Živo se sjećam prošlog ljeta i osjećaja užitka koji me prožimao cijelo vrijeme. Suprug i ja dopustili smo si pravu uživanciju provodeći vrijeme na moru s našom kćerkicom starom 15 mjeseci. Cilj nam je bio da se svi zabavimo, odmorimo i uživamo.
Dane na plaži provodili smo aktivno se igrajući i bila sam presretna što se mogu igrati, a da me ljudi čudno ne gledaju. Naime, odrasla žena koja u pješčaniku gradi Dioklecijanovu palaču praćena nježnim pogledom svog muža izazvala bi pozornost i upitne poglede (“jel s njom sve u redu..? Pa… izgleda normalno…nema li pametnijeg posla?“) Svakom roditelju koji je nekako uspio zadržati dijete u sebi vlastito dijete može biti izvrstan alibi. To je i moja kćer bila meni, igrajući se par metara od mene. Potpuno sam se uživila u konstrukciju kula i tornjeva kad sam negdje na rubu svijesti začula glas mog muža: “Idemo vidjeti što mama radi“. Iz mog grla spontano, nesvjesno i potpuno egoistično čulo se jedno očajno “Neeee, srušiti će mi sve!“
U redu, nisam savršena mama…U tom trenutku pretpostavila sam Dioklecijanovu palaču zadovoljstvu mog djeteta, ali dijete u meni je potpuno podivljalo. Naravno da mi je pomogla spoznaja da mi je kćerka potpuno zbrinuta i pod budnim okom svog brižnog oca te da joj ništa neće biti ako joj ne dozvolim da uništi moje remek djelo. Može se naljutiti, što bi bila jedna sasvim legitimna emocija. Završivši svoju palaču kojoj sam se neizmjerno divila vratila sam se u ulogu roditelja i otišla svoje dijete istuširati i srediti za večernji izlazak u obližnji dječji disco. Ajme veselja… za nju i za nas…
U mnogim knjigama piše se što znači biti roditelj, koje su kvalitete roditeljstva. Često su opisane različite upute što učiniti u kojoj situaciji, pa kada se to ne uspije, većina roditelja osjeća se loše i ima grižnju savjesti. Naša je namjera potaknuti vas da brinete i o sebi…
1. Nitko nije savršen
Kada naša beba dođe na svijet, većina roditelja zaljubi se u to malo biće i želi mu učiniti svijet savršenim. Da bi svijet bio savršen i mi bismo morali biti savršeni što je nemoguće. Od starih Grka znamo da savršenstvo ne postoji. Zamislite koja razina ljubomore i zavisti bi postojala oko vas da i jeste savršeni?! Niti to ne bi bio savršen svijet tom malenom biću. Priznanjem sebi da činimo najbolje što znamo i umijemo i ulaganjem daljnjeg truda u upoznavanje sebe, osvještavanje svojih emocija i emocionalnih reakcija te svog ponašanja, možemo doći do realno idealne pozicije u životu koja je: ako od 10 situacija u njih 7 adekvatno reagirate, tada je to realan uspjeh za čovjeka. Savršeni ne možemo biti i griješit ćemo iznova, ali je važno da griješimo u nekim novim situacijama, a da iz starih povučemo pouku, naučimo nešto više o sebi i drugima i nastavimo dalje uz osjećaj životnog zadovoljstva. Ukoliko prihvatimo pretpostavku “Ne postoji neuspjeh, postoji samo povratna informacija“ život će nam biti puno lakši. Ukoliko određene situacije doživljavamo kao neuspjeh iz njih nećemo ništa naučiti, naprotiv ostati će nam gorak okus nezadovoljstva koji nas priječi da dalje krenemo uspješniji i “pametniji“. Ako pak tu istu situaciju promatramo kao povratnu informaciju iz nje ćemo štošta naučiti i slijedeći puta postupiti ćemo drugačije i adekvatnije.
2. Ljutnja i konflikt su normalni
Ljudi koji teže za savršenim situacijama i odnosima, duboko u sebi, više ili manje svjesno vjeruju da ljutnja i konflikt nisu normalni. Kada ipak dođe do konflikta, osoba se može osjećati izgubljeno, krajnje razočarano, odnosno dodatno frustrirano. Putem plača ili djetetovog odgovara “ne”, ono jasno izražava da nije zadovoljno sa nečim, da nešto ne želi ili da mu je nešto potrebno. Primjerice, ako novorođenče plače kada ga majka uzme u ruke i ista situacija se ponavlja iz dana u dan, majka može zaključiti da ju dijete odbija, možda čak i da ju ne voli. Može se početi pitati što radi krivo i je li uopće dobra majka tom djetetu. Loš osjećaj koji pri tome nastaje i frustriranost zbog ponavljanja situacije u njoj stvara određenu razinu odbojnosti prema djetetu te se s vremenom konflikti povećavaju. Međutim, to dijete može jednostavno biti slabo osjetljivo na nježan taktilni podražaj, odnosno kada ga se nježno nosi ili miluje. Kada bi majka znala da mu treba snažniji dodir da bi ga njegov taktilni sustav mogao procesirati i da bi mu činio ugodu, njezina razina frustracije i nezadovoljstva zasigurno bi se bitno smanjila, a možda u potpunosti i nestala.
