Tko sam ja? Upoznajte bolje sebe odgovarajući na ovo naizgled jednostavno pitanje

nervoza, olovka, grickanje, navika

Jeste li si ikada postavili pitanje „Tko sam ja“? Možda to zvuči blesavo, nepotrebno, možete pomisiti: „Zašto bih se to zapitala, pa znam tko sam ja“.

Međutim, upravo u tom pitanju leži promjena u perspektivi koja nas može osloboditi, osvjestiti i učiniti naš život lakšim. Kako? – istražit ćemo u ovom tekstu.

Sadržajno ja

Odgovorom na pitanje – Tko sam ja? – za početak, bolje upoznajemo sebe. Odgovor na to pitanje zove se Pojam o sebi. Svi mi imamo neki pojam o sebi, čak i onda kad mislimo da ga nemamo. On ima vrlo velik utjecaj na naše živote – utječe na to što će nas uzrujati, a što ne, koje ćemo si ciljeve postaviti, koje ćemo osobine kod drugih ljudi cijeniti, pomaže nam da si objasnimo zašto smo se ponašali na određeni način u prošlosti ili sadašnjosti, tj. da odredimo kako ćemo se ponašati u budućnosti. Kada imamo jasnu sliku ili pojam o sebi jako dobro znamo koje su naše prednosti, u čemu smo dobri, na što možemo biti ponosni, a na čemu još trebamo raditi.

Primjer vježbe

Jedna mala vježbica dolaženja u kontakt sa vlastitim pojmom o sebi je da na komadu papira svoje ime napišete u sredini, a oko njega popišete sve one stvari koje vas određuju kao osobu. Primjerice: ja sam žena, majka, kći, učiteljica, sportašica, zaljubljenica u prirodu, sklona istraživanju. Možete popisati i što volite, a što ne, te staviti i vaše osobine – i pozitivne i one na kojima biste htjeli još poraditi. Što iskrenije, sami za sebe, popišite sve ono što vas u ovom trenutku opisuje.

Kroz ovu vježbicu opisali smo svoj Sadržajni ja. Sadržajni ja uključuje objektivne činjenice o nama, kao što su naše ime, starost, spol, kulturu, naš posao, status odnosa, snage i slabosti, ono što nam se sviđa i ne sviđa, naše nade, snove, aspiracije, talente, grupe kojih smo dio i sl.

Osim toga, uključuje i očekivanja koja imamo od sebe, kao i način na koji vrednujemo sami sebe. Poznavanje sebe na ovaj način može nam pomoći da se fokusiramo i definiramo što želimo od života, što nam je važno i u što želimo usmjeravati svoju energiju i pažnju. Ipak, ako se previše poistovjetimo sa Sadržajnim ja i počnemo vjerovati da smo mi taj sadržaj, to postaje problematično.

Mnogi ljudi identificiraju se gotovo u potpunosti kroz ljude koji su im u životu važni, kroz svoje uloge („Ja sam majka, kći“), svoju karijeru ili društveni status. Ako je bilo koja od ovih stvari ugrožena, dolazi do krize: gubitak sadržaja sličan je gubitku samoga sebe. Dobar primjer za to je kriza do koje dolazi nakon što osoba koja se jako identificirala kroz svoj posao ode u mirovinu, nakon čega može pasti u depresiju jer „Ne zna više tko je“, ili ne može pronaći smisao u životu bez svog posla. Slično se može dogoditi i nakon rastave, gubitka društvenog statusa i sl.

Reese Witherspoon koristila je ovu tehniku kako bi kontrolirala napade panike prije snimanja filma

Vlastite emocije

Čak i poistovjećivanje s onim što smatramo našim najpozitivnijim osobinama, ako je prekruto, postaje problem. Primjerice, ako se poistovjetimo sa mišlju „Ja sam snažna i nezavisna“, to nam može pomoći da imamo visoko samopoštovanje, ali može biti nezgodno kad se nađemo u situaciji da nam treba pomoć drugih. Još jedan vid poistovjećivanja sa svojim Sadržajnim ja je kad se poistovjećujemo sa vlastitim emocijama ili negativnim uvjerenjima; primjerice „Ja sam depresivna“, „Ja sam bezvrijedna, ružna i nitko me ne može voljeti“, „Ja to ne mogu“ i sl. Pojednostavljeno rečeno, Sadržajno ja uključuje svu našu povijest učenja. To je sve što smo ikad doživjeli, sve što smo ikad učinili, sve što nam se ikad dogodilo, ali i sve ono čemu se nadamo, o čemu sanjamo, što nam je važno. Sve naše brige, planove, želje sadrži naše Sadržajno ja, pri čemu se poistovjećujemo sa svojom osobom.

