Kako živjeti život koji želimo? Većina ljudi sklona je zoni komfora, a trebali bi izaći iz nje - evo i zašto

Sreća kava čaj  žena opuštanje shutterstock 278626688

“Život počinje na kraju vaše zone komfora.” poznat je citat američkog pisca Neale Donald Walscha. Što je uopće zona komfora, koje još zone postoje i zašto je važno razumjeti u kojoj se zoni nalazimo pri obavljanju nekog zadatka?

Zona komfora, ili zona sigurnosti, definira se kao psihološko stanje pri kojem se osoba nalazi u poznatom okruženju koje lako kontrolira i pri tome doživljava nisku razinu anksioznosti i stresa. Definicija zone komfora nastala je 1908. godine u eksperimentu koji su proveli Robert M. Yerkes and John D. Dodson. Istraživači su na miševima istraživali kako razina stresa utječe na uspješnost u izvedbi nekog zadatka. Eksperiment je pokazao da postoji optimalna razina stresa koja povećava našu uspješnost u izvedbi; naime, premala razina izazova utjecala je na miševe na način da su oni postali neaktivni i pasivni. Optimalna razina stresa povećavala je njihov interes za zadatak, aktivaciju i uspješnost, no samo do određene granice – ako razina stresa postane prevelika, dolazi do umora i iscrpljenosti, a dugoročno do porasta anksioznosti, depresivnosti i osjećaja bespomoćnosti. Slična istraživanja kasnije su provođena i na ljudima i pokazala su slične zaključke (grafički prikaz).

Zaključci ovih eksperimenata osvjestili su 3 zone u kojima se svatko od nas može nalaziti u određenom trenutku:

  1. Zonu komfora ili zonu sigurnosti (comfort zone)
  2. Zonu učenja, rasta i razvoja
  3. Zonu panike i preplavljivanja

Zona komfora

Većina ljudi sklona je zoni komfora jer se u takvom stanju naše tijelo oslobađa napetosti i štedi energiju. Ponašanja koja možemo svrstati u komfort zonu su rutinska ponašanja koja radimo iz dana u dan koja su nam poznata i bliska, bez obzira na to jesu li dugoročno za nas korisna ili ne. Također, odnosi s bliskim ljudima od kojih znamo što možemo očekivati, neovisno o tome jesu li ti odnosi dobri za nas, spadaju u našu komfort zonu. Dugoročnim ostajanjem u zoni komfora, ova zona postaje znatno manje ugodna – počinjemo se osjećati neispunjeno budući da ne živimo svoj puni potencijal, previše se štitimo od neugodnih iskustava što kao posljedicu ima osjećaj gorčine i nezadovoljstva.

Tko sam ja? Upoznajte bolje sebe odgovarajući na ovo naizgled jednostavno pitanje

Primjer ostajanja u komfort zoni koji nas dugoročno vodi u nezadovoljstvo je ostajanje na poslu koji nam je poznat, iako smo njime nezadovoljni, jer se bojimo započeti nešto što je novo i nesigurno. Strah od promjene je prirodan i evolucijski uvjetovan, i u redu je da ga osjećamo, međutim ako dopustimo da strah motivira naše ponašanje, nećemo biti u mogućnosti promjeniti uvjete u kojima živimo i velika je vjerojatnost da ćemo početi osjećati nezadovoljstvo sobom i svojim životom. U zoni komfora ne rastemo, nego radimo kompromise i smanjujemo svoje ambicije. Zona komfora lijepo je mjesto ako ju posjećujemo povremeno kako bismo „napunili baterije“ i pripremili se na nove izazove koji nas očekuju, no nije ugodna ako se u nju zatvorimo i na taj način ograničimo svoj psihološki razvoj.

Zona učenja, rasta i razvoja

Izvan komfort zone sva su ona iskustva koja u nama izazivaju određeni nemir, budući da nam nisu dovoljno poznata i bliska, pomalo su rizična i teža za predviđanje i kontroliranje. Kao što je pokazano u eksperimentu s miševima, u ovoj zoni dolazi do porasta našeg interesa i aktivacije – to je optimalna razina stresa koja nam je potrebna kako bismo rasli i razvijali se. U zoni učenja širimo svoje vještine, znanja i vidike, učimo o sebi i o drugima, razvijamo svoje potencijale, i malo po malo dostižemo svoje životne ciljeve. Ako želimo promijeniti uvjete u kojima trenutno živimo, važno je da dovoljno često budemo u zoni učenja, jer na taj način širimo svoju zonu komfora. Naime, s vremenom nam te nove situacije postaju poznate i ugodne te postaju dio naše zone komfora, čime proširujemo njene granice.

