Predsjednik Hrvatske lige protiv raka, koja obilježava 60 godina djelovanja, govori o napretku onkologije, važnosti prevencije i ranog otkrivanja bolesti te mogućnostima koje otvara personalizirana medicina.
Dijagnoza raka danas više ne znači ono što je značila prije nekoliko desetljeća. Zahvaljujući napretku medicine, sve se više zloćudnih bolesti može uspješno liječiti, a pacijentima omogućiti dulji i kvalitetniji život. Ipak, pred nama su i dalje brojni izazovi – od prevencije i ranog otkrivanja do osiguravanja suvremenog liječenja za sve kojima je potrebno. O tome, ali i o šest desetljeća djelovanja Hrvatske lige protiv raka, razgovarali smo s prof. dr. sc. Damirom Eljugom, specijalistom ginekologije i onkologije te predsjednikom Lige.
Kada usporedite početke svoje karijere s današnjim stanjem, što se najviše promijenilo u prevenciji, dijagnostici i liječenju raka?
Kada usporedim početke svoje karijere s današnjim stanjem, mogu reći da smo svjedočili gotovo nevjerojatnom napretku medicine. Nekada je dijagnoza raka za mnoge ljude značila gotovo smrtnu presudu. Danas, zahvaljujući znanstvenim otkrićima, ranijoj dijagnostici i suvremenim terapijama, brojne zloćudne bolesti možemo uspješno liječiti, neke i potpuno izliječiti, a s mnogima pacijenti mogu kvalitetno živjeti godinama.
Promijenila se i sama filozofija onkologije. Nekada smo se ponajprije usredotočivali na bolest, a danas sve više razumijemo da moramo liječiti čovjeka u cjelini, uzimajući u obzir njegove biološke, psihološke i socijalne potrebe. Posebno me veseli razvoj precizne medicine, imunoterapije, ciljanih terapija, molekularne dijagnostike i sve sofisticiranijih radioterapijskih postupaka. Umjetna inteligencija također otvara nove mogućnosti u ranijem prepoznavanju bolesti i donošenju kliničkih odluka.
Ipak, važno je naglasiti da najveća inovacija u onkologiji nije uvijek novi lijek ili uređaj. Katkad je to pravodobno obavljen preventivni pregled koji čovjeku može spasiti život. Zato, unatoč svim tehnološkim i terapijskim dostignućima, prevencija i rano otkrivanje bolesti ostaju među najvažnijim čimbenicima uspješnog liječenja.
Gdje danas vidite najveći prostor za napredak kada je riječ o smanjenju broja oboljelih i umrlih od zloćudnih bolesti?
Prije svega, moramo biti svjesni razmjera problema: u Hrvatskoj se godišnje dijagnosticira više od 26 tisuća novih slučajeva raka, a od zloćudnih bolesti umire više od 13 tisuća ljudi. Iza svake brojke nalazi se čovjek i njegova obitelj. Najveći prostor za napredak vidim u boljem povezivanju prevencije, ranog otkrivanja, pravodobne dijagnostike, suvremenog liječenja i praćenja pacijenata. Onkološka skrb mora biti kontinuirana i jednako dostupna svima, neovisno o mjestu stanovanja i materijalnim mogućnostima.
Borba protiv raka ne može biti odgovornost samo liječnika i bolnica, nego zajednički nacionalni projekt. Zato smatram da Hrvatska liga protiv raka, koja već 60 godina okuplja stručnjake, pacijente i građane, zaslužuje biti prepoznata kao organizacija od strateškog interesa za Republiku Hrvatsku.
Koliko su građani svjesni važnosti prevencije i zašto još uvijek postoji jaz između znanja i ponašanja?
U posljednjih nekoliko desetljeća građani su postali informiraniji, a o raku se govori otvorenije. Ipak, između znanja i stvarnog ponašanja još uvijek postoji velik jaz. Mnogi, međutim, ne primjenjuju u svakodnevnom životu ono što znaju o važnosti prevencije. Zato je važno razvijati zdravstvenu pismenost – nije dovoljno ljudima pružiti informacije, nego im treba pomoći da ih razumiju, procijene njihovu vjerodostojnost i primijene.
Hrvatska liga protiv raka na tom je području ostavila velik trag, od Dana narcisa, koji su postali prepoznatljiv simbol podizanja svijesti o raku dojke, do brojnih edukacija, javnozdravstvenih akcija i preventivnih kampanja.
