Poklanjamo vam 3 priručnika “Neumorna djeca, bespomoćni roditelji”.
“Neumorna djeca, bespomoćni roditelji” priručnik je koji nudi potrebne informacije i pomoć roditeljima koji imaju hiperaktivnu ili djecu s bilo kakvim oblikom poremećaja pozornosti.
Knjiga je proizašla iz dugogodišnjeg rada autora G. W. Lautha, P. F.
Schlottkea i K. Naumanna s djecom s poremećajima u ponašanju i njihovim
roditeljima. Ona se bavi pitanjima koja muče roditelje i problemima koje imaju
u svakodnevnom odgoju hiperaktivne djece. Ima li moje dijete doista poremećaj
pozornosti? Kako objasniti te pojave? Hoće li problemi nestati sami po sebi ili
bismo trebali nešto poduzeti za njihovo rješavanje? Što činiti kad se pojave
ozbiljne teškoće? Koje se mjere preporučuju? Gdje naći pomoć?
Na ova pitanja knjiga ne daje jednostavne odgovore koji se mogu
primijeniti poput recepta, nego želi što bolje informirati roditelje o
trenutačnom stupnju poznavanja problema. Riječ je o preciznim informacijama
koje mogu biti od neposredne koristi. Roditelji trebaju razumjeti teškoće djece
s poremećajem pozornosti i znati kako do njih dolazi. Ponajprije, međutim,
trebaju znati donositi ispravne odluke i bolje prosuđivati savjete učitelja,
liječnika i psihologa. S tim ciljem, prvo ćemo govoriti o dijagnozi “poremećaja
ponašanja”, o tome koje su teškoće tipične za djecu s poremećajem ponašanja,
kako poremećaji nastaju i kako se djeca koja ih imaju dalje razvijaju.
Roditelji trebaju naučiti sami pružiti pomoć djetetu i
znati uočiti kada je potrebna pomoć drugih.
Roditelji trebaju naučiti sami pružiti pomoć djetetu kad je to moguće i
trebaju znati uočiti kad je potrebna pomoć drugih (terapija, savjetovanje) te
što sve dolazi u obzir. S tim u vezi navode se različita pravila za zajednički
život u obitelji. Ostali oblici pomoći odnose se na djetetovo liječenje,
odnosno na terapiju lijekovima. Te vrste pomoći oslanjaju se na iskustvu da
velike teškoće kod djece s poremećajem pozornosti nisu samo nešto trenutačno,
nego da se roditelji moraju zabrinuti i za njihovu budućnost jer problemi u
školi, pri učenju, u igri s vršnjacima zaustavljaju daljnji djetetov razvoj.
Primjerena pomoć, dakle, ne bi trebala samo smanjiti postojeće teškoće, nego i
otvoriti djeci nove mogućnosti. Ona se ciljano nadovezuje na djetetove posebne
sposobnosti koje su zbog svojih specifičnosti na sasvim poseban način drage i
šarmantne…
Ordinacija.hr
