Infekcija najčešće počinje u mokraćnom mjehuru, a zatim se može proširiti na bubrege. Visoka temperatura, tresavica, bol u slabinama i mučnina znakovi su koje ne treba zanemariti.
Infekcija bubrega nije isto što i obična upala mokraćnog mjehura. Ako se bakterije prošire iz mokraćnog sustava do bubrega, mogu izazvati pijelonefritis – infekciju koja se može brzo razviti i, ako se ne liječi na vrijeme, dovesti do ozbiljnih komplikacija, uključujući zatajenje bubrega i sepsu. Zato je važno prepoznati upozoravajuće simptome i znati kada je potreban hitan odlazak u bolnicu.
Kako nastaje infekcija bubrega?
Infekcija bubrega najčešće nastaje kada bakterije iz mokraćnog sustava dospiju do bubrega. U približno 90 posto slučajeva uzročnik je bakterija Escherichia coli, koja inače živi u crijevima. Infekcija najčešće počinje u mokraćnoj cijevi ili mokraćnom mjehuru, a zatim se mokraćovodima širi prema jednom ili oba bubrega.
Žene su podložnije ovim infekcijama jer imaju kraću mokraćnu cijev, koja se nalazi blizu anusa. Rizik mogu povećati i trudnoća, menopauza, bubrežni kamenci, povećana prostata, otežano otjecanje mokraće, dugotrajno korištenje mokraćnog katetera te oslabljeni imunosni sustav. Veći rizik imaju i osobe s dijabetesom te određenim neurološkim poremećajima koji utječu na pražnjenje mokraćnog mjehura.
Simptomi koji upućuju na pijelonefritis
Akutni pijelonefritis obično se razvija naglo, tijekom nekoliko sati ili dana. Za razliku od infekcije mokraćnog mjehura, koja se najčešće očituje peckanjem i učestalim mokrenjem, infekcija bubrega često uzrokuje i izražene opće simptome.
Najčešći znakovi uključuju:
- visoku temperaturu, često praćenu treskavicom
- bol u slabinskom području, s jedne ili obje strane leđa
- mučninu i povraćanje
- peckanje ili bol pri mokrenju
- učestalu i hitnu potrebu za mokrenjem.
Kod kroničnih ili ponavljajućih infekcija simptomi mogu biti manje izraženi. Mogu se pojaviti dugotrajno blago povišena temperatura, umor, trajna bol u slabinskom području, smanjeno izlučivanje mokraće i nenamjeran gubitak tjelesne težine.
Znakovi zbog kojih treba odmah u bolnicu
Ako se pojave simptomi koji upućuju na infekciju bubrega, potrebno je što prije potražiti liječničku pomoć. Za razliku od nekih blažih infekcija donjeg mokraćnog sustava, pijelonefritis se rijetko povlači bez liječenja i može brzo napredovati.
Posebno je važno odmah potražiti hitnu medicinsku pomoć ako se pojave:
- visoka temperatura i jaka tresavica
- intenzivna bol u slabinskom području ili leđima
- jaka bol i oticanje trbuha
- učestalo povraćanje
- vrlo malo mokraće ili potpuna nemogućnost mokrenja
- krv u mokraći
- smetenost, dezorijentiranost ili delirij
- omaglica, nesvjestica ili ubrzan rad srca
- neuobičajeno niska tjelesna temperatura.
Ovi simptomi mogu upućivati na tešku infekciju, akutno zatajenje bubrega ili sepsu. Riječ je o životno ugrožavajućem stanju koje nastaje kada organizam pretjerano reagira na infekciju, a može dovesti do septičkog šoka i zatajenja više organa.
Tko ima veći rizik od komplikacija?
Iako se nekomplicirane infekcije bubrega često mogu liječiti kod kuće antibioticima, nekim je pacijentima potrebno bolničko liječenje i kada simptomi ne djeluju izrazito ozbiljno.
Veći rizik od komplikacija imaju starije osobe, trudnice, osobe s oslabljenim imunosnim sustavom, nekontroliranim dijabetesom, bubrežnim kamencima ili drugim abnormalnostima mokraćnog sustava. Hospitalizacija može biti potrebna i osobama koje su nedavno bile podvrgnute operaciji mokraćnog sustava ili kod kojih liječenje antibioticima kod kuće nije bilo uspješno.
Poseban oprez potreban je u trudnoći. Pijelonefritis je povezan s povećanim rizikom od komplikacija za majku i dijete, uključujući sepsu i prijevremeni porod. Najveći broj slučajeva u trudnoći javlja se tijekom drugog i trećeg tromjesečja.
Dijagnostika i liječenje infekcije bubrega
Dijagnoza se najčešće postavlja na temelju simptoma, analize mokraće i urinokulture, kojom se utvrđuje bakterijski uzročnik infekcije. Testiranjem osjetljivosti bakterija na antibiotike liječnik može odabrati najučinkovitiji lijek. Prema potrebi se rade i slikovne pretrage, poput ultrazvuka, CT-a ili magnetske rezonancije, kako bi se procijenilo stanje bubrega i isključile moguće komplikacije.
Liječenje se temelji na antibioticima. Kod nekompliciranih infekcija oni se najčešće uzimaju u obliku tableta, dok teži slučajevi mogu zahtijevati hospitalizaciju i primjenu antibiotika izravno u venu. U bolnici se pacijentima prema potrebi daju i intravenske tekućine, osobito ako zbog mučnine i povraćanja ne mogu dovoljno piti.
Trajanje liječenja ovisi o težini infekcije, uzročniku i odgovoru na terapiju, a najčešće iznosi od sedam do 14 dana.
Moguće komplikacije i dugoročne posljedice
Ako se liječi pravodobno i odgovarajućom terapijom, prognoza je uglavnom dobra. Čak se i akutno oštećenje bubrega u mnogim slučajevima može povući nakon liječenja infekcije.
Međutim, odgađanje liječenja povećava rizik od ozbiljnih posljedica. Infekcija može izazvati bubrežni apsces, nakupljanje gnoja u bubregu, odumiranje bubrežnog tkiva ili akutno zatajenje bubrega. U težim slučajevima može doći do sepse, koja zahtijeva hitno bolničko liječenje.
Ponavljajuće ili teške infekcije mogu trajno oštetiti bubrege i povećati rizik od razvoja kronične bubrežne bolesti. Zato infekciju bubrega ne treba zanemarivati niti pokušavati liječiti isključivo kod kuće – pravodobno prepoznavanje simptoma i odgovarajuća antibiotska terapija ključni su za sprječavanje komplikacija.
(Ordinacija.hr)