Koliko su uspješni nacionalni programi ranog otkrivanja raka i što bi trebalo učiniti za veći odaziv?
Nacionalni programi ranog otkrivanja raka jedno su od najvažnijih dostignuća našega javnozdravstvenog sustava. Posebno bih izdvojio program ranog otkrivanja raka dojke, u okviru kojeg se godišnje obavi oko 150 tisuća mamografskih pregleda, uz odaziv od približno 70 posto. Zahvaljujući programu, smrtnost od raka dojke smanjena je više od 25 posto, što je dobar rezultat, ali želimo da bude još bolji.
Važno je nastaviti unaprjeđivati programe ranog otkrivanja raka debelog crijeva i vrata maternice te razvijati organizirani probir za rak pluća. Pristup pregledima treba pojednostavniti, a u tome mogu pomoći digitalizacija, obiteljski liječnici i lokalne zajednice.
Kako ljude potaknuti da ne odgađaju preventivne preglede zbog straha ili odsutnosti simptoma?
Strah je prirodna ljudska emocija i ne smijemo ga podcjenjivati. Tijekom svojega rada susretao sam ljude koji su zbog straha dolazili liječniku tek kada je bolest već uznapredovala. Zato uvijek ističem da odsutnost simptoma ne znači nužno i odsutnost bolesti te da preventivni pregledi omogućuju otkrivanje bolesti u ranijoj fazi, kada su mogućnosti liječenja veće. O raku zato moramo govoriti otvoreno, ali bez zastrašivanja, uz razumljive informacije i ljudski pristup pacijentima.
Takav ljudski pristup njegujemo u Hrvatskoj ligi protiv raka od samih početaka. Još kao student medicine, 1974. godine, nakon upoznavanja s akademikom Ivom Padovanom, održavao sam edukativna predavanja o prevenciji raka u zagrebačkim tvrtkama.
Koje životne navike i čimbenike rizika smatramo najvažnijima u prevenciji raka?
Znanstveni dokazi pokazuju da se znatan dio zloćudnih bolesti može spriječiti djelovanjem na poznate čimbenike rizika. Među najvažnijima su pušenje, prekomjerna konzumacija alkohola, debljina, nedovoljna tjelesna aktivnost, neuravnotežena prehrana i pretjerano izlaganje UV zračenju. Važnu ulogu imaju i cijepljenje protiv HPV-a, koje može spriječiti niz karcinoma povezanih s tom infekcijom, te cijepljenje protiv hepatitisa B, koje smanjuje rizik od raka jetre.
Ipak, zdravlje nije samo pitanje individualne odgovornosti, nego ovisi i o okolišu, radnim uvjetima, obrazovanju i dostupnosti zdravstvenih usluga. Zato prevencija mora biti i dio javnih politika. Osobno nastojim živjeti ono što zagovaram – volim planinarenje, biciklizam, šetnje i boravak u prirodi. Zdrave navike ne uklanjaju potpuno rizik, ali mogu pridonijeti duljem i kvalitetnijem životu. Prevencija nije odricanje od života, nego ulaganje u njega.
U posljednje vrijeme sve se više govori o pojavnosti pojedinih vrsta raka u mlađoj populaciji. Što znamo o tom trendu i koliko bi nas on trebao zabrinjavati?
Međunarodna istraživanja upućuju na porast pojavnosti određenih vrsta raka među mlađim odraslim osobama, osobito raka debelog crijeva, no trendovi nisu jednaki za sve vrste raka ni za sve zemlje. Iako je životna dob i dalje jedan od najvažnijih čimbenika rizika, ove promjene potiču nas da pozornije istražujemo utjecaj prehrane, debljine, tjelesne neaktivnosti, okolišnih čimbenika, mikrobioma i nasljedne predispozicije.
Zato je važno razvijati genetičko savjetovanje i molekularnu dijagnostiku te pravodobno prepoznati osobe s povećanim rizikom. Preventivni pregledi pritom moraju biti utemeljeni na znanstvenim dokazima, dobi i individualnom riziku, a ne jednaki za sve.
Kako personalizirana medicina mijenja dijagnostiku i liječenje zloćudnih bolesti?
