HTV-ova urednica i novinarka te pobjednica prvog showa “Zvijezde pjevaju” poznata je svjetska putnica. S nama je podijelila svoje kulinarske doživljaje Malezije. Naime, kako je u ovoj državi jugoistočne Azije radio njen otac, Lamija je imala priliku upoznati sve mirise i okuse ovog dijela svijeta.
Kakva su Vaša iskustva s kulinarskim kreacijama Malezije?
Zanimljiva fuzija svega i svačega, miješanje različitih okusa,
slatko-slano… zanimljivo u svakom slučaju, iako je malezijska kuhinja vrlo
slična indonezijskoj. Male su razlike.
U kojoj se mjeri njihova prehrana razlikuje od naše?
Uvijek mi se činilo da se na istoku zdravije hrane od nas, jer koriste više
povrća koje se ne iskuhava do besvijesti dok mu svaki iole vrijedan sastojak ne
nestane. Ondje paze na to i hrana mi se čini laganijom negoli kod nas.
Postoji li neki začin koji Vas je silno oduševio?
Uh, začine silno volim, stoga sam na istoku uvijek ostajala osupnuta
miomirisima i okusima. Posebice u Indiji i Kini.
Jeste li probali neku namirnicu koju više nikada ne biste stavili u usta?
Od malena su me učili da se, što se hrane tiče, sve mora probati, barem
zalogajčić mali, jer ne možeš reći da si upoznao zemlju ako ne degustiraš
njihovu kuhinju, pa makar i ono najgore u njoj. Recimo, ne bih ponovila kinesko
iskustvo, gdje je kuhinja sasvim drukčija od ove koju smo mi pod kineskom
naviknuli konzumirati na zapadu. Ovdje je sve prilagođeno našem teku.
Ljeto u Las Vegasu
Uglavnom,
u Kini sam jela desert – kolačić od tijesta, punjen zašećerenim mljevenim
mesom, na vrhu je bio ukrašen ružem za usta nacrtanim cvjetićem. Također ne bih
ponovila jedenje morskih krastavaca, također Kina. I nešto definitivno najgore,
ne toliko zbog okusa koliko mirisa, jest voće durian. Probala sam ga baš u Maleziji. Inače riječ je o voću koje je zabranjeno unositi u zatvorene
prostore. Smrad koji se iz njega širi, najsličniji je smradu truleži. Ali drago
mi je da sam i to probala.
Volite li isprobavati autohtone recepte drugih zemalja?
O da, mislim da puno toga možeš saznati o narodu i zemlji kroz hranu. Uživam
upoznavati lokalna jela, volim jesti u malim zabitim mjestima daleko od
turističke vreve, volim isprobavati hranu s ceste, posebno u Aziji gdje se u
redu nanižu restorančići na kolicima, što ih ja od milja zovem, restoranima
otvorenog tipa.
Lamija u Barceloni
Volim mirise, to je ono što pamtim iz svake zemlje, mirise i boje,
a gdje se to najbolje vidi – u ljudima i hrani. Volim obilaziti tržnice. Najčešće su moji suveniri s putovanja upravo začini ili stvarčice za kuhinju.
Jesite li po prirodi gurman?
I te kakav! Silno volim jesti, mogla bih sjediti satima za stolom i samo isprobavati
po zalogaj od svega serviranog, analizirati što je korišteno, isto tako volim i
sama eksperimentirati u kuhinji. Jednostavno uživam u hrani, i ne razumijem
ljude koji kažu da ne uživaju u hrani. Do te mjere mi je to strano, da me čak i
čini tužnom čujem li nešto takvo, jer imam osjećaj da ne znaju što propuštaju. Pogotovo na putovanjima.
Kad sagledate sva svoja dosadašnja putovanja – u kojoj ste zemlji najbolje
jeli?
Definitivno u Turskoj i zemljama Bliskog istoka. Njihovu hranu obožavam, te
meze, namaze, male hljepčiće, pitice…
K. Ramić
