Gubitak nekoga ili nečega za većinu je teško životno iskustvo. Tuga uslijed gubitka člana obitelji je prirodna reakcija. Znati se nositi sa gubitkom i boli je umijeće kojeg posjeduju malobrojne osobe.
Što je tuga
Žalost je prirodni odgovor na gubitak, ona je svojevrstan oblik emocionalne patnje koju osjećamo kada smo izgubili nešto što nam je važno. Često tugu povezujemo sa gubitkom voljene osobe što je izvor duboke boli. Gubici mogu biti različiti. Stupanj tuge zasigurno ovisi i o vrsti gubitka i osobnom značenju koje gubitak ima za svakog pojedinca. Među najvećim životnim gubicima možemo izdvojiti: gubitak člana obitelji, gubitak zdravlja, razvod braka, gubitak posla, gubitak financijske stabilnosti, gubitak prijatelja, gubitak kućnog ljubimca…
Što gubitak za pojedinca ima veće značenje, intenzitet tuge je veći. Međutim, za pojedine osobe i najmanji gubitak može biti izvor ogromne boli.
Nismo jednaki u radosti – žalosti
Jedna stara izreka kaže: “Nismo jednaki niti u žalosti niti u radosti.” Je li tome uistinu tako? Istraživanja ukazuju da je tugovanje osobno i vrlo individualno iskustvo pojedinca. Kako će osoba tugovati ovisi o brojnim čimbenicima. Osobnost i životno iskustvo definiraju intenzitet tugovanja. Tugovanje je proces. Iscjeljivanje se događa postupno i ono je individualno. Proces tugovanja može trajati kratko vremensko razdoblje dok za neke traje cijeli ostatak života.
Možemo li stupnjevati tugu
Elisabeth Kubler-Ross davne je 1969. godine definirala „pet faza tuge“:
- Poricanje: “To što se dešava ne može biti istina.”
- Ljutnja: “Zašto se to dogodilo baš meni? Tko je za to kriv?”
- Cjenjkanje : “Samo da se to ne dogodi, zauzvrat ću napraviti…”
- Depresija: “Ja sam previše tužna da bih mogla bilo što učiniti.”
- Prihvaćanje: “Ja sam na miru s onim što se dogodilo.”
Ovi stupnjevi tuge se temelje na studijama o osjećajima bolesnika koji su se suočavali s bolešću. Velik broj pojedinaca generalizira te iste stupnjeve na velik broj negativnih životnih gubitaka, poput smrti voljene osobe ili razvoda bračne zajednice. Ne zaboravite: ne postoji tipičan odgovor na gubitak jer u životu ne postoje tipični gubici. Naše tugovanje je posljedica našeg dotadašnjeg života.
Mitovi i činjenice o tuzi
MIT: BOL ĆE NESTATI BRŽE AKO JE IGNORIRAM
ČINJENICA: Svi pokušaji da ignoriramo svoju bol ili je potisnemo učinit će još gore. Kako bi postigli iscjeljenje, potrebno je suočiti se sa gubitkom i tugom koju osjećamo i aktivno se nositi sa istim.
Mit: VAŽNO JE BITI JAK U TRENUCIMA GUBITKA
Činjenica: Biti slab, uplašen ili usamljen je prirodna reakcija na gubitak. Suze ne znače da smo slabi. Ne treba se ustručavati pokazati članovima obitelji i dobrim prijateljima svoje prave osjećaje – možda je to jedini način da nam bližnji pomognu na pravi način.
MIT: AKO NE PLAČEM, TO NE ZNAČI DA MI NIJE ŽAO ZBOG GUBITKA
ČINJENICA: Plač je normalna reakcija na tugu, ali nije jedini oblik. Oni koji ne plaču u trenucima gubitka, bol mogu osjećati jednako duboko kao i ostali.
MIT: TUGA TREBA TRAJATI KROZ NEKO VREMENSKO RAZDOBLJE
ČINJENICA: U svakodnevnom životu, kada prolazimo neke od životnih gubitaka, vremenski okvir za tugovanje ne možemo odrediti. Koliko će netko tugovati i oplakivati gubitak drage osobe razlikuje se od pojedinca do pojedinca.
Kako se suočiti sa tugom
Najvažnije je da u trenutku gubitka imate bliske osobe na koje se možete osloniti. Dijelite sa dragim ljudima osjećaje vezane uz gubitak, dijeljenje gubitka čini teret tuge lakšim. Duhovne aktivnosti kao što su molitva i meditacija mogu pojedincima biti izvor utjehe u najtežim trenucima. Ne libite se pridružiti grupi za podršku jer osobe koje su prošle slične životne gubitke mogu vam u najtežim trenucima pružiti pomoć. Gubitak i ogromna bol može iscrpiti sve životne i emocionalne rezerve. Suočite se sa svojim osjećajima, ne potiskujte emocije. Neriješeno tugovanje može uvjetovati depresiju, anksioznost i neke druge zdravstvene poteškoće. Zatražite pomoć stručnjaka u trenutku kada osvijestite da je količina tuge koju nosite preteška.
Njegovanje sjećanja
Obljetnice, blagdani i specifični događaji mogu pobuditi osjećaje vezane uz osobu koju smo izgubili. Budite spremni za emocionalni udarac: to je normalno i prirodno. Neka to budu trenuci u kojima ćete iz inventara uspomena izvući najljepše i najbolje što vas je vezalo i veže uz osobu koja je otišla i nije više pokraj vas. Ona je otišla, ali ostavila Vam je sjećanja koja obogaćuju vaš život i daju smisao besmislenim vremenima.
Pročitajte kako utješiti tužno dijete.
Foto: Shutterstock