Personalizirana medicina jedan je od najvećih iskoraka suvremene onkologije. Danas znamo da tumori iste vrste mogu imati različita biološka obilježja i različito reagirati na liječenje, zbog čega terapiju sve više prilagođavamo pojedinom pacijentu. U tome važnu ulogu imaju molekularno profiliranje tumora, analiza biomarkera, genetička testiranja i napredne slikovne metode, ali i razvoj imunoterapije, ciljanih lijekova, staničnih terapija i tekućinskih biopsija. Umjetna inteligencija također pruža nove mogućnosti u analizi dijagnostičkih nalaza.
Ipak, inovacije imaju pravu vrijednost samo ako su dostupne pacijentima kojima su potrebne. Zato Hrvatska mora nastaviti razvijati multidisciplinarne timove, dostupnost molekularnih testiranja, sudjelovanje u kliničkim istraživanjima i suradnju s međunarodnim stručnim centrima. U konačnici, najvažnija nije tehnologija sama po sebi, nego ono što njome možemo pružiti čovjeku – više vremena, kvalitetniji život i nadu.
Kako unaprijediti suradnju zdravstvenog sustava i organizacija civilnog društva te osigurati bolju podršku onkološkim pacijentima?
Hrvatska liga protiv raka osnovana je 5. studenoga 1966. godine na inicijativu akademika Ive Padovana i skupine stručnjaka koji su razumjeli da borba protiv raka zahtijeva zajedničko djelovanje medicine, znanosti i društva. Tijekom šest desetljeća Liga je pridonijela razvoju onkološke infrastrukture i obrazovanju stručnjaka, okupljala pacijente i zdravstvene djelatnike te humanitarnim akcijama pomagala u unapređenju uvjeta liječenja. Od 1992. godine članica je Udruženja europskih liga protiv raka.
Danas nastojimo povezati humanitarno djelovanje i znanstvena istraživanja. Primjer je utrka Terry Fox Run, čijim je sredstvima u veljači 2026. Institutu Ruđer Bošković donirano 15 tisuća eura, dok je ovogodišnja akcija usmjerena na istraživanje mogućnosti ranog otkrivanja i liječenja lobularnog raka dojke.
Naš je cilj da svaki onkološki pacijent ima jasno definiran put kroz zdravstveni sustav, od dijagnostike i liječenja do rehabilitacije i dugoročnog praćenja. Pritom je potrebno više ulagati u psihološku podršku, palijativnu skrb i očuvanje kvalitete života te pacijente uključiti kao ravnopravne sudionike u odlučivanju o vlastitoj skrbi.
Zbog svojega stručnog, znanstvenog, humanitarnog i međunarodnog doprinosa, Liga zaslužuje dugoročnu institucionalnu podršku i održivo financiranje kako bi i dalje mogla pomagati pacijentima i pridonositi unapređenju onkološke skrbi.
Koju biste promjenu najviše željeli vidjeti u hrvatskoj onkologiji u sljedećih pet godina?
Želio bih da Hrvatska postane zemlja u kojoj nitko neće izgubiti priliku za uspješno liječenje zbog prepreka koje kao društvo možemo ukloniti. To znači jednaku dostupnost kvalitetne prevencije, pravodobne dijagnostike i suvremenih terapija te bolju povezanost zdravstvenog sustava, znanstvenih institucija i udruga pacijenata. Prije svega, želim da prevencija postane dio naše kulture življenja.
Tijekom 52 godine djelovanja u Hrvatskoj ligi protiv raka naučio sam da velike promjene nastaju zahvaljujući ljudima koji vjeruju u svoju misiju i ne odustaju. Zahvalan sam akademiku Ivi Padovanu, čija me vizija potaknula na uključivanje u rad Lige, kao i svim prethodnicima, kolegama, volonterima, donatorima, zdravstvenim djelatnicima i pacijentima. Često se prisjećam naše poruke: “Danas pomažemo drugima, a sutra možda sebi.” U njoj je sadržana bit našega djelovanja.
Obilježavajući 60 godina Lige, želimo gledati prema budućnosti. Volio bih da sljedeća desetljeća obilježe manji broj oboljelih, više izliječenih i kvalitetna, dostupna skrb za svakog pacijenta. To bi bila najljepša ostavština koju možemo ostaviti budućim generacijama.
(Ida Balog)
