Roditelji tijekom odgoja djece moraju imati na umu da je nemoguće da njihova djeca, kao i odrasli, stalno budu zadovoljna i sretna. Za njihov razvoj nije dobro da ne plaču i ne ljute se, jer kao što je fizička bol ključna za očuvanje našeg fizičkog integriteta i zdravlja, tako je i psihička bol izuzetno važna za očuvanje psihičkog zdravlja.
Kad su krenule kampanje o pravima djece, njihov glavni cilj je bio zaštititi ih od zlostavljanja te uključiti u odlučivanje o njihovom životu. No, dogodilo se da su djeca ojačala u traženju svojih prava, dok su roditelji popustili u zadovoljavanju svojih prava i potreba u ime djece postavši na taj način samo servis kojem se djeca obrate zatrebaju li što umjesto da im budu vodič kroz život. To je pogubno za djecu baš kao i zlostavljanje.
Brojna istraživanja u kojima se ciljana skupina mladih ljudi pratila niz godina, otkrila su poražavajuće okolnosti za one mlade koje su roditelji u djetinjstvu pretjerano štitili: naime, prelaskom u odraslu dob kada se od njih očekuju odgovornost i samostalnost, oni se pogube čim im se prestane servirati sve na dlanu.
Kad je riječ o postavljanju granica djeci i mladima onda se dakako radi o svakodnevnoj problematici s kojom se roditelji suočavaju. Kao roditelji želimo svojoj djeci najbolje, pružamo i ono što sami nismo imali, a kad zastanemo da vidimo kuda nas to vodi često je već kasno.
Kao što stvaramo druge međuljudske odnose, tako ih moramo stvarati i sa svojom djecom. Suprotno mišljenju mnogih roditelja, odnos s djecom se ne uspostavlja u potpunosti podređujući svoj život potrebama djece, niti dopuštajući im da čine sve što žele. Zadovoljavajući svaki njihov prohtjev i izbjegavajući svaku mogućnost da budu uznemirena i frustrirana oduzimamo djeci priliku da nauče kako savladati prepreke u životu, kako doći do onoga što žele, kako se utješiti kad nije po njihovom, kako uzeti u obzir druge ljude. Također se može dogoditi da ih, dajući im previše, naučimo da su oni uvijek na prvom mjestu i da drugi ljudi nisu važni. Na kraju, u moru informacija i raznoraznih savjeta stručnjaka, roditelji se često pogube i više ni sami znaju što trebaju činiti, kako da postavljaju granice i kako ih uopće postaviti ako žele da njihova djeca budu sretna.
Pretjeranom brigom šaljemo djeci poruku kako je svijet jedno opasno mjesto kojega se treba bojati, ne dozvoljavamo im da se suoče sa svim izazovima koje život nosi (zbog čega djeca ubrzo počnu vjerovati da se sama s njima niti mogu niti znaju nositi), što može dovesti do nedostatka samopouzdanja pa čak i depresije kod djece. S druge strane, u adolescentnoj dobi djeca se mogu pobuniti protiv kontrole prezaštitničkih roditelja, što ponovno predstavlja veliki stres i za roditelja i za dijete. Problem do kojega dolazi u odrasloj dobi kod takve djece je taj što oni zahvaljujući prezaštitničkom i popustljivom odgoju nisu tijekom djetinjstva naučili preuzimati odgovornost za svoje postupke. Nedostatak empatije, neodgovornost i egocentričnost mogu dovesti do ozbiljnih psihofizičkih problema u životu mlade osobe.
Roditelji tijekom odgoja djece moraju imati na umu da je nemoguće da njihova djeca, kao i odrasli, stalno budu zadovoljna i sretna. Za njihov razvoj nije dobro da ne plaču i ne ljute se, jer kao što je fizička bol ključna za očuvanje našeg fizičkog integriteta i zdravlja, tako je i psihička bol izuzetno važna za očuvanje psihičkog zdravlja. Istraživanja pokazuju da je izbjegavanje neugodnih osjećaja (ljutnje, tuge i straha) najveći krivac za porast učestalosti depresije u populaciji, a k tome značajno više u korist djece i mladih u odnosu na odrasle. S druge strane, u želji da pozitivno utječu na samopoštovanje djeteta, neki roditelji pretjerano hvale i dive se svakom djetetovom postupku. No, djetetovo samopoštovanje se ne razvija na ovaj način, već poštivanjem djeteta te poticanjem njegova truda da dođe do određenog uspjeha. Preveliko dodvoravanje nije nikome od koristi, već donosi samo frustraciju i niz psiholoških poremećaja (okolina će dijete tijekom odrastanja kad tad suočiti sa surovom realnošću). Vježbanje upornosti i samostalno rješavanje zahtjevnih zadataka kod djece podiže optimizam, samopoštovanje i samopouzdanje te ih priprema na kasnije rješavanje problema u životu.
Ukoliko ste roditelj adolescenta i imate bilo kakvo pitanje u vezi ove razvojne faze, zanima vas kako uspostaviti komunikaciju s adolescentom, kako mu postaviti granice, kako ga motivirati i sl. dođite na savjetovanje na kojem ćete zajedno sa stručnjakom pronaći adekvatna rješenja. Ponekad je teško vidjeti rješenje kada smo nosom u problemima.
U Centru Proventus osim savjetovanja za roditelje adolescenata nudimo i individualan rad s adolescentima, a ciklus radionica Kako preživjeti (M)adolescenta namijenjen roditeljima počinje u travnju ove godine.
Sve informacije možete
pronaći na www.centarproventus.hr ili se javiti Kristini
na kristina@centarproventus.hr ili 098 817 417.
Autorica teksta:
Kristina Bačkonja, dipl.
psiholog
Centar Proventus (www.centarproventus.hr)
