Što bi mi ugostitelji trebali učiniti da pospješimo turističku ponudu u Zagrebu? Pa iz mog iskustva čini se najbolje ništa. Jer u Hrvatskoj se privatnici još uvijek smatraju lopovima i muljatorima.
Radim u strogom centru grada, u pješačkoj zoni koju posjeti gotovo svaki turist koji dođe u Zagreb. Po novom zakonu radno vrijeme nam je produženo do dva sata. Odlično. Ali ne, to je samo teoretski tako. Dozvoljeno nam je raditi do dva, ali samo ako se susjedi ne žale. Ja sam nažalost okružen ljudima koji su jučer doselili u Zagreb i ponašaju se upravo tako. Primitivno. Muzika koju oni slušaju je malo drugačija od one koju slušam ja i krug ljudi s kojim se ja družim.
Nepotrebno je objašnjavati da restoran ne smije glasno puštati muziku, jer time tjeramo vlastite goste. Imajući to na umu, u najmanju ruku je čudno kada vam policija dolazi na intervenciju u nedjelju u 20 sati. I tako svako malo. Već sam upoznao veliki broj djelatnika 1. Policijske postaje i pozdravljamo se na cesti. Sve je to posljedica toga da se nitko u ovoj državi ne želi ozbiljno pozabaviti razlozima loše turističke ponude. Ne bi li bilo turistički oportuno jedan dio grada proglasiti turističkom zonom i stimulirati ugostitelje da produže radno vrijeme do ujutro i tako potaknuti turističku potrošnju?
Sada ću se vratiti na ono o vrsti muzike koju slušam ja, a koju slušaju moji susjedi, došljaci. Prošli mjesec odlučio sam napraviti mali party u restoranu i pozvao sam odličnog saksofonista Jaksu Jurdesa da svira te večeri.
Osim što je ogroman pljusak pokvario dio večeri, sve je krenulo u pravom smjeru. Veliki dio pozvanih ljudi se je odazvao unatoč prolomu oblaka, Jaksa je bio fenomenalan, pjenušac i kokteli su se ispijali…
Već negdje iza 22 sata pojavili su se “momci u plavom”. Bez obzira na sve stereotipove i predrasude o policajcima, dečki su bili izrazito pristojni i puni razumijevanja. Međutim, oni samo rade svoj posao i poštuju propise koje nisu oni donijeli. Moji predragi, primitivni susjedi nazivali su policiju jer im se nije svidjela muzika u mom restoranu. Da sam puštao cajke vjerojatno bi nam se pridružili, ali ovako im je smetala ova čudna urbana muzika koju oni ne poznaju.
Jedini logičan zaključak koji se nameće je prikloniti se većini i puštati cajke, što u mom slučaju ne dolazi u obzir, ili jednostavno ne poduzimati ništa. Koliko god išli naprijed, s vlasti kakvu imamo zakopavamo se sve dublje. Pogledajmo samo stanje u Varšavskoj, pa ljudi kada ćemo se opametiti?
Vaš chef Tomislav
