Odgoj djeteta je zahtjevan i izazovan posao za svakog roditelja. To je ‘posao’ koji se mora odrađivati zajednički, timski, sve mora funkcionirati i dijete mora vidjeti da roditelji funkcioniraju kao jedno, kako bi dobilo poruku da se roditelji u potpunosti slažu oko svih odluka i misle isto. Naravno, već samo dok čitate sve ovo shvaćate da je to u većini slučajeva nemoguće ili barem teško izvedivo, što je u potpunosti prirodno.
Naime, dvoje ljudi, koliko god se oni voljeli i dobro funkcionirali kao par, je ipak dvoje individua koje pokušavaju funkcionirati zajedno, s istim ciljem (odgojem djeteta), kojem ponekad pristupaju različito, što je isto sasvim prirodno i normalno.
Koje su moje mogućnosti i kako to utječe na mene?
Danas su roditelji često pod imperativom gore navedenog “savršenog roditelja”. Čitate u novinama preporuke, s televizijskih ekrana vam se smiješe savršene obitelji, u odgojnim ustanovama slušate predavanja i normalno je osjećate pritisak, uz sve svoje obaveze. Pitanje koje se postavlja je kako vaši različiti roditeljski stilovi utječu na vaš odnos, odnosno kako reagirate kada se pojavi neslaganje? Naime, neslaganja se uvijek pojave i to je sasvim normalno, jer teško da ćete pronaći partnera koji je odgojen na potpuno identičan način u identičnom okruženju, a to je upravo ono što nas, u kombinaciji sa životnim iskustvom, definira kao roditelja.
1. 
Osvjestite svoje kapacitete – prepoznajte kod sebe koje su vaše roditeljske snage, a koje slabosti te na koji način vam može partner u tome pomoći. U redu je biti nesavršen roditelj i upravo zato i imate partnera, kako bi ste se međusobno nadopunjavali u roditeljskim obavezama.
2. Prihvatite različitost i dogovorite strategiju – probajte naći kompromis, koji je u interesu djeteta, pri čemu imajte na umu da je primaran interes djeteta da se roditelji slažu i dobro funkcioniraju. Dakle, definirajte stvari oko kojih možete pregovarati i prepoznajte oko kojih stvari ne možete pregovarati, u smislu da se nikako nećete dobro osjećati ako popustite partneru. Pri tome imajte na umu da svi mi imamo duboko usvojene vrijednosti od najranijih dana koje su nam jako važne i doživljavamo jako emotivno ako ih druga osoba ne smatra važnima. To je dio međusobne različitosti, ne znači da su ičije vrijednosti manje ili više vrijedne, samo su možda drugačije. Prihvatite ih i probajte ih nekako integrirati.
3. Vezano uz prethodno – napravite hijerarhiju vrijednosti. Koje su vrijednosti koje su vam jako važne i od kojih ne biste nikako željeli odustati, a koje su vam manje važne i spremni ste pregovarati.
4. Razgovarajte – u svakom odnosu je važna komunikacija pri čemu su uvijek najbolje “Ja”poruke – “Ja se ne osjećam dobro kada ti….” te na taj način iskomunicirajte partneru poruke koje smatrate važnim. Važno je dati do znanja svoje osjećaje te dopustiti drugoj strani da napravi isto. U skladu s time, trebali bi ste biti spremni prihvatiti partnerove osjećaje.
Sve u svemu, roditeljstvo prvenstveno znači rad na međusobnom odnosu, kako bi on zaista bio partnerski odnos, a roditelji što više usklađeni. Nemojte biti strogi prema sebi kao roditeljima i nemojte nipošto zanemarivati vlastiti odnos, jer pravo roditeljstvo dolazi iz partnerskog zadovoljstva i sreće dvaju roditelja.
Autorica teksta:
Maja Bonačić, mag.psihologije, praktičarka terapije igrom
Centar Proventus
Terapija igrom
