Od žena se često očekuje da budu ljubazne, strpljive i spremne svima udovoljiti. No ljutnja nije nužno negativna emocija – može pomoći u prepoznavanju nepravde i postavljanju osobnih granica.
Ljutnja se kod žena često doživljava drukčije nego kod muškaraca. Dok se kod muškaraca može tumačiti kao odlučnost ili znak autoriteta, žene koje otvoreno pokazuju nezadovoljstvo nerijetko se proglašava teškima, neugodnima ili pretjerano emotivnima. No takva se očekivanja postupno mijenjaju, a sve se više govori o važnosti prepoznavanja i zdravog izražavanja ljutnje.
Od neravnomjerne raspodjele kućanskih obveza i mentalnog opterećenja do seksizma na radnom mjestu i nasilja nad ženama, brojni su razlozi zbog kojih žene mogu osjećati ljutnju. Problem nastaje kada se od njih očekuje da te osjećaje potiskuju kako bi ostale ljubazne, smirene i prihvatljive okolini.
Psihologinja dr. Tara Brach, piše BBC, ističe da ljutnju ne treba automatski smatrati negativnom emocijom. Ona često upozorava na nešto što nam je važno te nam može dati energiju potrebnu da se zaštitimo, suprotstavimo nepravdi, postavimo granice i potaknemo promjene. Ključno je naučiti kako je izraziti na način koji neće povrijediti nas ili druge.
Od žena se očekuje da svima udovolje
Društvena očekivanja od žena često uključuju ljubaznost, strpljivost, brižnost i spremnost na prilagodbu. Problem nastaje kada se te osobine pretvore u zahtjev da žene uvijek budu ugodne drugima, čak i kada su povrijeđene, iscrpljene ili nezadovoljne.
Psihoterapeutkinja Jennifer Cox, autorica i suvoditeljica podcasta Women Are Mad, upozorava da žene često pokušavaju istodobno brinuti o djeci, obiteljskim odnosima, vlastitom mentalnom zdravlju i profesionalnim obvezama. Pritom se zanemaruje pritisak koji proizlazi iz potrebe da sve obave bez prigovora.
Od žena se očekuje da budu uspješne na poslu, prisutne u obitelji i emocionalno dostupne drugima. Kada osjećaju ljutnju, mogu imati dojam da je moraju sakriti kako ne bi narušile sliku osobe koja sve drži pod kontrolom.
Međutim, potiskivanje emocija ne znači da one nestaju. Dugotrajno zanemarivanje vlastitih potreba može pridonijeti emocionalnoj iscrpljenosti i stresu, a kod nekih se osoba može povezivati i s tjelesnim tegobama. Ipak, fizički simptomi mogu imati različite uzroke i ne mogu se automatski pripisati potisnutoj ljutnji.
Ljutnja nije nužno loša emocija
Ljutnja je normalna ljudska emocija koja nam može pomoći prepoznati da je neka granica prijeđena, da se prema nama netko nepravedno ponaša ili da je potrebna promjena. Problem nastaje kada potpuno preuzme kontrolu nad našim ponašanjem ili kada je izražavamo na način koji šteti nama i drugima.
Brach preporučuje svjesno prepoznavanje i prihvaćanje emocija, umjesto automatskog reagiranja ili pokušaja da ih pod svaku cijenu potisnemo. Pritom ističe metodu RAIN, koja obuhvaća četiri koraka:
- prepoznavanje emocije,
- dopuštanje da je osjetimo,
- istraživanje njezina uzroka,
- razvijanje razumijevanja i suosjećanja prema sebi.
Cilj nije ukloniti ljutnju, nego razumjeti poruku koju nam šalje i usmjeriti je prema konstruktivnom rješenju.
Zašto je važno izraziti ljutnju na poslu?
Na radnom mjestu žene se mogu suočiti s pritiskom da ostanu ljubazne i susretljive čak i kada se ne slažu s odlukama ili smatraju da se prema njima postupa nepravedno.
Yann Dang, životna trenerica koja radi sa ženama na visokim pozicijama u industrijama u kojima dominiraju muškarci, upozorava da pretjerana potreba za udovoljavanjem drugima može ograničiti profesionalni napredak. Napredovanje ponekad zahtijeva spremnost na neslaganje, postavljanje granica i osporavanje postojećih pravila.
Istraživanje iz 2020. godine pokazalo je da su žene koje su izražavale ljutnju na radnom mjestu bile percipirane kao manje zaslužne za status i utjecaj, dok se takva procjena nije jednako odnosila na muškarce koji su pokazivali istu emociju. To upućuje na dvostruke standarde u vrednovanju ponašanja žena i muškaraca.
Važno je razlikovati agresivnost od odlučnog izražavanja vlastitih stavova. Rečenice poput „To mi ne odgovara”, „S tim se ne slažem” ili „Frustrira me ovakav način komunikacije” omogućuju jasno postavljanje granica bez nepotrebnog sukoba.
Mijenja se i način na koji se prikazuje ženska ljutnja
U filmovima i drugim medijima ljutite su se žene tradicionalno često prikazivale kao nestabilne, opasne ili iracionalne. Danas se sve češće otvara prostor za složenije prikaze ženskih emocija, a glazba, filmovi i društvene mreže omogućuju otvoreniji razgovor o frustraciji, nejednakosti i nezadovoljstvu.
Svakodnevni seksizam, uznemiravanje, uhođenje i nasilje nad ženama stvarni su razlozi za ljutnju. Njihovo imenovanje može biti važan korak prema osvještavanju problema i traženju promjena.
Otvoreniji razgovor o ženskoj ljutnji ne znači da je svaki oblik njezina izražavanja opravdan niti da se agresija treba normalizirati. Riječ je o tome da žene mogu prepoznati i izraziti svoje osjećaje bez straha da će zbog toga automatski biti označene kao teške ili neprimjerene.
Ljutnja može biti signal da nešto nije u redu. Umjesto da je potiskujemo ili je se sramimo, korisnije je razumjeti što ju je izazvalo, koje su naše potrebe ostale nezadovoljene i što možemo učiniti kako bismo promijenili situaciju.
(Ordinacija.hr)
