Jeste li ikada primijetili neobičnu bol negdje u tijelu, promjenu na koži koja se pojavila bez očitog razloga, kašalj koji ne prolazi ni uz lijekove ili možda neobjašnjiv umor? Što vam je tada prošlo kroz glavu?
Uz neurološka oboljenja, rak je jedna od bolesti kojih se ljudi najviše boje. Iako je smrtnost od, recimo, kardiovaskularnih bolesti veća, zanimljivo je kako o njima obično ne razmišljamo.
No, one često ne dovode do velike patnje i onesposobljenosti, dok su nam prve misli koje vezujemo uz rak bolni medicinski postupci i njihove neugodne nuspojave, ovisnost o drugima, beznađe i neizbježna smrt.
Strah da bismo se mogli razboljeti od raka s jedne je strane vrlo koristan, jer nas potiče na obavljanje redovitih liječničkih pregleda i zdrav stil života. Ipak, čini se da neke osobe previše strahuju od njega, što ih može sputavati u svakodnevnom funkcioniranju.
Kada strah od raka postaje problem?
Granicu između normalne i patološke zabrinutosti za zdravlje često je teško odrediti. Međutim, možemo biti sigurni da je strah uzeo previše maha ako:
- se jako uznemirimo kada čujemo da se rak spominje na televiziji, kada trebamo posjetiti oboljelog prijatelja, kada u tijelu primijetimo neku neobičnu senzaciju i sl.
- smo vrlo uvjereni da ćemo oboljeti od neke vrste raka (iako je stvarni rizik značajno manji) ili da bismo od njega sasvim sigurno umrli (iako se od tog oblika raka većina ljudi uspješno izliječi)
- trošimo mnogo vremena i energije na provjeravanje i razuvjeravanje (npr. učestale odlaske liječniku) ili aktivno izbjegavamo situacije koje nas podsjećaju na bolest (npr. ne odlazimo liječniku čak ni ako duže vrijeme imamo neki simptom)
- nam otežava funkcioniranje na poslu/fakultetu/u školi, u obitelji, među prijateljima ili u drugim važnim životnim područjima.
Traju li ovi problemi dulje od 6 mjeseci, u njihovom rješavanju osobi bi vjerojatno koristila pomoć stručnjaka. Osobe sa strahom od raka u naše se savjetovalište obično jave kada on postane previše opterećujući, pri čemu vidimo da se pojavljuje u sklopu različitih psihičkih poremećaja.
Različita lica straha od raka
Ovaj strah može poprimiti oblik specifične fobije koja se naziva kancerofobija.
Osobe s kancerofobijom svaku promjenu u tijelu tumače na katastrofičan način (npr. pri pojavi neugode u želucu odmah pomisle da ondje imaju tumor) te se u većini slučajeva trude izbjegavati situacije koje im potiču strah (npr. liječnički pregled).
Razmjeri izbjegavanja ponekad su toliko dramatični da osoba čak poriče jasne simptome i odbija liječničku pomoć! Osim straha od raka, ove osobe ne ističu druge brige. Ovako izoliran strah pojavljuje se vrlo rijetko, a mnogo češće ga viđamo kao dio drugih poremećaja.
Mnogim osobama koje se muče s ovim strahom dijagnosticira se anksiozni poremećaj zbog bolesti. One su zaokupljene mislima da imaju ili da bi mogle razviti neku bolest, iako često nemaju nikakvih simptoma. Simptomi i mogu biti prisutni, kao kod jednog našeg klijenta koji se žalio na zujanje u ušima, trnce te bolove u želucu. Unatoč urednim nalazima, bojao se da su liječnici previdjeli nešto opasno poput multiple skleroze, venske tromboze ili raka. Vjerovao je da je rak kao prehlada – jako raširen i svatko ga može dobiti. Stoga je stalno bio na oprezu i osluškivao sumnjive unutarnje senzacije, provjeravao zjenice u ogledalu, “googlao” simptome i tražio razuvjeravanje od obitelji.
Strah od raka može biti i dio generaliziranog anksioznog poremećaja. Osim o zdravlju, ove osobe brinu i o mnoštvu drugih stvari. Jedna naša klijentica tako se bojala da bi mogla, poput svoje majke, oboljeti od raka mozga te je bila jako tjeskobna svaki put kada bi osjetila bol u glavi. Međutim, velik dio vremena je provodila i u brigama o uspjehu na fakultetu, budućem poslu, izboru partnera i drugim problemima i nesrećama koje bi se mogle dogoditi, zbog čega je stalno osjećala da je “na rubu živaca”.
Strah od raka može se javiti i u okviru opsesivno-kompulzivnog poremećaja. Radile smo s mladom ženom koja je bila preokupirana idejama da bi ona, suprug ili djeca mogli dobiti rak ako organizam izlože nekom karcinogenu. Svaki kontakt s potencijalno opasnim objektom bi je izrazito uznemirio pa bi pri svakom ulasku u kuću već na ulazu morala skinuti sa sebe svu “kontaminiranu” odjeću, staviti je na pranje i zatim se tuširati po 2-3 sata (čak više puta dnevno). Kuću je temeljito čistila svaki dan, obitelji nije dozvoljavala jesti jabuke (jer sadrže pesticide), a nije im smio prići ni njezin otac koji je zbog raka liječen radioterapijom (jer bi ih mogao ozračiti).
Tretman straha od raka
Osobe koje se na slične načine muče sa zabrinutošću za zdravlje taj će problem vjerojatno teško pobijediti same. Preporučuje se zatražiti pomoć stručnjaka-psihoterapeuta, a među brojnim oblicima tretmana osobito učinkovitom se pokazuje kognitivno-bihevioralna terapija (KBT).
Autori: Branka Bagarić, mag. psihologije i Dragana Markanović, prof. psihologije, Hrvatsko udruženje za bihevioralno-kognitivne terapije (HUBIKOT), Š
