Svi smo barem jednom imali noćnu moru. Kako nastaju ovi neugodni snovi, što ih uzrokuje, te možemo li utjecati na njihovu pojavu? Odgovore smo potražili u razgovoru s mr.sc. Jasnom Marinović Ćurin, dr.med., spec. psihijatrije.
Krenimo od početka. Što zapravo jesu noćne more?
“Noćne
more su teški, morni snovi koji često remete kontinuitet sna. San nije
okrepljujući kao što bi trebao biti, ujutro smo umorni, pod dojmom snova i
svakako spadaju u jedan oblik poremećaja sna”, objašnjava psihijatrica Jasna Marinović Ćurin.
Mehanizam nastanka noćnih mora isti je kao i uzrok nastanka
bilo kojeg sna. Radi se o kombinaciji potisnutih sadržaja i realiteta koji nas
trenutno zaokuplja (dnevne rezidue). “Noćne more su neugodni snovi koje pokreću potisnuta
sjećanja na katastrofične događaje u kojima smo imali osjećaj bliske propasti,
golemog straha i sl.
Često nisu vezana
za konkretne događaje već su potaknuta potisnutim strahovima koje ne možemo
definirati (separacijski, kastracijski strahovi, strah od smrti…) pa se pod
utjecajem dnevnih rezidua uobliče u konkretnu noćnu moru”, dodaje naša
sugovornica.
Koliko je za pojavu noćnih mora važan stres? “Svakodnevni
stres utječe na noćne more jer potiče sjećanja na neugodne potisnute sadržaje,
slabi naše mehanizme obrane čime postanemo osjetljiviji i takvi sadržaji lakše
dođu u san”, kaže psihijatrica Marinović Ćurin.
Neke noćne more češće su od drugih, primjerice svi smo barem
jednom sanjali kako bježimo od nekoga. Naša sugovornica objašnjava
kako se zapravo radi o prototipu “anksioznih snova”, snova u kojima
bježimo, upadamo u dubinu, snova koji su prožeti strahom od smrti, propasti…
Oni su jako česti i ljudi ih obično opisuju na sličan način.
Psihijatricu Marinović Ćurin upitali smo postoje li neke skupine ljudi sklonije noćnim morama. “Snivanje je individualna stvar i u vezi je sa dubinom sna
(REM faza spavanja sa brzim pokretima očnih jabučica kada je san plići i te se
faze izmjenjuju sa dubljim fazama sna u kojima ne sanjamo). Snivanje je
povezano sa količinom spavanja, kvalitetom sna i najčešće se sjećamo snova pred
buđenje, te snova koji su bili praćeni intenzivnim emocijama.
“Noćne more su dio kliničke slike nekih psihijatrijskih poremećaja iako mogu
biti dio kliničke slike bilo kojeg psihičkog poremećaja i isto tako ne moraju
biti vezane za patologiju već su dio normalnog snivanja. Svi ponekad imamo
noćne more”, naglašava naša sugovornica.
Ponekad nam se čini kako noćna mora traje satima, odnosno
nema kraja. O kojem se vremenskom periodu zapravo radi? “Trajanje noćne more teško je
procijeniti, ono je individualno i ako je intenzitet straha i negativnih emocija velik brzo dolazi do
buđenja”, kaže psihijatrica Marinović Ćurin.
Nasreću, postoje mali savjeti i trikovi kojima možemo
olakšati san i utjecati na pojavu noćnih mora. “Alkohol, obilni obroci i
teška hrana pred spavanje svakako pridonose noćnim morama, kao i intenzivne
emocionalne reakcije (teški filmovi, ljutnja, bijes, tuga), i teže fizičke
aktivnosti pred spavanje.
Za miran san preporučuju se opuštajuće aktivnosti i
lagani obroci“, zaključuje naša sugovornica.
D. Š.
