Tijekom svađa tijelo može ući u stanje preplavljenosti u kojem nestaje empatija i raste impulzivnost – stručnjaci objašnjavaju zašto se to događa i kako vratiti kontrolu.
Jeste li ikada usred svađe rekli ili napravili nešto što vam kasnije nije bilo jasno – kao da to niste bili vi? Niste jedini. Iza takvih reakcija često stoji vrlo konkretan biološki proces u našem tijelu.
Klinička psihologinja Trudy Meehan, predavačica na Centru za pozitivnu psihologiju i zdravlje pri RCSI University of Medicine and Health Sciences, opisuje kako joj je bivši partner tijekom svađe rekao da je “najmanje empatična osoba koju poznaje”. Iako joj je empatija dio profesionalnog identiteta, u tom trenutku jednostavno nije mogla reagirati drugačije. Razlog? Bila je emocionalno preplavljena.
Što se događa u tijelu tijekom svađe?
Stručnjaci ovaj fenomen nazivaju emocionalno preplavljivanje ili difuzna fiziološka pobuđenost. U takvom stanju tijelo reagira kao da smo u stvarnoj opasnosti:
- srce ubrzano lupa
- javlja se crvenilo i znojenje
- ruke mogu drhtati
- razina adrenalina naglo raste
Mozak tada prelazi u “način preživljavanja”. Profesorica psihologije Lisa Feldman Barrett objašnjava da naš mozak nema izravan pristup stvarnosti – on se oslanja na osjetila i prethodna iskustva kako bi “protumačio” situaciju.
To znači da u svađi ne reagiramo samo na ono što se trenutačno događa, nego i na ono što smo doživjeli u prošlosti. Primjerice, ako partner tijekom rasprave skrene pogled, mozak to može protumačiti kao odbacivanje – osobito ako imamo ranija iskustva emocionalne distance ili zanemarivanja.

Zašto gubimo empatiju?
Kada dođe do emocionalnog preplavljivanja, dolazi do brze promjene u načinu razmišljanja:
- iz perspektive “mi” prelazimo u “ja”
- fokus se sužava na vlastitu obranu
- empatija se smanjuje ili potpuno nestaje
U tom trenutku nismo usmjereni na odnos, nego na zaštitu sebe. Važno je razumjeti da u takvim situacijama nismo jedini “odgovorni”. Ljudi međusobno utječu jedni na druge – emocionalna stanja se prenose i pojačavaju.
Poseban izazov: roditelji i djeca
Ovaj mehanizam posebno dolazi do izražaja u odnosu roditelja i djece. Kada dijete pokazuje problematično ponašanje, ističe Meehan, idealna reakcija bila bi znatiželja: Što mi dijete ovime pokušava reći?
No roditelj koji je već pod stresom i dodatno emocionalno preplavljen često će reagirati impulzivno, strogo ili obrambeno, umjesto smireno i podržavajuće.
Kako si pomoći kad osjetite da “gubite kontrolu”?
Dobra vijest je da postoje konkretni načini kako ublažiti ovakve reakcije, a Meehan izdvaja:
1. Naučite prepoznati signale tijela
Prvi korak je svjesnost. Obratite pažnju na rane znakove:
- ubrzan puls
- osjećaj topline
- napetost u tijelu
Što ranije primijetite promjene, to imate više šanse reagirati svjesno, a ne automatski.

2. Promijenite interpretaciju situacije
Psiholozi ovo nazivaju kognitivno preispitivanje.
Primjer: kolega uzdahne i kaže: “Treba li nam stvarno sastanak o ovome?”
Prva reakcija može biti: “Napada me” ili “Ne poštuje me”. No pokušajte se zapitati: Postoji li drugo objašnjenje? Možda je umoran, pod stresom ili ima loš dan.
Važno: cilj nije potisnuti emocije (to može pogoršati stanje), nego proširiti perspektivu.
3. Uzmite pauzu – ali na pravi način
Ako osjetite da vas emocije preplavljuju, najjednostavnije i najučinkovitije rješenje je – udaljiti se.
Ali važno je kako to napraviti:
- unaprijed se dogovorite s partnerom o signalu za pauzu
- jasno recite: “Treba mi kratka pauza, vratit ću se”
- pauza treba trajati barem 20 minuta
U tom vremenu pokušajte se zaista smiriti – prošetajte, slušajte glazbu ili radite nešto što vam odvlači pažnju. Izbjegavajte “premotavanje” svađe u glavi.
Isto vrijedi i za roditelje – kratko povlačenje uz objašnjenje djetetu da se smirujete puno je zdraviji obrazac nego reagiranje u afektu.
4. Tehnologija može pomoći
Za one kojima je teško prepoznati vlastite reakcije, može pomoći biofeedback – praćenje fizioloških signala tijela.
Poznati istraživači odnosa, John i Julie Gottman, koristili su pulsne oksimetre kako bi pratili reakcije parova tijekom svađa. Preporučuju njihovu primjenu i kod kuće, kao način učenja samoregulacije.

Sukobi nisu problem – način na koji ih vodimo jest
Važno je naglasiti: cilj nije izbjeći sukobe. Nesuglasice su prirodan dio svih odnosa – partnerskih, obiteljskih i poslovnih. Pokušaj da ih potpuno eliminiramo bio bi nerealan i iscrpljujući.
Ono što možemo naučiti jest kako ostati dovoljno smireni i prisutni da zadržimo empatiju – čak i kada nam tijelo govori da se branimo ili povučemo.
Jer ponekad, u jeku svađe, doista nismo najbolja verzija sebe. No razumijevanje zašto se to događa prvi je korak prema promjeni.
(Ordinacija.hr)




