Infekcija koju uzrokuje parazit češće izaziva simptome kod žena, dok muškarci često ni ne znaju da su zaraženi. Može se prenositi i bez simptoma, a posebno je važno pravodobno liječenje tijekom trudnoće.
Trihomonijaza je jedna od najčešćih spolno prenosivih infekcija, a uzrokuje je jednostanični parazit Trichomonas vaginalis. Iako se uspješno liječi lijekovima, problem je u tome što mnoge zaražene osobe nemaju nikakve simptome, zbog čega infekciju mogu nesvjesno prenositi spolnim partnerima.
Infekcija češće izaziva simptome kod žena, a najčešće se očituje promijenjenim vaginalnim iscjetkom, neugodnim mirisom i svrbežom. Muškarci uglavnom nemaju izražene tegobe, no mogu osjetiti peckanje pri mokrenju ili primijetiti iscjedak iz penisa. Važno je znati da se parazit može prenositi i kada simptomi izostanu.
Prenosi se spolnim kontaktom
Trihomonijaza se prenosi spolnim kontaktom, uključujući vaginalni, oralni i analni spolni odnos. Najčešće se prenosi s penisa na rodnicu ili obrnuto, a moguć je i prijenos između dviju rodnica.
Parazit najčešće zahvaća donji dio spolnog sustava. Kod žena to uključuje rodnicu, vulvu, vrat maternice i mokraćnu cijev, dok kod muškaraca uglavnom zahvaća mokraćnu cijev unutar penisa. Infekcija se ne prenosi uobičajenim svakodnevnim kontaktom poput rukovanja, dodirivanja ili ljubljenja.
Rizik od zaraze povećavaju nezaštićeni spolni odnosi, više spolnih partnera, prethodne spolno prenosive infekcije i ranije preboljela trihomonijaza.
Simptomi su češći kod žena
Simptomi se mogu pojaviti pet do 28 dana nakon zaraze, ali i kasnije. Mnogi zaraženi nemaju nikakve tegobe, dok se kod drugih mogu javiti različiti simptomi.
Kod žena su najčešći:
- rijedak ili pjenast vaginalni iscjedak neugodnog mirisa, koji može biti proziran, bijel, žut ili zelen
- svrbež, peckanje i nadraženost rodnice i okolnog genitalnog područja
- bol ili peckanje pri mokrenju
- bol tijekom spolnog odnosa
- bol u donjem dijelu trbuha.
Muškarci često nemaju simptome, a kada se pojave, mogu uključivati svrbež ili nadraženost penisa, peckanje pri mokrenju ili nakon ejakulacije te proziran ili gnojan iscjedak iz penisa.
Budući da infekcija može proći neprimijećeno, važno je obratiti se liječniku ako primijetite navedene tegobe ili saznate da vaš spolni partner ima trihomonijazu.
Moguće komplikacije, osobito u trudnoći
Neliječena trihomonijaza može trajati mjesecima, pa čak i godinama. Upala genitalnog područja koju uzrokuje parazit može olakšati zarazu drugim spolno prenosivim infekcijama. Trihomonijaza je povezana i s povećanom osjetljivošću na HIV, a kod osoba koje već imaju HIV može povećati rizik od prijenosa virusa na spolne partnere.
Posebnu pozornost treba obratiti na infekciju tijekom trudnoće. Trudnice s trihomonijazom imaju povećan rizik od prijevremenog poroda i rođenja djeteta niske porođajne težine. Moguć je i prijenos infekcije na dijete tijekom prolaska kroz porođajni kanal. Infekcija se povezuje i s upalom prostate (prostatitisom), pasjemenika (epididimitisom) i mokraćnog mjehura (cistitisom).
Dijagnoza se potvrđuje testiranjem
Simptomi trihomonijaze mogu nalikovati tegobama koje uzrokuju druge spolno prenosive infekcije, zbog čega se dijagnoza ne može pouzdano postaviti samo na temelju simptoma.
Kod žena se uzima bris rodnice ili vrata maternice, a uzorak se može pregledati pod mikroskopom kako bi se utvrdila prisutnost parazita. Budući da on nije uvijek vidljiv mikroskopskim pregledom, mogu se koristiti i molekularni testovi poput PCR-a ili testa amplifikacije nukleinskih kiselina (NAAT), kojima se otkriva njegov genetski materijal.
Kod muškaraca se infekcija može dijagnosticirati analizom uzorka mokraće ili brisa mokraćne cijevi.
Istodobno liječenje partnera
Trihomonijaza se liječi antiparazitskim lijekovima, najčešće metronidazolom ili tinidazolom. Ženama se najčešće preporučuje metronidazol u dozi od 500 mg dva puta dnevno tijekom sedam dana, dok se muškarcima može propisati jednokratna doza od dva grama. Ovisno o okolnostima, liječnik može odabrati i drugi režim liječenja.
Ako se infekcija vrati ili početna terapija ne uspije, mogu biti potrebni dodatni lijekovi. Važno je da se svi spolni partneri liječe istodobno kako bi se smanjio rizik od ponovne zaraze.
Metronidazol u obliku kreme ili gela uglavnom nije učinkovit u liječenju trihomonijaze. Tijekom uzimanja lijekova i nekoliko dana nakon terapije potrebno je izbjegavati alkohol jer može doći do neugodnih reakcija, poput mučnine, povraćanja i otežanog disanja.
Spolne odnose treba izbjegavati dok oba partnera ne završe liječenje i dok simptomi ne nestanu.
Zaštita smanjuje rizik od zaraze
Rizik od trihomonijaze može se smanjiti pravilnom i dosljednom uporabom kondoma pri svakom spolnom odnosu. Kondom je važno staviti prije kontakta penisa s rodnicom, ustima ili anusom.
Preporučuje se i testiranje na spolno prenosive infekcije, osobito pri ulasku u novu vezu, kao i razgovor s partnerom o rezultatima testiranja.
Treba izbjegavati vaginalno ispiranje jer ono može narušiti prirodnu ravnotežu bakterija u rodnici koje pomažu u zaštiti od infekcija.
(Ordinacija.hr)
