Sustigli me svi simptomi zimskog ludila

zima, snjegovic, snijeg

Počelo je! Sanjam o tanjuru punom lubenica i dinja, svako bi jutro najrađe iz spremišta izvukla najlaganiju svilenu haljinu, čim vidim zimski kaput zlo mi je, a čizme (ma koliko skupe bile) bih najrađe fijuknula kroz prozor, pa tko voli nek` izvoli...

To je sasvim uobičajeno stanje za kraj siječnja, jer iako su ispred nas još dva zimska mjeseca, meni je i više nego dosta. Svi navedeni simptomi ludila sigurni su znaci moje zasićenosti zimom. Ona definitivno nije moje godišnje doba i sasvim bih ugodno živjela negdje u tropima, jer plus 35 stupnjeva Celzijusa meni je uvijek mnogo prihvatljivije od minus pet.

No, zbog svega toga izuzetno sam izbirljiva u svim metodama borbe protiv hladnoće. Dovoljno je reći da je moj ideal odijevanja: veš, haljina i sandalice. Jednostavno, seksi i bez nepotrebnih komplikacija. No, zimskih sam dana više nalik na ličkog medvjeda - barem sudeći po vanjskim gabaritima - tako da molim da mi se jave oni koji imaju nekih spoznaju na temu kako ti šarmantni čupavci mogu biti seksi.

Dakle na sebe samu svako jutro slažem sloj na sloj, plus debeli zimski kaput, u alternaciji s onim punjenim perjem ili budom (dobro, unatoč svemu priznajem da nosim pravo krzno, ali moji su glodavci bili i te kako mrtvi kada sam ih ja srela u trgovini. U svoju obranu još imam reći da su uzgojeni na farmi u tu svrhu, a mnogo su ružniji od slatkih malih telića čije kože najveći protivnici krzna nose na cipelama, a bogami i kožnim jaknama).

Jedan od okolini zabavnijih zimskih prizora svakako je onaj kada tako zabundana moram ispružiti ruku iz automobila kako bih, recimo, uzela parkirnu kartu u nekoj garaži. Koprcanje koje tada slijedi najčešće je nalik ljuljuškanju morskih krava nasukanih na nekoj dalekoj obali. Uz sve to ne postoji šansa da moju sinusi prezime bez da su debelo zabundani ispod neke kape ili šešira. Sve žene znaju da je u tim uvjetima frizura - nemoguća misija, a i kada se konačno uspijem riješiti kape trebaju mi tjedni i tjedni da mi se kosa oporavi od šoka koji joj je prouzrokovao friški zrak.

Da ne bi bilo zabune tako sam odjevena cijeli svoj život i savršeno zbunjeno gledam oko sebe žene i prijateljice, s naglaskom na mlade djevojke, koje zime provode polugole.

Ja stvarno ne razumijem kako prežive bez potkošulje u trapkama niskog struka, u jaknicama koje ne dopiru ni dio guze, a one koje mi se zaklinju kako ispod hlače jednostavno ne mogu odjenuti kompletne čarape neću shvatiti ni u sljedećih sto života.

OK, jasna mi je Severina koju šofer u haljinici i bez čarapa s bundom koja poručuje: “ima se” iskrca pred vratima hotela u kojoj ima promociju, ali kako polugola normalna žena ostruže led s vlastitog automobila, nikada mi neće biti jasno.

I zato samo vam za kraj još moram otkriti svoje ovozimsko otkriće. Dolazi iz kozmetičke industrije i zove se krema za lice (ima i za ruke i noge) koja služi umjesto kaputića. Moj osobni favorit je krema koja nogice drži toplima. Jasno mi je da mora bit riječ o nekoj opakoj kemiji i samo se nadam da neću zagrijavanje platiti na proljeće. Zamislite samo posljedice sindroma staklenika na jednoj promrzloj ženi?

 Prati nas na Viber Public Chatu!