Zloćudne tumore želuca nazivamo rakom želuca. Najčešći tip je adenokarcinom, dok su drugi oblici zloćudnih tumora želuca rijetki: limfom, želučani sarkom i karcinoid.
Želudac je organ smješten u gornjem trbuhu i ima vrlo značajnu ulogu: on miješa hranu i oslobađa sokove koji pomažu u njenoj probavi. Nakon nekog vremena hrana se premješta dalje u tanko crijevo.
Zloćudni tumor želuca
Adenokarcinom (rak želuca) nastaje u žlijezdanom tkivu želučane sluznice. Iako je njegova pojavnost u zapadnim zemljama u padu, on je još uvijek jedan od najčešćih oblika raka.
Sveukupno petogodišnje preživljenje bolesnika s rakom želuca iznosi oko 30%. Tako nizak postotak uvjetovan je relativno kasnim otkrivanjem u mnogih, nakon što se je rak već proširio i na druge organe. U bolesnika u kojih se tumor nije proširio izvan želuca, petogodišnje preživljenje je oko 65%. Ako su zahvaćena okolna tkiva i lokalni limfni čvorovi preživljenje je 30%, a ako se je prije postavljanja dijagnoze proširio u druge organe i dijelove tijela, petogodišnje preživljenje iznosi 5%. Valja naglasiti da statističke podatke treba tumačiti s oprezom, jer se individualni tijek bolesti može značajno razlikovati.
Tko obolijeva od raka želuca?
Rizik pojave raka želuca raste sa životnom dobi; uglavnom su to osobe starije od 55 godina. Muškarci dva puta češće obolijevaju od žena.
Dugotrajna infekcija bakterijom H. pylori koja živi na sluznici želuca jedan je od primarnih uzročnika raka želuca. Rizik za pojavu raka je veći u osoba koje u obitelji imaju ili su imali oboljelog rođaka, uz neke rijetke genetske poremećaje koji povećavaju rizik pojave raka želuca.
Prehrana s puno soli, što uključuje sušenu, dimljenu i usoljenu hranu, prethodno kirurško liječenje (resekcija želuca), pušenje i ekscesivno pijenje alkohola također povećavaju rizik za rak želuca.
Simptomi i dijagnoza raka želuca
Simptomi su u ranoj fazi bolesti uglavnom odsutni. Njenim napredovanjem mogu se javiti nelagoda i bol u trbuhu, mučnina, povraćanje, gubitak teka, brza sitost, povraćanje krvi ili pojava crne stolice, neobjašnjivi gubitak tjelesne težine.
U dijagnostici prva je pretraga gastroskopija sa bipsijom. Kod procjene proširenosti bolesti koristi se ultrazvuk, kompjuterizirana tomografija, ponekad u kombinaciji s pozitronskom emisijskom tomografijom, magnetna rezonancija i nešto rijeđe laparoskopija – uvođenje mini kamere u trbušnu šupljinu.
Ta je procjena važna u odabiru načina liječenja, a temelji se na procjeni je li tumor prodro kroz stijenku želuca, zahvaćenosti limfnih čvorova i pojavi metastaza u udaljenim organima.
Uživate u alkoholu? Prijete vam depresija, infarkt, rak, HIV…
Liječenje raka želuca
U fazi kad je tumor unutar stijenke želuca primjenjuje se kirurško liječenje tj. odstranjenje većeg dijela želuca ili čitavog želuca s okolnim limfnim čvorovima. U bolesnika u kojih je tumor prodro kroz stijenku u okolno tkivo te zahvatio obližnje limfne čvorove, uz kirurško liječenje obvezno se provodi kemo i radioterapija (zračenje). U onih u kojih bolest zahvaća okolne organe ili se je u njih proširila u vidu metastaza, primjenjuje se kemo i radioterapija s ciljem produljenja bolesnikova života, jer izliječenje nažalost nije moguće. Tzv. ciljana terapija kojom bi se novim lijekovima učinkovitije djelovalo na rak želuca, nažalost, do sada nije dala značajnijeg rezultata.
Kancerofobija – kako se riješiti straha od raka
Palijativna briga o bolesnicima sa uznapredovalom bolesti ima za cilj smanjiti simptome, popraviti kvalitetu života i podržati pacijenta i njegovu obitelj.
Foto: Shutterstock
