Jeste li si ikada postavili pitanje „Tko sam ja“? Možda to zvuči blesavo, nepotrebno, možete pomisiti: „Zašto bih se to zapitala, pa znam tko sam ja“.
Međutim, upravo u tom pitanju leži promjena u perspektivi koja nas može osloboditi, osvjestiti i učiniti naš život lakšim. Kako? – istražit ćemo u ovom tekstu.
Sadržajno ja
Odgovorom na pitanje – Tko sam ja? – za početak, bolje upoznajemo sebe. Odgovor na to pitanje zove se Pojam o sebi. Svi mi imamo neki pojam o sebi, čak i onda kad mislimo da ga nemamo. On ima vrlo velik utjecaj na naše živote – utječe na to što će nas uzrujati, a što ne, koje ćemo si ciljeve postaviti, koje ćemo osobine kod drugih ljudi cijeniti, pomaže nam da si objasnimo zašto smo se ponašali na određeni način u prošlosti ili sadašnjosti, tj. da odredimo kako ćemo se ponašati u budućnosti. Kada imamo jasnu sliku ili pojam o sebi jako dobro znamo koje su naše prednosti, u čemu smo dobri, na što možemo biti ponosni, a na čemu još trebamo raditi.
Primjer vježbe
Jedna mala vježbica dolaženja u kontakt sa vlastitim pojmom o sebi je da na komadu papira svoje ime napišete u sredini, a oko njega popišete sve one stvari koje vas određuju kao osobu. Primjerice: ja sam žena, majka, kći, učiteljica, sportašica, zaljubljenica u prirodu, sklona istraživanju. Možete popisati i što volite, a što ne, te staviti i vaše osobine – i pozitivne i one na kojima biste htjeli još poraditi. Što iskrenije, sami za sebe, popišite sve ono što vas u ovom trenutku opisuje.
Kroz ovu vježbicu opisali smo svoj Sadržajni ja. Sadržajni ja uključuje objektivne činjenice o nama, kao što su naše ime, starost, spol, kulturu, naš posao, status odnosa, snage i slabosti, ono što nam se sviđa i ne sviđa, naše nade, snove, aspiracije, talente, grupe kojih smo dio i sl.
Osim toga, uključuje i očekivanja koja imamo od sebe, kao i način na koji vrednujemo sami sebe. Poznavanje sebe na ovaj način može nam pomoći da se fokusiramo i definiramo što želimo od života, što nam je važno i u što želimo usmjeravati svoju energiju i pažnju. Ipak, ako se previše poistovjetimo sa Sadržajnim ja i počnemo vjerovati da smo mi taj sadržaj, to postaje problematično.
Mnogi ljudi identificiraju se gotovo u potpunosti kroz ljude koji su im u životu važni, kroz svoje uloge („Ja sam majka, kći“), svoju karijeru ili društveni status. Ako je bilo koja od ovih stvari ugrožena, dolazi do krize: gubitak sadržaja sličan je gubitku samoga sebe. Dobar primjer za to je kriza do koje dolazi nakon što osoba koja se jako identificirala kroz svoj posao ode u mirovinu, nakon čega može pasti u depresiju jer „Ne zna više tko je“, ili ne može pronaći smisao u životu bez svog posla. Slično se može dogoditi i nakon rastave, gubitka društvenog statusa i sl.
Reese Witherspoon koristila je ovu tehniku kako bi kontrolirala napade panike prije snimanja filma
Vlastite emocije
Čak i poistovjećivanje s onim što smatramo našim najpozitivnijim osobinama, ako je prekruto, postaje problem. Primjerice, ako se poistovjetimo sa mišlju „Ja sam snažna i nezavisna“, to nam može pomoći da imamo visoko samopoštovanje, ali može biti nezgodno kad se nađemo u situaciji da nam treba pomoć drugih. Još jedan vid poistovjećivanja sa svojim Sadržajnim ja je kad se poistovjećujemo sa vlastitim emocijama ili negativnim uvjerenjima; primjerice „Ja sam depresivna“, „Ja sam bezvrijedna, ružna i nitko me ne može voljeti“, „Ja to ne mogu“ i sl. Pojednostavljeno rečeno, Sadržajno ja uključuje svu našu povijest učenja. To je sve što smo ikad doživjeli, sve što smo ikad učinili, sve što nam se ikad dogodilo, ali i sve ono čemu se nadamo, o čemu sanjamo, što nam je važno. Sve naše brige, planove, želje sadrži naše Sadržajno ja, pri čemu se poistovjećujemo sa svojom osobom.
