Nerijetko i ne još tako davno, kada bih rekla da sam logoped, ljudi su me znali pitati je li to doktor za noge, zamjenjujući valjda moje zanimanje sa ortopedom.
Čini mi se da je danas situacija ipak puno bolja, ali još uvijek
imam dojam da mnogi ne znaju čime se sve logopedska struka bavi i kada im upravo
logoped može najbolje pomoći.
Logoped pomaže ljudima u svim životnim dobima – od rođenja do smrti,
procjenjuje razvijenost i kvalitetu i verbalne i neverbalne komunikacije te
savjetuje kako se ona može poboljšati ili, provođenjem konkretnih vježbi,
ispraviti.
Logoped intervenira kada postoje zaostajanja u razvijanju ili
odstupanja u kvaliteti komunikacije u odnosu na očekivanu za dob, spol, stupanj
obrazovanosti te kognitivne i druge sposobnosti osobe. Do takvih zaostajanja
ili odstupanja može doći zbog naslijeđenih osobina, uslijed oštećenja tijekom,
za vrijeme ili poslije trudnoće, ali i uslijed povreda ili bolesti u bilo kojoj
dobi.
Neka djeca usporeno razvijaju govor, kasnije progovore prvu riječ i
sporo usvajaju nove; u neke se može zapaziti smanjena, loša ili čak nedostatna
komunikacija s okolinom već od dojenačke dobi. Neka djeca sporo usvajaju
pravilan način izgovora glasova ili neke glasove zamjenjuju, imaju teškoće u
pravilnom izgovaranju riječi, služe se jezično nepravilnim rečenicama u dobi
kada bismo očekivali pravilnu primjenu jezičnih pravila, neka imaju odstupanja
u održavanju tečnog govora, bilo da je on prebrz ili pun zastoja i ponavljanja.
Ako ne i ranije, polaskom u školu dolaze do izražaja djetetove sposobnosti za
usvajanje i drugih oblika komuniciranja, kao što su čitanje i pisanje, u čemu
dijete može imati teškoće.
Tijekom života čovjek može oboljeti od bolesti koje za posljedicu
ostavljaju poremećen neki od aspekata komunikacije ili jednostavno imaju
teškoće u govoru ili komuniciranju koje donosi tzv. treća životna dob.
Mnogi će shvatiti da se u gornjim opisima kriju poremećaji koje
obično poznajemo pod nazivima: zaostajanje u razvoju govora, disfazija, govorna
apraksija, dislalija, mucanje, brzopletost, afazija, jezični poremećaji,
poremećaji učenja, disleksija i drugi.
Dakle, bilo da primijetite da vaše dojenče ne prihvaća rado vaše
obraćanje, da vaše dijete ili prijatelj ponekad izbjegavaju govoriti, da vaš
poznanik govori tako promuklo da ga uvijek ne razumijete, ili je vaš rođak imao
moždani udar nakon kojega teško razumije što mu se govori i teško se dosjeća
riječi – sve su to stanja za koja treba potražiti pomoć logopeda.
Zapamtite, čim se roditelj zabrine za govor svog djeteta, čim vas
češće traže da ponovite što ste rekli, čim primijetite da više obraćate pažnju
na formu nečijeg govora nego na sadržaj, vrijeme je za logopeda. I ovdje
vrijedi pravilo: čim, čim prije, tim, tim bolje – željezo se kuje dok je vruće!
Zašto? – o tome u sljedećim nastavcima.