Transcedentalno ja

Jeste li ikada gledali televiziju i odjednom shvatili da ste toliko zaokupljeni svojim mislima da nemate pojma što se upravo dogodilo u TV emisiji? Vjerojatno jeste. Iz toga možemo zaključiti da postoji dio vas koji može primijetiti kad ste izgubili pozornost i vratiti vas natrag: pomoći vam da se ponovno usredotočite na to što se događa, što trebate napraviti. U svakodnevnom jeziku nemamo riječ kojim se opisuje taj „dio“ nas. U ovom tekstu taj ćemo dio sebe definirati kao naše Transcedentalno ja, koje se može nazvati i Promatrajuće ja ili Ja kao promatrač. To je aspekt ljudskog bića koji čini sve uočavanje našeg unutarnjeg i vanjskog svijeta. Ovaj aspekt možemo nazvati i „metasvjesnost, „čista svjesnost“: to je svijest o vlastitoj svjesnosti, uočavanje vlastitih zapažanja. Metafora koju nalazimo u budizmu uspoređuje Promatrajuće ja sa nebom:

Vaše Promatrajuće ja je poput neba. Misli i osjećaji su poput vremena. Vrijeme se neprestano mijenja, ali bez obzira koliko loše postajalo, nebu nikako ne može naštetiti. Najjača grmljavina, najturbulentniji uragan, najoštrija zimska mećava - ne mogu naštetiti nebu. I bez obzira na loše vrijeme, nebo za njega uvijek ima mjesta - a vrijeme se prije ili kasnije uvijek promijeni. Ponekad zaboravimo da je nebo tu, ali ono je uvijek tu. A ponekad ne možemo vidjeti nebo - zaklonjeno je oblacima. Ali ako se izdignemo dovoljno visoko iznad tih oblaka - čak i najdebljih, najtamnijih, grmljavinskih oblaka - prije ili kasnije doći ćemo do vedrog neba, protežućeg se u svim smjerovima, bezgraničnog i čistog.

Jeste li perfekcionist? Ako želite da sve bude savršeno odrađeno, ne znači da ste savršeni

Ova metafora ukazuje nam na korisnost osvještavanja ovakvog načina gledanja na sebe: to je mjesto u kojem smo slobodni. Slobodni od vlastitih misli, ideja, uvjetovanosti; mirni u vlastitom nemiru, tuzi i strahu. Naš unutarnji svijet i naš vanjski svijet kontinuirano utječu jedni na drugoga. A naš Sadržajni ja kontinuirano se mijenja i integrira u našu povijest svaki doživljaj koji nam je značajan. Istodobno, u središtu svakog iskustva je dosljedno mjesto s kojeg promatramo da se sve to događa. Ovo stabilno središte postoji od trenutka kada ste se rodili (ako ne i u maternici) i nastavlja postojati sve do sadašnjeg trenutka, dok čitate ovaj tekst.

Mala promjena perspektive u načinu doživaljavanja sebe – pomak sa Sadržajnog ja na Transcedentalno ja, daje nam mnoštvo pozitivnih posljedica:

  1. otkivamo svoje sigurno mjesto – mirno središte u sebi (poput točke u središtu oluje)
  2. omogućava nam da se odmaknemo od svih onih etiketa i prosudbi koje imamo o sebi, koje smo stekli kroz odgoj i odrastanje, te da shvatimo da smo slobodni mijenjati Sadržajni ja kako mi želimo, neovisno o tome što smo doživjeli u prošlosti
  3. pomaže nam u nošenju s teškim mislima i osjećajima, da živimo u trenutku i svjesno gradimo svoj život
  4. omogućava nam da iskusimo snažniji, viši, transcedentalni osjećaj sebe.

Razmotrimo jedan primjer kako pristup ovoj poziciji može biti praktičan u suočavanju sa svakodnevnim izazovima. Zamislite da vas nečije ponašanje naljuti – Vaše Sadržajno ja ljutnja potpuno preplavi, te će reagirati na nju u skladu sa starim, naučenim obrascima – neki će se ljudi biti skloni posvađati, dok će se drugi povući i „kipjeti“ u sebi. Naučimo li ulaziti u poziciju svog Transcedentalnog ja, možemo primjetiti, kao da gledamo film: „Aha, primijećujem da mi se pojavljuje ljutnja – vilica mi se grči, ruke se stišću, osjećam pritisak u prsima“ – tko je taj koji promatra ljutnju, i ujedno je od nje odvojen? S ove pozicije slobodni smo odabrati kako ćemo reagirati, umjesto da automatski reagiramo po starim, naučenim obrascima.

Ako to želite, možete naučiti sve više i češće pristupati ovom mirnom središtu u sebi: sigurnom prostoru iz kojeg se možete otvoriti i stvoriti prostor za teške misli i osjećaje; sigurno stajalište u kojeg se možete povući i promatrati što se događa. U Terapiji prihvaćanjem i posvećenošću radi se upravo na tome: da smanjimo pritisak na same sebe na način da laganije držimo priče koje nas opisuju i počnemo sebe promatrati iz centra Transcedentalnog ja.

Foto: Shutterstock

 Prati nas na Viber Public Chatu!