Iako se agresivno ponašanje među braćom i sestrama smatra benignim, čak i dobrim jer djecu uči snalaženju u svijetu, novo istraživanje potvrdilo je kako može voditi depresiji i tjeskobi kod zlostavljanog djeteta.
Braća i sestre koji su zločesti jedno prema drugome sastavni su
dio odrastanja, no ponekad, “zlostavljano” dijete zbog ovakve
komunikacije može iskusiti depresiju i tjeskobu, pokazali su rezultati nove studije.
Stručnjaci su istraživanje proveli na uzorku od 3,600 djece u Americi, a ona
djeca na koju su pritisak vršila braća i sestre – fizički ili verbalno –
iskazivala su pojačane simptome depresije i tjeskobe.
“Agresija među braćom i sestrama smatra se
normalnom. “Takvo se ponašanje smatra benignim, čak
i dobrim za djecu jer ih uči snalaženju u svijetu”, rekla je autorica istraživanja, Corinna Jenkins Tucker, profesorica
na sveučilištu New Hampshire.
Općenito govoreći, roditelji i druge odrasle osobe toleriraju situaciju kada
brat ili sestra udare jedno drugo – čak i kada bi takvo ponašanje osudili među
svojim vršnjacima.
No Tucker kaže kako rezultati istraživanja ukazuju na to da roditelji ne bi
smjeli biti “slijepi” na svađe i tuče djece.
Istraživanje je objavljeno u lipanjskom izdanju časopisa Pediatrics, a
Tucker priznaje kako ima niz ograničenja. Prvo je to da su i roditelji i djeca
intervjuirani jednom, pa nema jasnih dokaza kako agresivno
ponašanje među braćom i sestrama dugoročno vodi slabijem mentalnom zdravlju. “Ne možemo reći da je bratska agresija uzrok depresiji, no možemo
potvrditi kako postoji veza”, kaže Tucker.
Nazivanje pogrdnim imenima i udarci ostavljaju tragove
Uz to, teško je odvojiti učinke bratske svađe od drugih dijelova života
djeteta i dinamike obiteljskog života. Ipak, rezultati istraživanja bacili su
svjetlo na temu koja je u sjeni zlostavljanja u školi.
Rezultati istraživanja temeljeni su na telefonskim intervjuima s gotovo 3,600
djece i njihovim roditeljima. Sveukupno, trećina djece reklo je kako su bili meta
neke vrste bratskog zlostavljanja; fizičkog, verbalnog (nazivanje pogrdnim
imenima) ili krađe i namjernog uništavanja stvari. Takva su djeca imala više
simptoma depresije i tjeskobe nego djeca koja nisu potvrdila zlostavljanje od strane braće
i sestara.
Ipak, istraživanje nije dalo odgovor na pitanja, poput koliko
teški i dugotrajni simptomi pogoršanja mentalnog zdravlja mogu biti? Je li u pitanju
kratkotrajni problem ili problem koji traje? Također nije jasno postoji li razlika ako agresija dolazi od brata ili
sestre znatno starije od djeteta i od brata/sestre iste dobi? Postoji li razlika s obzirom na odnos sestre i sestre, brata i brata i brata i sestre?
Ono što stručnjaci znaju sa sigurnošću je važnost reakcije roditelja na
agresiju djece. “Roditelji, pokažite
djeci da takvo ponašanje nećete tolerirati. Čak i ako se agresivno
ponašanje nastavi, djeci pruža utjehu kada znaju da se uvijek mogu obratiti mami i tati”, zaključuje Tucker.
D.Š.
