodnevnom funkcioniranju, važno je ne paničariti, ali ni zanemariti ih. Prvi korak može biti razgovor s liječnikom obiteljske medicine, kojemu je korisno navesti konkretne primjere promjena i približno vrijeme njihova pojavljivanja.
Na pregled je dobro povesti člana obitelji koji osobu dobro poznaje i redovito je viđa. Također je korisno pripremiti popis lijekova i drugih pripravaka koje osoba uzima.
Procjena može uključivati testiranje kognitivnih funkcija, krvne pretrage, provjeru funkcije štitnjače, razine vitamina B12 i šećera u krvi te pregled terapije koju osoba uzima. Ovisno o simptomima, liječnik može provjeriti i kvalitetu sna, raspoloženje i sluh. U određenim slučajevima mogu biti korisni snimanje mozga i krvni testovi povezani s Alzheimerovom bolešću.
Važno je pritom utvrditi postoje li drugi mogući uzroci poteškoća. Loš san, depresija, lijekovi i druga zdravstvena stanja mogu izazvati slične simptome. Ovisno o nalazima, osoba može biti upućena neurologu ili psihijatru, a u nekim slučajevima i radnom terapeutu ili stručnjaku za govorno-jezičnu terapiju radi učenja strategija koje olakšavaju svakodnevno funkcioniranje.
Pravodobna procjena važna je jer danas postoje bolji dijagnostički postupci, a određenim pacijentima dostupne su i terapije koje mogu usporiti napredovanje bolesti.
Navike koje podupiru zdravlje mozga
Uz prepoznavanje mogućih simptoma, važno je voditi računa i o općem zdravlju mozga. Stručnjaci preporučuju redovitu tjelesnu aktivnost, dovoljno kvalitetnog sna i prehranu koja podupire zdravlje srca.
Korisno je ostati društveno i intelektualno aktivan, primjerice kroz glazbu, igre, ples, kreativne aktivnosti i hobije, te redovito učiti nešto novo. Važno je razmotriti i konzumaciju alkohola, duhana, kanabisa i drugih psihoaktivnih tvari.
Takve navike pridonose očuvanju zdravlja i mogu pomoći u smanjenju rizika od kognitivnog propadanja. Ako se pojave promjene u pamćenju ili svakodnevnom funkcioniranju, ipak ne mogu zamijeniti liječničku procjenu.
(Ordinacija.hr)