3. Roditelj nije sluga djetetu
U želji da djetetu bude prekrasno u životu, da ima sve što poželi, a možda i zbog osjećaja krivnje što ne provodi dovoljno vremena s njim, roditelj može početi činiti sve što dijete poželi. Međutim, biti roditelj ne podrazumijeva ulogu služenja djetetu. Dapače, ukoliko to naučimo dijete, dijete će očekivati od svih da se tako ponašaju prema njemu, barem od onih koji su mu bliskiji. Koliko god želimo da našem djetetu bude prekrasno u životu, ako mu ostvarujemo svaku želju, kada dijete odraste, silno će se razočarati kada shvati da se život zapravo ne odvija tako. Budući da su roditelji koji na kraju čine sve što dijete poželi često vrlo senzibilni i osjetljivi, poželjno je da se te osobine prepoznaju kod sebe samih te pronađu način kako će se sebe osnažiti i kako će naučiti da ne pate naučiti da ne pati kada je njihovom djetetu minimalno teško. Na taj će se način, između ostaloga, dijete naučiti zauzeti za sebe na asertivan način i to je jedna vrijedna lekcija koji svaki roditelj ima prilike naučiti svoje dijete.
4. Brinite se za sebe
U današnjem tempu, preplavljeni smo sa stotinu uputa, prijedloga, savjeta. S jedne strane stoji da se treba brinuti o svojoj ljepoti, zdravlju, poslovnoj karijeri, a s druge se govori o važnosti posvećenosti djetetu. Brinite se za sebe. Dijete svakako mora biti na prvom mjestu, osobito intenzivno njegovih prvih 6 mjeseci, ali je važno i da mislite na sebe. Ako silno volite ići na kave s prijateljicama, pronađite vrijeme jedanput u tjedan ili dva kada ćete to moći ostvariti. Ako vam je održavanje putem sporta silno važno, pronađite vrijeme kada ćete se moći posvetiti tome. Ako vam je silno važno da idete kod frizera, u shopping ili negdje slično, pronađite vremena za to. Ali umjereno. Maleno dijete vas ipak treba i budite svjesni da ne možete živjeti na način kao što ste prije živjeli. No to ne znači da se morate u potpunosti svega odreći. Pronaći mjeru u kojoj ćete i vi i vaše dijete biti zadovoljni ideal je kojim treba težiti.
5. Održavajte odnos s partnerom
Rođenjem djeteta, odnos s partnerom bitno se izmijeni. Međutim, da bi dijete raslo u dobroj atmosferi, važno je i da se roditelji slažu. Da bi se roditelji slagali, moraju nastaviti ulagati u svoj odnos unatoč tome što je dijete prisutno. Pronađite vrijeme kada se možete posvetiti jedan drugome, kada možete razgovarati, kada možete zaista čuti, vidjeti i razumjeti jedan drugoga. To nije uvijek lako, i može proći i nekoliko dana da se to ne dogodi. Ipak, važno je imati na umu da ćete se udaljiti jedan od drugog ukoliko ne budete ulagali u svoj odnos. Zato, smislite vrijeme kada se možete prošetati po gradu zajedno, otići na kavu, u kino, kazalište ili na neku zabavu. Opustite se i uživajte dok je vaše dijete u sigurnim rukama osobe od povjerenja.
6. Podržite partnera u roditeljstvu
U našoj kulturi još uvijek se često događa da majka preuzme velik dio obaveze i odgovornosti oko djeteta. Zajedno ste to dijete napravili, važno je i da sad zajedno brinete oko njega. Zajedničke trenutke doživljavajte dragocjenim. Trudite se prihvaćati različite stavove koje imate o postupcima prema djetetu. Zasigurno se nećete u svemu slagati jer to nije niti moguće. Važno je da razgovarate o tim različitim stavovima i da pronađete kompromise za njih kako biste bili usklađeniji u trenucima provođenja zajedničkog vremena.
7. Njegujte svoj smisao za humor
Dolaskom novog bića u obitelj normalno je da se mnoge stvari mijenjaju. Fokus naše pažnje odjednom se mijenja i postajemo koncentrirani na bebu. Postajemo limitirani vremenom, nalazimo se u mnoštvu novih situacija o kojima nemamo pojma, pojavljuje se nesigurnost… Uslijed svega toga roditelji često postaju ozbiljni uslijed želje i težnje da djetetu život učine što ljepšim i kvalitetnijim.
To ne mora biti baš tako. Sjetite se vremena prije bebe. Razmislite kako ste se zabavljali, smijali i kakav je vaš smisao za humor. Za dobrobit svog djeteta evocirajte svoje uspomene i oslobodite dijete u sebi. Ovo vam je jedinstvena prilika da se igrate, a da vas nitko čudno ne gleda.
8. Opustite se
Ovisno o vašim osobnim preferencijama pronađite svoj način za opuštanje i punjenje baterija. Omiljeni hobi, čitanje, pisanje, topla kupka, različite vizualizacije… Upotrijebite ono što vas zaista opušta, višestruko će se isplatiti.
Autorice teksta:
Tatjana
Gjurković, dipl. psiholog
certificirani terapeut igrom
www.terapijaigrom.hr
Jelena Vrsaljko,
dipl.soc.rad
psihoterapeut, NLP
trener
certificirani trener komunikacijskih vještina
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
