Sjećam se da sam kao dijete obožavala ljetne praznike. Ne zato što tijekom ljeta nije bilo škole, nego zato što sam znala da me čeka neograničeno vrijeme druženja.
Kako su me roditelji povremeno slali u ljetne kampove, u tom sam razdoblju znala upoznati puno djece i sklopiti lijepa prijateljstva. Većina njih nije potrajala do današnjih dana, ali su u tim ljetnim mjesecima bila itekako važna.
Provjerite koliko pravih prijatelja imate! Ovih 5 potreba mora biti zadovoljeno
Danas je situacija malo drugačija. Ljetni odmor više ne traje tri mjeseca, kriteriji za sklapanje prijateljstava su drugačija od onih koje smo imali u dječjim danima, vrijeme druženja nije neograničeno jer odrasla dob nosi i niz obaveza (čak i na godišnjem), ali jedno je ostalo isto: ljeto i odmor i dalje doprinose opuštenosti, boljem raspoloženju, a sve to može utjecati na našu otvorenost pri sklapanju novih poznanstva i prijateljstva.
Najvažnija su prijateljstva sklopljena u 12. godini
Kada sam bila mlađa, mislila sam da prijateljstva sklopljena u tom razdoblju traju cijeli život. I zaista, prijateljstva iz djetinjstva su jako važna jer predstavljaju model za sve kasnije odnose u životu. Početak adolescencije je trenutak kada se stvaraju prva “prava” prijateljstva. Dijete u tom vremenu počinje razvijati osjetljivost za druge i postaje sposobno izgraditi čvrste i duboke veze, pa zbog toga prijateljstva iz osnovne ili srednje škole ponekad opstaju čitav život.
Brojna istraživanja pokazuju da su djeci najvažnija prijateljstva sklopljena u 12. godini, jer najintenzivnije utječu na sliku koju stvaraju o sebi, pomažu im da podignu razinu samopouzdanja i utječu na to kakav će odnos imati prema ljudima u zrelijoj dobi.
Također sam mislila da što si stariji, to se smanjuju šanse za upoznavanje novih ljudi. Na sreću, tu sam bila u krivu. Radeći sam upoznala neke ljude za koje danas mogu reći da igraju veliku ulogu u mom životu i da su mi kao obitelj.
Predugo ste šutjeli? Donosimo 10 savjeta kako obitelji i prijateljima priznati da ste homoseksualac
Moje prijateljice su tu za mene kada mi je teško, kada sam sretna, kada mi treba savjet ili kada samo želim s nekim sjediti i šutjeti (doduše, ta šutnja kratko traje). Krug ljudi koje upoznajem u odrasloj dobi ne smanjuje se – možda nije toliko velik kao što je bio u dječjoj dobi, ali zasigurno nije ni drastično manji. Samo su u tom krugu ljudi koji mi odgovaraju i s kojima mi je ugodno.
Znanstvena istraživanja upućuju na to da druženje i prijateljstvo smanjuju efekt stresa te na taj način smanjuju i rizik od mogućnosti oboljenja. Nedavno istraživanje o karcinomu dojke došlo je do zaključaka da društveno izolirane žene oboljele od karcinoma dojke imaju čak 34% veći rizik od smrti u odnosu na oboljele žene koje imaju bogatiji društveni život.
Pritom je važna komponenta kvalitete prijateljstava, pa tako žene s manjim krugom prijateljica i s manjom razinom podrške, imaju 61% veći rizik od smrti zbog ovog oboljenja, u odnosu na žene s istim krugom prijateljica, ali s višom razinom njihove podrške. Drugim riječima, druženje s prijateljicama može smanjiti rizik od ozbiljnih bolesti, što u konačnici može produljiti život.
Biramo ljude koji nam odgovaraju
Već od najranije dobi orijentirani smo ka sklapanju prijateljstava. U adolescenciji prijatelji imaju čak i značajniju ulogu od obitelji – prihvaćanje vršnjaka i njihovo mišljenje važnije je nego ikada. No u odrasloj dobi situacija se mijenja – nije nam važno da nas prihvate svi, već počinjemo birati ljude koji nam odgovaraju, koji razmišljaju slično kao i mi, imaju iste ili slične vrijednosti, prihvaćaju nas takvima kakvi jesmo. Neka istraživanja govore da žene, budući da se više trude oko odnosa, prava prijateljstva stvaraju već nakon 20. godine života, dok se muškarci istima posvete negdje oko 40-e.
Naime, u toj dobi nisu toliko kompetitivni koliko srednjoškolci ili studenti koji su okruženi velikim brojem prijatelja i poznanika pa su tada i njihova prijateljstva puno opuštenija, odanija i zabavnija nego u kasnim 20-ima, kad se prijateljstva baziraju uglavnom na dobrom provodu.
Smatram da ljetni mjeseci nisu preduvjet sklapanja prijateljstva jer sve ovisi o tome što sami želimo. Ako nam je, primjerice, cilj otići na osamu i provesti dva tjedna odmora bez kontakata s drugim ljudima, vrlo vjerojatno se kući nećemo vratiti puni doživljaja s ludih provoda i novih brojeva u mobitelu. No ako nam je cilj na moru upoznati nove ljude i možda sklopiti nova prijateljstva, tada postoji i velika šansa za to.
S dobi mijenjamo kriterije i do nekih zrelijih godina uglavnom znamo što nam je važno u odnosima. U tom smislu, možda ćemo teže pronaći nekoga tko nam odgovara i tko je kompatibilan s nama u onome što nam je važno, ali će i takvo prijateljstvo biti snažnije nego ono iz mlađih dana. Hoće li ljetno prijateljstvo „preživjeti“ i dočekati i ostala godišnja doba, ovisi o nizu faktora: prema kojim kriterijima smo birali (jesmo li tražili nekoga tek toliko da nam skrati vrijeme ili nešto trajnije); koliko smo uopće slični i možemo li zamisliti da s tom osobom provodimo vrijeme i u drugim okolnostima; koliko se angažiramo za daljnji kontakt kada se vratimo uobičajenom načinu života; koliko smo udaljeni po mjestu stanovanja (što je veća udaljenost, potreban je i veći angažman kako bi kontakt opstao) i u konačnici, podudara li se naš cilj s ciljem druge osobe, odnosno želi li i ona nastaviti druženje.
U svakom slučaju, zaključila bih da je za uspostavu i opstanak ljetnog prijateljstva potrebno i puno i malo – ovisno o tome što nam je važno i koliko smo se spremni angažirati. Preduvjeti su dobri, a dalje je sve na nama.
Foto: Shutterstock
