Svakodnevno smo izloženi negativnim medijskim informacijama kao što je nasilje, besparica, nezaposlenost, kriminal,a malo je onih pozitivnih. Iako ne možemo promijeniti realnost, zasigurno možemo promijeniti aspekt gledanja na te stvari, odnosno možemo ih gledati s optimizmom.
Međutim riječ optimizam često se shvaća na jedan površan način i
pogrešno ga povezujemo s nekim pozitivnim razmišljanjima u smislu sve
će biti dobro , sve je genijalno. Na taj način pokušavamo uvjeriti
druge ljude da smo optimisti, a u stvari nismo, već koristimo obrambene
mehanizme kao što su negacija i izbjegavanje, kako bi se uklopili u
okolinu budući da ljudi vole biti u društvu optimista. Stoga trebali
bismo razlikovati površni optimizam od onog pravog autentičnog
optimizma kao neke unutarnje energije da se izvučemo iz teškoća,
ustrajemo u nekim stvarima i zadacima, idemo k nekom cilju i pronađemo
neki smisao u životu. Optimizam je mir i zadovoljstvo i nužno ne vodi
sreći, ali joj svakako doprinosi.
Tijekom pozitivnog razmišljanja organizam stvara hormon sreće
serotonin, koji nas čini dobro raspoloženima, odnosno optimistima.
Dokazano je da optimisti žive dulje i kvalitetnije jer optimizam
poboljšava zdravlje djelujući na imunološki sustav tako da podiže
razinu imuniteta što omogućava da smo zdravi, sretni i dugovječni.
Nitko se ne rađa s optimizmom. On nije urođen već naučen i uči se u
obitelji od najranije dobi. Tako da se govori o istoj stvari kao o
polupraznoj ili polupunoj čaši. Ista stvar se može definirati pozitivno
ili negativno, ali je bolje ako imamo pozitivan pogled na svijet. Djeca
su većinom optimističnija od odraslih ako nisu zlostavljana. U biti su
otvorena, ne kompliciraju stvari i imaju jednu radost življenja.
Također imaju manje iskustva u neugodnim situacijama pa i ne mogu
pretpostaviti pesimistične ishode te se nadaju svemu najboljem.
Optimizam je bitan u svim granama psihologije i u životu. Povezan je s
motivacijom, kreativnošću, inovativnošću. U poslovnom svijetu optimizam
je izuzetno važan jer u poslovnim odnosima je ugodnije biti u društvu
optimista nego pesimista jer su kreativniji i trude se postići poslovni
uspjeh. Neuspješni (pa tako i pesimisti) nisu dobri poslovni partneri,
no tu treba više biti realni optimist. Optimizam je u poslu glavni
pokretač uspjeha, jer ako ne vjerujete, nećete se potruditi i nećete
uspjeti.
U vrijeme ekonomske krize optimizam bitno pomaže jer “vam se neće
džepovi napuniti novcem“ ako ste neurotični i ako se grizete zbog toga
što nemate novaca. Može se na cijelu stvar gledati kao prolazno
razdoblje koje će vrlo brzo završiti i uskoro više neću osjećati krizu.
Važno je pronaći posao u kojemu mogu uspjeti, pokušati zaraditi i tako
prevladati krizu.. Svaka akcija pa možda i neuspješna podići će
optimizam i uspjeh u prevladavanju krize.
Kad su u pitanju nezaposleni optimizam je apsolutno bitan u traženju
posla jer ako oni “zrače” optimizmom poslodavcima će se svidjeti, lakše
će ih zaposliti i željeti za suradnika, jer svi vole raditi u ugodnoj,
optimističnoj atmosferi što doprinosi povećanju rezultata rada.
Prema nekim istraživanjima Hrvati su dosta pesimistični, ali čini se da
je tu veći problem nedostatka proaktivnosti. Čekaju da ih netko drugi
spasiti i pokrene aktivnosti u kojima bi oni mogli sudjelovati (strani
partneri u poslovnom svijetu koji će spasiti tvrtke i sl) . Čini se da
je ovo dosta povezano s tradicionalnim odgojem gdje je potreban vođa, a
malo je proaktivnih ljudi koji su sami sposobni biti vođe.
Što se tiče pesimizma on baš nije neophodan u našem realitetu, ali neki
puta doza opreza, nekog dobrog procjenjivanja, nije naodmet. Postoji
skala od optimizma do pesimizma, i treba pronaći mjeru koja nije ni
ekstremni optimizam ni ekstremni pesimizam.
Izvor: She.hr
