Rak štitnjače u početku često ne uzrokuje izražene simptome, no ovisno o vrsti tumora može se proširiti na limfne čvorove i udaljene organe. Doznajte na koje znakove treba obratiti pozornost.
Rak štitnjače često raste sporo, a u početku može uzrokovati vrlo malo simptoma ili ih uopće ne mora biti. Ipak, u određenim slučajevima bolest se može proširiti izvan štitnjače, najprije na obližnje limfne čvorove, a zatim i na udaljene organe poput pluća i kostiju. Pravodobno prepoznavanje znakova mogućeg širenja bolesti važno je za daljnje liječenje i prognozu.
Gdje rak štitnjače najčešće metastazira?
Rak štitnjače može se proširiti na nekoliko dijelova tijela, a najčešća mjesta metastaziranja su:
- limfni čvorovi na vratu
- pluća
- kosti
- jetra
- mozak
- nadbubrežne žlijezde.
Limfni čvorovi na vratu najčešće su prvo mjesto širenja bolesti jer je štitnjača putem limfnog sustava izravno povezana s njima. U kasnijim stadijima stanice raka mogu se krvotokom proširiti i na udaljene organe. Rizik i obrazac metastaziranja ovise o vrsti tumora, njegovoj veličini i drugim karakteristikama bolesti.
Simptomi koji mogu upućivati na širenje bolesti
Rak štitnjače u početku često ne uzrokuje jasne simptome. Kada se pojave, mogu biti blagi i lako se zamijeniti s drugim zdravstvenim tegobama. Među mogućim ranim znakovima su kvržica ili oteklina na vratu, povećani limfni čvorovi, promjene glasa, promuklost, bol u vratu i otežano gutanje.
Ako se bolest proširi na druge dijelove tijela, mogu se pojaviti i nespecifični simptomi poput:
- dugotrajnog kašlja
- neobjašnjivog umora
- nenamjernog gubitka tjelesne težine
- otežanog gutanja
- promuklosti.
Ovisno o tome koji su organi zahvaćeni, mogu se javiti i otežano disanje, bolovi u kostima ili nelagoda i bolovi u trbuhu.
Budući da ti simptomi ne moraju nužno upućivati na rak, važno ih je promatrati u kontekstu cjelokupnog zdravstvenog stanja. Osobito je važno redovito praćenje osoba koje su se već liječile od raka štitnjače.
Nisu svi oblici raka štitnjače jednako agresivni
Postoji nekoliko vrsta raka štitnjače, a razlikuju se prema brzini rasta, načinu širenja i prognozi.
Papilarni karcinom najčešći je oblik i uglavnom raste sporo. Ako metastazira, najprije najčešće zahvaća limfne čvorove na vratu, a potom se može proširiti na udaljene organe.
Folikularni karcinom drugi je najčešći oblik raka štitnjače. Češće se širi krvotokom, zbog čega metastaze mogu zahvatiti pluća i kosti.
Medularni karcinom čini oko tri do pet posto svih slučajeva raka štitnjače. Agresivniji je od papilarnog i folikularnog oblika, a može se proširiti na limfne čvorove, pluća, jetru i kosti.
Anaplastični karcinom rijedak je, ali izrazito agresivan oblik bolesti. Brzo raste i može se proširiti na okolna tkiva i udaljene organe, zbog čega je povezan s nepovoljnijom prognozom.
Moguće metastaze i nakon operacije štitnjače
Jedan od uobičajenih načina liječenja raka štitnjače jest tireoidektomija, odnosno kirurško uklanjanje dijela ili cijele štitnjače. Cilj zahvata često je potpuno uklanjanje tumora i izlječenje bolesti.
Međutim, uklanjanje primarnog tumora ne znači uvijek da su uklonjene sve stanice raka. Neke su se možda već prije operacije proširile na druge dijelove tijela, a metastaze se mogu pojaviti i naknadno.
Zato su nakon operacije važne redovite kontrole. Praćenje može uključivati ultrazvuk, kompjutoriziranu tomografiju (CT), dijagnostičko snimanje radioaktivnim jodom (jod-131) i pozitronsku emisijsku tomografiju (PET), ovisno o vrsti bolesti i procjeni liječnika.
Krvnim pretragama također se mogu pratiti hormoni štitnjače i tumorski biljezi, poput tireoglobulina kod određenih vrsta raka, kako bi se procijenilo postoji li znak ponovne pojave ili napredovanja bolesti.
Kako se liječi metastatski rak štitnjače?
Liječenje ovisi o vrsti tumora, veličini i lokaciji metastaza, prethodnoj terapiji i općem zdravstvenom stanju pacijenta.
Među mogućnostima su:
- Terapija radioaktivnim jodom – koristi se činjenica da stanice štitnjače apsorbiraju jod. Radioaktivni jod može uništiti preostale stanice štitnjače i određene stanice raka koje su se proširile na druge dijelove tijela.
- Ciljana terapija – lijekovi poput sorafeniba i lenvatiniba blokiraju određene signalne putove koji sudjeluju u rastu i širenju tumorskih stanica.
- Kemoterapija – lijekovima se uništavaju ili usporavaju stanice koje se brzo dijele.
- Vanjsko zračenje – visokoenergetske zrake usmjeravaju se na određeno područje kako bi uništile stanice raka.
U liječenju je važna suradnja stručnjaka različitih specijalnosti, uključujući endokrinologe, onkologe i kirurge. Multidisciplinarni pristup omogućuje odabir terapije koja najbolje odgovara vrsti i proširenosti bolesti te potrebama pojedinog pacijenta.
(Ordinacija.hr)
