U poslovnom svijetu small talk je često prisutan.
Sjećam se kolege koji je jednom prigodom išao na aerodrom dočekati poslovnog partnera. Kako vožnja autom može biti prilično neugodna ako obje strane šute, njegov poslovni partner je brže-bolje započeo razgovor o nogometu. Taman je bilo aktualno Svjetsko prvenstvo, Hrvatska je imala impresivne rezultate i ovaj je bio sretan što ima dobru temu. No, onda je uslijedio hladan tuš. Moj kolega je izjavio kako nogomet uopće ne prati. Na to se ovaj sav zabrinut okrenuo prema njemu i spontano rekao: – Pa o čemu ćemo onda razgovarati?
Ako vam sama pomisao na small talk i ovakve situacije izaziva mučninu, postoji velika vjerojatnost da naginjete skupini introverta.
Introverti i ekstrov erti različito gledaju na small talk
Introverti će nekad radije pješačiti do 5. kata nego se voziti u liftu sa susjedom. Postavljanje pitanja na koja načelno ne očekuju odgovor (ili bar ne autentičan odgovor) za njih su potpuno besmislena. Jedno: „Kako ste“ i: „Dobro, hvala, a vi?“ radije će zamijeniti penjanjem. Domjenci i poslovne proslave na kojima se očekuje da ljudi „minglaju“ i neobavezno čavrljaju također će im biti pothvat koji im izaziva grč u želucu. Večera s poslovnim partnerom gdje tema razgovora nije posao – opet im neće sjesti. Zapravo sve one situacije gdje se ne razgovara ni o čemu važnom, već se očekuje neformalno čavrljanje, u njima izaziva grč.
Psiholog objašnjava zašto je dobro imati hobi i kako će na bolje promijeniti vaš život
S druge strane ekstroverti ne zaziru od small talka. Oni se ne boje „neugodnih“ situacija u liftu ni neformalnih druženja u sklopu poslovnog svijeta. Dapače, uživaju u njima. Načelno, mogli bismo reći da je njima small talk prirodan i da im uspostavljanje i održavanje kontakta ide glatko. Ne moraju unaprijed smišljati pitanja kada trebaju dočekati poslovnog partnera i ne misle da će biti neugodnih tišina. Oni uvijek imaju asa u rukavu kako je prekinuti.
Činjenica je da svoju osobnost ne možemo mijenjati i ako je small talk za nas nužno zlo, teško da ćemo otići u drugu krajnost gdje će nas takve situacije ispunjavati. No, da bismo small talku uopće dali šansu i prestali ga doživljavati kao nužno zlo, važno je promijeniti perspektivu iz koje gledamo na njega.
Kako čavrljanje pretvoriti u konstruktivan razgovor?
Prije svega jer možemo zaista saznati nešto o drugoj osobi i provesti ugodan razgovor kada pronađemo nešto što nam je zajedničko. Primjerice, ako na poslovnom domjenku vidimo kolegu kako pije vino, a sami smo ljubitelji vina, uspostava kontakta kroz temu vina može nas odvesti u smjeru koji nam je ugodan. Možda se pokaže da kolega preferira ista vina kao i mi, možda dobijemo informaciju gdje ima dobrih, a povoljnih vina. I tako neobavezno čavrljanje prestaje biti besmisleno pričanje o stvarima koje nas zapravo ne zanimaju.
Ključ kako da čavrljanje ne bude tlaka leži u činjenici da se usmjerimo na stvari koje nas zaista zanimaju i da kroz njih uspostavljamo odnos s drugima. Poanta nije u pričanju radi pričanja, već u pričanju radi uspostave odnosa. Poanta nije pitati nekoga kako je ako nas odgovor zapravo ne zanima ili ako očekujemo površnu i neodređenu informaciju da je osoba dobro. Nekada je možda bolje ne reći ništa nego siliti small talk.
Iskoristite nedjelju za vježbanje mindfulnessa! Nije uopće teško
Postoje situacije u kojima će se neki ljudi bolje snalaziti u small talku u odnosu na neke druge situacije. Zamislimo osobu koja zazire od small talka s nepoznatim ljudima, no načelno voli organizirati razne događaje. Kada je u situaciji da u sklopu posla mora organizirati konferenciju, ona se snalazi kao riba u vodi. Čak joj ni small talk u tim situacijama nije problem jer ima zadatak i cilj, a u konačnici ima i temu koja je većini sudionika zajednička s obzirom na tematiku konferencije. Takva osoba treba iskoristiti svoje prednosti i sklonosti ka organizaciji te prigrliti svoje osobine. Ako su joj neke druge situacije problem (npr. tulum), ne treba se forsirati niti težiti da bude netko tko nije. Ima pravo izabrati situacije u kojima želi čavrljati.
Primjećujte okolinu i razmjenjujte informacije
Ako ste usmjereni na to da „morate čavrljati s drugima“, postoji velika vjerojatnost da ćete biti anksiozni. No ako svoj fokus premjestite na okolinu i zamjećivanje što se u njoj događa, trema će vrlo vjerojatno splasnuti. Razgovor s drugima uvijek možete započeti i kroz ono što ste zamijetili: npr. primijetili ste da je sobi za sastanke jako hladno te pitate kolege je li i njima hladno ili ste samo vi zimogrozni.
Ako ste primijetili da kolegica ima novu frizuru, možete joj reći da joj baš lijepo stoji (ako mislite da joj ne odgovara nova frizura, radije prešutite). Ideje su na svakom uglu, samo ih trebamo zapaziti.
Opustite se
Imajte na umu da ne možete pogriješiti. Možete samo dobiti povratne informacije o svom nastupu. Imajte na umu da komunikacija nisu samo riječi već i sve ono neverbalno što pokazujemo: od tona glasa, položaja tijela, izraza lica… Ako neverbalno odašiljemo da nam zapravo nije ugodno, neće biti ugodno ni drugima. A svrha small talka je da se ljudi osjećaju ugodno. Stoga se prije svega posvetite tome da vam bude ugodno u vlastitoj koži. Obucite se ugodno, obratite pažnju na glazbu u pozadini koja vam je draga, kušajte hranu sa stola koja vas je privukla. I potražite prijateljsko lice.
Foto: Shutterstock