Transcedentalno ja
Jeste li ikada gledali televiziju i odjednom shvatili da ste toliko zaokupljeni svojim mislima da nemate pojma što se upravo dogodilo u TV emisiji? Vjerojatno jeste. Iz toga možemo zaključiti da postoji dio vas koji može primijetiti kad ste izgubili pozornost i vratiti vas natrag: pomoći vam da se ponovno usredotočite na to što se događa, što trebate napraviti. U svakodnevnom jeziku nemamo riječ kojim se opisuje taj „dio“ nas. U ovom tekstu taj ćemo dio sebe definirati kao naše Transcedentalno ja, koje se može nazvati i Promatrajuće ja ili Ja kao promatrač. To je aspekt ljudskog bića koji čini sve uočavanje našeg unutarnjeg i vanjskog svijeta. Ovaj aspekt možemo nazvati i „metasvjesnost, „čista svjesnost“: to je svijest o vlastitoj svjesnosti, uočavanje vlastitih zapažanja. Metafora koju nalazimo u budizmu uspoređuje Promatrajuće ja sa nebom:
Vaše Promatrajuće ja je poput neba. Misli i osjećaji su poput vremena. Vrijeme se neprestano mijenja, ali bez obzira koliko loše postajalo, nebu nikako ne može naštetiti. Najjača grmljavina, najturbulentniji uragan, najoštrija zimska mećava – ne mogu naštetiti nebu. I bez obzira na loše vrijeme, nebo za njega uvijek ima mjesta – a vrijeme se prije ili kasnije uvijek promijeni. Ponekad zaboravimo da je nebo tu, ali ono je uvijek tu. A ponekad ne možemo vidjeti nebo – zaklonjeno je oblacima. Ali ako se izdignemo dovoljno visoko iznad tih oblaka – čak i najdebljih, najtamnijih, grmljavinskih oblaka – prije ili kasnije doći ćemo do vedrog neba, protežućeg se u svim smjerovima, bezgraničnog i čistog.
Jeste li perfekcionist? Ako želite da sve bude savršeno odrađeno, ne znači da ste savršeni
Ova metafora ukazuje nam na korisnost osvještavanja ovakvog načina gledanja na sebe: to je mjesto u kojem smo slobodni. Slobodni od vlastitih misli, ideja, uvjetovanosti; mirni u vlastitom nemiru, tuzi i strahu. Naš unutarnji svijet i naš vanjski svijet kontinuirano utječu jedni na drugoga. A naš Sadržajni ja kontinuirano se mijenja i integrira u našu povijest svaki doživljaj koji nam je značajan. Istodobno, u središtu svakog iskustva je dosljedno mjesto s kojeg promatramo da se sve to događa. Ovo stabilno središte postoji od trenutka kada ste se rodili (ako ne i u maternici) i nastavlja postojati sve do sadašnjeg trenutka, dok čitate ovaj tekst.
Mala promjena perspektive u načinu doživaljavanja sebe – pomak sa Sadržajnog ja na Transcedentalno ja, daje nam mnoštvo pozitivnih posljedica:
- otkivamo svoje sigurno mjesto – mirno središte u sebi (poput točke u središtu oluje)
- omogućava nam da se odmaknemo od svih onih etiketa i prosudbi koje imamo o sebi, koje smo stekli kroz odgoj i odrastanje, te da shvatimo da smo slobodni mijenjati Sadržajni ja kako mi želimo, neovisno o tome što smo doživjeli u prošlosti
- pomaže nam u nošenju s teškim mislima i osjećajima, da živimo u trenutku i svjesno gradimo svoj život
- omogućava nam da iskusimo snažniji, viši, transcedentalni osjećaj sebe.
Razmotrimo jedan primjer kako pristup ovoj poziciji može biti praktičan u suočavanju sa svakodnevnim izazovima. Zamislite da vas nečije ponašanje naljuti – Vaše Sadržajno ja ljutnja potpuno preplavi, te će reagirati na nju u skladu sa starim, naučenim obrascima – neki će se ljudi biti skloni posvađati, dok će se drugi povući i „kipjeti“ u sebi. Naučimo li ulaziti u poziciju svog Transcedentalnog ja, možemo primjetiti, kao da gledamo film: „Aha, primijećujem da mi se pojavljuje ljutnja – vilica mi se grči, ruke se stišću, osjećam pritisak u prsima“ – tko je taj koji promatra ljutnju, i ujedno je od nje odvojen? S ove pozicije slobodni smo odabrati kako ćemo reagirati, umjesto da automatski reagiramo po starim, naučenim obrascima.
Ako to želite, možete naučiti sve više i češće pristupati ovom mirnom središtu u sebi: sigurnom prostoru iz kojeg se možete otvoriti i stvoriti prostor za teške misli i osjećaje; sigurno stajalište u kojeg se možete povući i promatrati što se događa. U Terapiji prihvaćanjem i posvećenošću radi se upravo na tome: da smanjimo pritisak na same sebe na način da laganije držimo priče koje nas opisuju i počnemo sebe promatrati iz centra Transcedentalnog ja.
Foto: Shutterstock
