Studije pokazuju da promjene životnog stila koje uključuju redovitu tjelesnu aktivnost te promjene prehrambenih navika dovode do smanjenja tjelesne težine te mogu pridonijeti smanjenju rizika od razvoja dijabetesa tipa 2.
Šećerna bolest tipa 2 poprimila je u čitavome svijetu
pandemijski karakter. Ona uvelike skraćuje i otežava život bolesnicima, a za
svaku zajednicu predstavlja i iznimno visok trošak. Pretilost i prekomjerna
tjelesna težina te prehrana bogata masnoćama i siromašna vlaknima, prepoznati
su kao značajni čimbenici rizika za razvoj dijabetesa, no to su ujedno i
čimbenici na koje je moguće utjecati.
Studije pokazuju da promjene životnog
stila koje uključuju redovitu tjelesnu aktivnost te promjene prehrambenih
navika dovode do smanjenja tjelesne težine te mogu pridonijeti smanjenju rizika od
razvoja dijabetesa tipa 2. Iz tog je
razloga promocija redovite tjelesne aktivnosti te poticanje ljudi da budu
aktivni uz promjene u prehrambenim navikama, važna karika u lancu primarne
prevencije.
Šećerna
bolest u brojkama
Dijabetes tipa 2 ili šećerna bolest
rastuća je prijetnja svjetskom stanovništvu, a prognoze ukazuju da će do 2025.
godine broj ljudi oboljelih od te bolesti biti 20 posto u Europi, 50 posto i
Sjevernoj Americi te čak 85 posto u Južnoj i Srednjoj Americi. Drugim riječima,
zemlje u razvoju očekuje porast pojave dijabetesa tipa 2 za nevjerojatnih 170
posto, a razvijene za 42 posto. Sve su to razlozi iz kojih je iznimno važno
prepoznati čimbenike rizika i, ukoliko je moguće, pravovremeno utjecati na
njih. Među najčešćima se spominju prekomjerna težina i pretilost (u čak 75
posto slučajeva), nedostatak tjelesne aktivnosti te prehrana bogata masnoćama i
siromašna vlaknima, ali i porast životne dobi te obiteljska anamneza.
Kako
utjecati na rizične čimbenike?
Analizom rizičnih čimbenika dolazi
se do zaključka kako su mnogi među njima promjenjivi, a postoje i uvjerljivi
dokazi o manjem riziku od pojave dijabetesa tipa 2 kod odraslih osoba koje se redovito
bave tjelesnom aktivnošću i održavaju normalan indeks tjelesne mase.
Klinička ispitivanja pokazala su da
se dosljednom promjenom načina života, u što je uključeno smanjenje tjelesne
težine i povećanje tjelesne aktivnosti, učinkovito smanjuje rizik razvoja dijabetesa,
a učinak poslije traje godinama. To znači da pretile osobe koje nastoje
smanjiti tjelesnu težinu te osobe koje mijenjaju sedanterni način života i
prehrambene navike također pozitivno utječu na smanjenje rizičnih čimbenika pa
čak i učinak dijabetesa tipa 2.
Tjelesna
aktivnost djeluje na sve komponente metaboličkog sindroma
Osim pozitivnih učinaka na
smanjenje posljedica dijabetesa tipa 2, redovita tjelesna aktivnost ima brojne
koristi na sve komponente metaboličkog sindroma. Kad se uzme u obzir i
činjenica da je oko 40 posto koronarne srčane bolesti posljedica neodgovarajuće
tjelesne aktivnosti, postaje jasno da je promjena načina života, usmjerena na
povećanje tjelesne aktivnosti i smanjenje tjelesne težine nužna za održavanje
zdravlja. Dobra vijest za sve one kojima
se takva promjena čini vrlo teško dostižnom je da je dovoljno, pa čak i
optimalno rješenje za prosječni organizam, umjerena promjena životnog stila.
U
tom kontekstu, prosječni gubitak tjelesne težine ne mora biti velik – dovoljno
ju je smanjiti za oko 5 posto u odnosu na početnu težinu, što je znatno manje
od gubitka težine za koji se tradicionalno smatra da je klinički značajan za
prevenciju dijabetesa tipa 2. Također, oni pojedinci koji uglavnom njeguju sjedilački
način života značajnu će promjenu napraviti uvođenjem redovite tjelesne
aktivnosti u svoj dnevni raspored. Dodatan poticaj svima koji pripadaju (zbog
obiteljske anamneze i sl.) u rizičnu skupinu onih koji imaju povećanu mogućnost
da obole od dijabetesa je i činjenica da su intervencije u životni stil
pokazale podjednaku učinkovitost kao i lijekovi u odlaganju pojave dijabetesa s
neznatnom pojavom ozbiljnih nuspojava.
Autor teksta: Prof.dr.sc. Slaven Kokić,
Hrvatsko društvo za dijabetes i bolesti metabolizma,
Hrvatskog liječničkog zbora.
