E-recepti, genijalan uspjeh hrvatskog zdravstva, uspjeh Ministarstva, ministra, reforma hrvatskog zdravstva… No, je li baš tako?
Za pacijente s kroničnim bolestima to je sigurno spas, štedi im vrijeme i podiže kvalitetu života samo time što ne moraju u beskraj čekati u ambulantama. Za ambulante i preopterećene liječnike to je svakako smanjenje pritiska i mogućnost da se bolje posvete svojim pacijentima
No, za neke bolesti koje su izazvane našim načinom života?
Većina mojih pacijenata ima povišeni krvni tlak, “esencijalnu“ hipertenziju ili hipertenziju “nepoznatog uzroka”! No, je li uistinu baš nepoznat?! Dobro znamo kako je već sada malo toga nepoznato.
Nezdrav način života, prekomjerna tjelesna težina, sjedeći način života, pušenje, stres, povišene masnoće, nedostatak tjelesne aktivnosti, zapravo, nedostatak volje za zdravijim i kvalitetnijim životom, potpuno pomanjkanje volje saznati iz sasvim dostupnih izvora kako zdravije i kvalitetnije živjeti.
Kada mi u ordinaciju uđe takav pacijent, s 20 kilograma previše i 40 cigareta puno previše, i 60 mm stupca žive viška na tlakomjeru, sigurno ga ne mogu izbaciti van i tražiti neka se vrati kada smršavi i prestane pušiti. Odredim mu terapiju, koja bi trebala biti PRIVREMENA i pokušam mu objasniti, voditi ga, hrabriti ga u smanjenju tjelesne težine, fizičkoj aktivnosti, prestanku pušenja, podizanju kvalitete života i uklanjanu uzroka njegovih (njezinih) tegoba koje toliko umanjuju kvalitetu, ali i trajanje života!
Nisam baš pretjerano obazriva kada to govorim jer pacijenti trebaju shvatiti (iako, znaju!) kako sa svakodnevno i temeljito ubijaju održavajući loše navike i nezdravi način života.
I kada dolaze na kontrolu, toliko su ponosni na svaki kilogram manje i svaku nepopušenu cigaretu. I to je smisao komunikacije s pacijentom.
A sada, mi liječnici se niti ne želimo vidjeti s njima, već mu kompjuterski u ljekarne šaljemo recepte za antihipertenzive, statine, antidijabetike, sedative… a nisu li to najviše propisivani lijekovi u Hrvata???
Pa kako to unapređujemo hrvatsko zdravstvo?
Znam kako ta omražena prevencija zahtjeva novac, vrijeme, volju, želju za podizanjem opće svijesti o zdravlju u populaciji! Zar mi za to imamo vremena? Pri tome mislim na sve nas. Otiđite u bilo koju ordinaciju opće medicine ovih dana pa će vam postati jasno o čemu govorim. Ili dajte se prošećite do poliklinika za srčane bolesti bilo koje bolnice i pokušajte dobiti termin za bilo koju pretragu ili kardiološki pregled.
Ali, usprkos svemu tome, nije li to upravo ono o čemu se u toj prevenciji radi! Podići i postići svijest o općem zdravlju populacije!
Bit liječničke skrbi je neposredni dodir pacijent – liječnik, komunikacija u kojoj pacijent dobije informaciju, objašnjenje svega što ga zanima, upute za liječenje, utjehu i ohrabrenje. Premalo plaćeni i preopterećeni liječnici tehnički ne stignu odvojiti dovoljno vremena za svakog pacijenta i objasniti mu kako je njihov poremećaj, bolest, često posljedica načina života i što bi trebalo učiniti kako bi se uzroci umanjili i potreba za lijekovima bila manja.
Medicina ne može biti grana industrije ili proizvodna linija. Strateški interes Hrvatske (kao i svih razumnih država u svijetu) je imati zdravu i vitalnu populaciju, ljude koji imaju zdrave oči, zube, srce i zdravi razum. To se ne radi tako da se ”organizira liječenje i izdavanje recepata” i da se godinama sistematski NE šalje liječnike na specijalizacije i NE zapošljava se više liječnika i medicinskih sestara i traži se ”štednja i rentabilnost” u zdravstvenim ustanovama (dok se u međuvremenu veselo zapošljavaju činovnici u državnoj službi).
A ako želite magistrirati i specijalizirati ili sub specijalizirati i ne daj Bože doktorirati, država će vam to masno naplatiti kao da vam radi uslugu.
Samo neka uđemo u Europsku uniju, pa ćemo ostati ne samo bez preventive koja je “preskupa” već i bez liječnika koji su eto tako “najkorumpiranije zanimanje u Hrvatskoj” i “zašto bi oni bili bolje plaćeni od sudaca, pa imaju samo 6 godina više školovanja” i ostale svakodnevno vidljive floskule.
I sad je pitanje, žele li pacijenti obilaženje liječnika koji “tupe” o nekakvom zdravom načinu života i preventivi ili samo automatsko dizanje lijekova u ljekarnama? Ili je slijedeća faza e- dijagnosticiranje?
Tko je zapravo kvalificiran donositi takve odluke?
I, tko će na kraju biti odgovoran za rezultate takve prakse?
