Nesigurnost, frustracija, poremećaji u učenju i ponašanju, obiteljski problemi mogu biti okidači nasilnog ponašanja vrtićke djece.
Nisu li predškolarci preslatki? Poput mali pačića izlaze u duge šetnje gradom, zajedno plešu u kolu na omiljenu pjesmu, jedu, igraju se, liježu na podnevni počinak…
No, stvarnost je često mnogo drugačija od onog što možda vidite u prvi trenutak. Naime, vrtićka djeca često su vrlo natjecateljski raspoložena, nasilno guraju jedni druge kako bi bili prvi u redu za – bilo što, grubo uzimaju igračke jedni drugima, frustrirano vrište i svađaju se, ne prezaju niti pred fizičkim nasiljem…. Ma koliko vam se to činilo šokantno, agresija je normalna u razvoju vrtićke djece. Bila bi to nemoguća misija kada biste željeli spriječiti dijete da baš nikad ne otme igračku drugom djetetu, da nikad nikog ne udati i da ne vrišti s vremena na vrijeme.
Ponekad uzrok može biti osjećaj određene vrste straha i prijetnje od drugog djeteta. Drugi okidači nasilnog ponašanja mogu biti određene okolnosti u kojima se vaše dijete našlo. Vrtić može biti vrlo stresan, posebno ako je vaše dijete preseljeno u drugu grupu, ako se treba prilagoditi novim rasporedu, na novu tetu. Upravo zbog toga može se pojaviti frustracija, koja je potencirana svim stvarima koje nastoji postići, a na kraju završi s tučnjavom i svađom. Naravno, razlog može biti i nešto jednostavniji. Dijete je možda samo gladno ili žedno, a ne zna što učiniti u vezi toga pa pokazuje to vikom, tučnjavom i dramatiziranjem.
Dobra vijest je da bi dijete vrlo brzo trebalo proći tu fazu agresije, posebno ako ima pet ili više godina. U prilog tome ide razvijena sposobnost govora, koja će mu vrlo brzo pomoći shvatiti da s govorom može postići više stvari nego sa šakom i trganjem nečije igračke. U međuvremenu postoje određene stvari koje možete učiniti kako biste što je više moguće ublažili agresiju vašeg djeteta, dok ne preraste u veći problem nego što je trebao biti.
Brzo reagirajte
Reagirajte odmah čim vidite da je vaše dijete postalo agresivno, jer će odmah znati da je učinilo nešto krivo. Maknite ga na pet minuta iz okruženja i situacije u kojoj je došlo do problema. Možete ga kazniti i sa skraćenim gledanjem televizije, uskraćivanjem omiljene igračke na određeno vrijeme, ranijim odlaskom kući s igrališta.
Postavite primjer
Ma kako bili ljuti na dijete pokušajte se suzdržati od vikanja, udaranja po guzi i korenja govoreći da je loše i zločesto. Naime, s time ćete ga pokušati naučiti da ne smije pokazivati agresiju i vikati dok se razljuti, a vi ćete upravo to činiti. Umjesto toga, smireno ga odmaknite od situacije u kojoj se našao i smirite.
Razgovarajte o događaju
Dajte priliku svojem djetetu (ali i sebi) da se smiri i nakon toga pokušajte mirno porazgovarati o tome što se dogodilo. No, nemojte predugo čekati, jer će vjerojatno zaboraviti cijeli incident. Idealno bi bilo obaviti razgovor 30-ak minuta do sat vremena kasnije. Pokušajte saznati koji je bio okidač takvog ponašanja. Objasnite mu da je normalno da se ponekad razljuti, ali to ne znači da mora udarati, gristi i gurati drugo dijete koje ga je razljutilo. Pokušajte mu objasniti da je najbolje da pokuša svađu riješiti riječima ili pak da problem kaže starijoj osobi koja se nalazi u blizini.
Preuzimanje odgovornosti
Ako vaše dijete zbog agresije ošteti nečije vlasništvo ili napravi nered, onda mu morate dati do znanja da to mora i popraviti. Pomognite mu da ponovno zalijepi potrganu igračku, zajedno počistite nered. Ako je neka šteta nepopravljiva, a vaše dijete dovoljno veliko da prima džeparac, oduzmite mu to od džeparca. Nemojte zbog toga raditi drame, nego se ponašajte kao da je to normalan postupak kada potrga i uništi nečije vlasništvo.
Tu je naravno isprika, bilo odrasloj osobi ili djetetu. Mora naučiti reći „Oprosti mi“ ili „Žao mi je“, pa makar ga trebali voditi za ruku i čekati tako dugo dok se ne ispriča. Možda će se djetetova isprika ponekad činiti neiskrena, ali s vremenom će imati željeni efekt.
Nagradite dobro ponašanje
Umjesto da čekate kada će vaše dijete napraviti nešto loše i kako ćete ga kazniti, pokušajte ga “uhvatiti” kada radi nešto dobro i nagradite dobro ponašanje. Primjerice, vaše dijete je dalo svojem prijatelju da se igra s njegovom igračkom, prepustilo je ljuljačku, dalo bolje mjesto pred televizorom ili kompjuterom…
Potražite pomoć
Neka djeca jednostavno imaju više problema s iskazivanjem agresije. Ako mislite da djetetovo ponašanje izmiče ili je izmaklo kontroli, nemojte se ustručavati potražiti pomoć – tete u vrtiću, pedijatrice, dječjeg psihologa…
Uzrok može biti nedijagnosticiran poremećaj u učenju ili poremećaj u ponašanju. Ponekad je problem vezan za određene probleme u obitelji. Bez obzira na uzrok, navedene osobe mogu pomoći vašem djetetu (i vama), da prevladate poteškoće koje vode do izbijanja agresije. Za to će nekima trebati više vremena i strpljenja, no treba imati na umu, da to što činite je za djetetovu dobrobit i budućnost.
Izvor: Žena.hr
