Pitanje čitatelja
Prof. Blažiniću, izuzetno sam tužna, izgubila sam partnera nakon brze i teške bolesti. Znala sam da će do ovog doći, ali kad je preminuo ni plakati nisam mogla, čak nisam bila niti tužna. Osjećam se prazno i izgubljeno. Okupirala sam se poslom samo da ne razmišljam o tome i radim sve kako se ne bi trebala suočiti s mislima koje me navode na njega. Je li ovo normalno što mi se događa, hoće li proći i ima li načina da to nekako preživim što bezbolnije?
Odgovor prof. Borisa Blažinića
Svi u nekom trenutku života gubimo nekog s kim smo izrazito bliski i uđemo u proces žalovanja. Bez obzira tko je razlog žalovanja, suprug, supruga, dijete, prijatelj, kućni ljubimac osjećaj koji slijedi je realan i često vrlo bolan. Neki ljudi negiraju osjećaje, potiskuju, nastoje ih izbjeći jer im je preteško suočiti se s njima. Nažalost osjećaji ne prestaju, samo se nakupljaju i sve jače „lupaju na vrata“. Puno je zdravije pokušati prihvatiti situaciju i osjećaje boli i gubitka i „odraditi“ ih svjesno kroz proces žalovanja.
Dr. sc. J. William Worden je ukazao na 5 glavnih koraka:
1. Prihvatite gubitak kao realnost
Nemojte, kao mnogi negirati gubitak, živjeti u deluziji da je osoba još uvijek živa. Nemojte niti umanjivati važnost situacije. Prvi korak je prihvatiti prolaznost svih nas, racionalno sagledati situaciju i prihvatiti gubitak kao neizbježan.
2. U redu je patiti
Bol može biti i fizička i emocionalna i nažalost je neizbježan korak u procesu žalovanja. Negiranje i potiskivanje često dovode do produženja procesa žalovanja, ali čak i do psihosomatskih poremećaja i bolesti. Bijeg u posao, droge, alkohol… sve su to neučinkoviti načini da se izbjegne suočavanje i prolazak kroz „vrata“ procesa žalovanja.
3. Prilagodba na život bez preminulog
Gubitkom voljene osobe nužno se mijenja vaš stil života. Stoga često žalujemo ne samo za voljenom osobom već i za dijelom života koji više nikada neće biti isti. Osjećaj praznine je normalan za taj dio procesa žalovanja, prihvaćanja i zacjeljivanja. S vremenom druge emocije nadopunjuju prazninu. Polako, ali sigurno drugi ljudi i aktivnosti ulaze u naše živote.
4. Nađite mjesto u svom srcu za vašeg voljenog i dozvolite si krenuti dalje
To je posebno teško, jer vam se može činiti da niste lojalni partneru ako si počinjete dozvoljavati uživati bez njega. Uspomene nikad neće nestati, ali bol će izblijediti. Mnoge stvari će vas podsjećati i vaše raspoloženje će oscilirati. Kad se to dogodi podsjetite sebe da je i to dio žalovanja i zacjeljivanja. Trebate naučiti čuvati uspomene bez da one vas kontroliraju. Pohranite ih na neko vama važno mjesto i nađite mir.
5. Što učiniti s ljubavi koju još uvijek osjećate?
Znajte da ne trebate prestati voljeti nekoga jer nije više s vama. Kad se sjetite voljene osobe ili vas nešto podsjeti, pošaljite joj u mislima svoju ljubav. Možda ćete naći snagu i utjehu u tome i nastaviti svoj put.