Dobro i loše

Iva Solarevic

U životu uglavnom sve "stvari" označavamo kao dobre ili loše. Međutim, koji je pravi kriterij da nečemu damo određenu etiketu?

Svatko od nas sudi na temelju vlastite percepcije, vlastitog doživljaja u određenom trenutku. Međutim je li to prava i jedina istina? Da, u tom trenutku za nas to jest prava istina jer to doživljavamo, međutim to nije apsolutna istina.

Sjetite se koliko puta se dogodilo, da se nešto što je u jednom trenutku izgledalo jako loše nakon nekog vremena "pretvorilo“ u nešto jako dobro. U tom trenutku nam se činilo da smo nešto veliko izgubili, a na kraju smo zahvaljivali na tome iskustvu, jer smo tada uvidjeli što nam je to iskustvo donijelo.

jVrlo često patimo zbog ograničene percepcije onoga što nam se događa. Vrlo često situacije izgledaju bezizlazne, međutim uvijek postoji izlaz, samo što ga mi u nekom trenutku ne vidimo.

Upravo zbog naše ograničene percepcije doživljavamo život kao ograničen, imamo osjećaj da smo i sami ograničeni, da nemamo kontrolu nad životom, ne znamo kako izaći iz tog stanja. Zbog toga se osjećamo loše, frustrirano, ljuto, tužno, očajno, nesigurno i imamo osjećaj da nas život baca bez naše kontrole. Osjećamo se kao žrtve okolnosti.

Međutim, život nam kroz sve situacije nešto govori, poručuje, potiče nas. Osnovna "stvar“ na koju nas potiče je promjena. Život je tok i promjena i ne podržava mirovanje. Život podržava mir, ali ne i mirovanje. Zašto? Zato što smisao i jest u tome da otkrivamo život. A kako ćemo ga otkrivati ako imamo stalno iste podražaje.

Oni koji su osvijestili ovaj zakon, zahvaljivati će na svim situacijama; "dobrim“ i "lošim“ jer znaju da je život tok i da se tu radi o valovima života. Ponekad smo na gornjem dijelu vala, a ponekada na donjem. Međutim, to ne znači da je gornji dio vala dobar, a donji loš. To su samo životne faze koju su nam ugodne ili su nam manje ugodne. Vrlo često ogromna bol, za koju smo mislili da će trajati vječno, rezultira najdivnijim osjećanjima, najvećim oslobođenjem, smislom i osjećajem ljubavi. Samo treba hrabro proći kroz to i ne zadržati se u osjećaju samosažalijevanja. Treba priznati svaki osjećaj i dopustiti mu da postoji (tako upoznajemo život), ali ne uhvatiti se u zamku jadikovanja nad sobom i životom. Naime i to je iskustvo koje je vrijedno, ali ne da se ukopamo u osjećaj ograničenosti i u tome ostanemo. Život je toliko velik i neograničen. Naš zadatak je da proširimo percepciju, da vidimo život na novi način, da otkrijemo tko smo, da se proširimo.

kMožda ste jednom davno bili jako zaljubljeni i mislili ste da je osoba u koju ste zaljubljeni osoba koja je idealna za vas i željeli ste s njom provesti ostatak života. Međutim, to je bilo u srednjoj školi i dogodilo se da ste se rastali od te osobe. Tek kasnije, nakon određenog vremena mogli ste se nasmijati sami sebi i reći koliko ste bili nezreli i kako ste živjeli u nekoj iluziji da je to bila idealna osoba za vas. I to jest bila iluzija, međutim tada je za vas ta iluzija bila stvarnost sa kojom ste se snažno identificirali i doživljavali ste snažne osjećaje, situacije i kroz to ste otkrivali život. A sada 5 ili 10 godina kasnije se pitate kako ste mogli to vidjeti na taj način. Mogli ste. Zašto? Zato što mi konstanto promatramo svijet iz svojeg kuta gledišta, a koji je uvijek na određeni način ograničen. Kako rastemo i razvijamo se, naša percepcija se širi. Što više različitih iskustava imamo i svjesno sudjelujemo u njima to smo veći, zreliji, svjesniji, slobodniji, mirniji i sve manje koristimo etikete "dobro“ i "loše“.

Trebamo osvijestiti da se mi kao bića stalno mijenjamo i prihvatiti da nešto što nam se jednom davno činilo vrlo zanimljivo sada može izgledati dosadno, da nešto što je izgledalo kao rub života sada znači najdublje iskustvo koje vas je dovelo do najveće sreće.

Zapamtite: svaki puta kada osjećate da ste zapeli u nekoj situaciji, to znači da je vrijeme da proširite svoju percepciju, da oslobodite svoje biće, da se izvučete iz skučene verzije sebe i zakoračite na novi nivo.

Pitate se: "Pa kada ću konačno proći te nivoe i sve shvatiti?" Odgovor je: Vjerojatno nikada. Cilj je otkrivati život koji je neograničen, a ne doći negdje. Kad dođete u stanje da "dobre i loše stvari“ nazivate samo stvarima, tada ćete biti slobodni i onda će život poprimiti drugu dimenziju. I sve će oko vas izgledati drugačije samo zato što drugačije promatrate život.

 Prati nas na Viber Public Chatu!