Izlazak iz zone komfora u zonju učenja vrlo je individualan za svakog pojedinca, a neki od primjera su odlazak na poslovni put, držanje javnog izlaganja, izlet u neko novo mjesto, preuzimanje novog posla, druženje s novim ljudima, odlazak na spoj. Sve su ovo situacije koje izazivaju u nama određenu razinu nemira jer nismo sigurni kako ćemo se snaći. Suočavanjem sa vlastitim strahom rastemo, i često se nakon prolaska kroz iskustva u ovoj zoni osjećamo zadovoljno, ispunjeno i snažnije nego prije, pod uvjetom da smo birali iskustva na temelju svojih vrijednosti.

Zona panike i preplavljivanja

Problemi s izlaskom iz zone komfora mogu se pojaviti u slučaju da zonu napustimo prevelikim iskorakom, pri čemu se nađemo u okolini za koju uopće nismo spremni i u kojoj se ne možemo snaći. Primjer izlaska u zonu preplavljivanja jest da pristanemo održati prezentaciju o temi koju ne poznajemo dobro pred velikom publikom, iako nemamo nikakvog iskustva u javnim izlaganjima. U tom slučaju, može nas uhvatiti velika trema, onemogućiti nam da se snađemo te možemo doživjeti neuspjeh nakon kojega više nećemo biti spremni pristati na bilo kakvo javno izlaganje. Postepeniji put suočavanja s ovim izazovom bio bi puno prikladniji – prvo bismo dobro izučili temu o kojoj ćemo govoriti, nakon toga prezentaciju bismo održali pred bliskim ljudima, pa pred malo većom grupom koja nam je poznata, kako bismo se na kraju osjećali spremno održati tu prezentaciju pred velikom publikom.

Put do bogatog i smislenog života: Što morate znati o terapiji prihvaćanjem i posvečenošću

Kao što je pokazao eksperiment s miševima, u slučaju da su nam izazovi preveliki i preteški, kod nas neće nastupiti učenje, već porast anksioznosti, potencijalno panika, a kod nekih ljudi može doći i do osjećaja bespomoćnosti i depresivnosti. Osjećaj preplavljenosti izgleda vrlo različito za svakoga od nas. Koje će aktivnosti za nas biti preplavljujuće i kako ćemo na njih reagirati uvelike ovisi o tome što se događa u našem životu, a također i o našim ranijim životnim iskustvima. Važno je da prepoznamo ukoliko smo napravili preveliki iskorak iz zone komfora – u tom slučaju, uvijek se možemo vratiti natrag u zonu komfora kako bismo se opustili i pripremili za nove izazove, koje ćemo tražiti u našoj zoni učenja.

Važno je naglasiti da predug boravak u zoni učenja, bez pauze i odmora također može rezultirati time da neprimjetno prijeđemo u zonu panike i preplavljivanja – naš organizam nema dovoljno vremena da se resetira i odmori, previše se iscrpljujemo te posljedično narušavamo svoje zdravlje i imamo slabije rezultate nego što bismo očekivali. Stoga je izrazito važno osvjestiti svoje stanje i uzeti vrijeme za sebe kako bismo bili u mogućnosti živjeti svoj puni potencijal.

Zaključak

Kako bismo živjeli život koji želimo, važno je da se susrećemo sa situacijama i zadacima koji u nama izazivaju određenu dozu nemira i nesigurnosti, tj. pomičemo granice svoje zone komfora, no još je važnije da to činimo nježno, uzimajući u obzir vlastitu spremnost da se suočimo s nekim zadatkom. Pri biranju načina izlaska iz zone komfora, naši vrijednosti trebaju biti naši vodiči. Ponekad naše vrijednosti mogu biti vrlo slične onima naše obitelji i prijatelja, a ponekad mogu biti radikalno različite, stoga je korisno uzeti si dovoljno vremena kako bismo identificirali vlastite vrijednosti i odredili smjer u kojem želimo rasti.

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!