Što jedna stonoga kaže o novom paru čizama

Bojana Radović

Mrzim pravi početak jeseni, trenutak kada se konačno moram oprostiti od bosih nogu i laganih haljinica, a ove me godine prvi hladni val zaista dočekao nespremnu.

Kao da mi nije dovoljna pomisao da ću do sljedećeg pravog sunca i topline (teško da će zima koja dolazi biti karipska zima) čekati sljedeći svibanj ili lipanj, ovog sam puta doslovno preko noći završila u čizmama, kaputu i rukavicama. I više nego dovoljno za opću bezvoljnost i depresiju. Čak sam samu sebe uhvatila kako frendici objašnjavam da mi se uopće ne ide u šoping. Nakon što je pala u nesvjest od nevjerice, jer takvo bogohuljenje od mene još nije čula, na silu me odvukla u trgovinu gdje su zaista pravi modni brendovi bili na pravom tvorničkom sniženje od 70 do 90 posto. Treba li uopće reći da sam iz trgovine izašla sa novim parom čizama?

I to nas dovodi ravno u priču o ženskoj ovisnosti o cipelama, koja doseže globalne razmjere, i istinski nema baš nikave veze sa serijom “Seks i grad”, jer to bi značilo da je ta strast novijeg vijeka, što sudeći samo po zbirkama cipela žena koje ja poznajem ni slučajno nije tako. Riječ je o istinskoj maniji koja ide tako daleko da smo čak i onima koje najviše volimo spremne lagati koliko smo platile najnoviji kolekcijski ulov. Jest da jedna od glavnih modnih mudrosti glasi: pravi će par cipela popraviti i najobičniju odjevnu kombinaciju, a pogrešan totalno uništiti i najbolju, ali to još uvijek ne objašnjava istinsku kolekcionarsku strast koju žene - a bogami i ja osobno - osjećaju spram cipela.

Iako mi se prijateljica u posveti knjige o povijesti cipela obraća kao Stonogi, a najbolji me prijatelj već desetljećima zove Imeldom, uvijek mi nedostaje barem jedan par. Tako sam i ovom prilikom našla za sebe nekoliko ključnih izgovora. Em, ne možeš u dućanu ostaviti čizme koje su koštale 4800 kuna, kada su na sniženju svega 800 (svakoj je pametnoj ženi jasno da sam zapravo uštedjela četiri tisuće kuna, što je u svaka, a kamoli ne recesijska vremena ozbiljan novac). Drugi, za mene možda i važniji razlog, je što sam samu sebe uspjela uvjeriti da mi treba par čizama s vrtoglavo visokim tankim potpeticama, jer ove ću zime puno ići u kazalište i na koncerte. Jasno vam je iz priloženog da svaka budala ima svoje veselje i da ženska kupovina cipele baš nema nikave veze sa zdravim razumom ili zdravim financijama.

No, zamka koju svakako treba izbjeći je pokušati tu žensku ovisnost objašnjavati muškarcima. Oni to nikada neće razumjeti, jer njihove su “igračke” bitno drugačije. Naime, svaka si žena s vremena na vrijeme, (ili barem jednom u životu) može priuštiti najluđi, najljepši i najskuplji... par cipela, ali 99 posto muškaraca nikada se neće domoći Porschea, Jaguara ili Aston Martina.

 Prati nas na Viber Public Chatu!