Ako se borite s problemima samopoštovanja i nesigurnosti, najgora moguća stvar koju možete učiniti je da se usporedite s nekim drugim.
Iskreno, usporedbe su veliki dio razloga zašto se mnogi bore s nesigurnošću. Ono što najviše kvari naše samopouzdanje je slika u našoj glavi kakvi bismo trebali biti.
No, zaboravljamo, mi nismo nitko drugi, mi smo ono što jesmo, i ako želimo uspjeti, morati ćemo uspjeti kao takvi. Svi se uspoređujemo s drugim ljudima. To radimo čak i kada usporedbe nisu smislene. Čak i kad nas čine nesretnima. Čak i kada nas zapravo ne čine boljim, pametnijim ili produktivnijim ljudskim bićima.
- Pa zašto se onda uspoređujemo s drugim ljudima?
- Ima li koristi vidjeti kako stojimo pored i protiv drugih?
- A ako nema, kako možemo stati?
Dizajnirani smo da razumijemo sebe. Ova sposobnost samorefleksije jedna je od ključnih karakteristika naše vrste. To je ono što nas tjera da razmišljamo o svojoj svrsi, sprječava nas da se ponašamo kao prvašići na poslovnom božićnom domjenku i tjera nas na suradnju i natjecanje s drugim visokorazvijenim “vrstama” s kojima svakodnevno komuniciramo.
Drugim riječima, imamo temeljnu potrebu procjenjivati sebe, a jedini način da to učinimo je u odnosu na nešto drugo. A budući da živimo u svijetu naseljenom drugim oblicima života koji izgledaju i ponašaju se poput nas, to nešto drugo postaje netko drugi – drugi ljudi. Zbog toga ćete se uspoređivati s manekenkom s naslovnice Voguea, a ne svojim unutarnjim standardom ljepote.
Teorija socijalne usporedbe
Kada nesocijalni koncepti nisu dostupni ili dovoljno uvjerljivi za usporedbu – a obično nisu – počinjemo vidjeti kako “stojimo” s drugim ljudima. Ovaj neobičan nagon prvi je ozbiljno istražio socijalni psiholog po imenu Leon Festinger 1954. godine.Festinger je u osnovi rekao da ljudi procjenjuju svoja mišljenja i sposobnosti uspoređujući se s drugim ljudima iz dva razloga:
- Prvo, da smanje nesigurnost u područjima u kojima se uspoređuju.
- I drugo, da nauče kako se definirati.
Taj je koncept nazvao Teorija socijalne usporedbe i jedan je od najvećih doprinosa polju socijalne psihologije. Ono što je Festinger doista otkrio je da se ljudska bića zapravo ne mogu definirati intrinzično ili neovisno. Oni se mogu definirati samo u odnosu na nekog drugog. Kada su u pitanju velika pitanja identiteta – tko sam ja – moramo pogledati druge ljude. No, on je zapravo otišao malo dalje od toga, i tu stvari stvarno postaju zanimljive. Kao prvo, Festinger je istaknuo da se tendencija uspoređivanja s drugom osobom smanjuje kako se povećava razlika između našeg mišljenja ili sposobnosti druge osobe. Drugim riječima, što smo sličniji drugoj osobi na neki način za koji mislimo da je važan, to smo skloniji uspoređivati se s tom osobom.
To znači da je vjerojatnije da ćemo se uspoređivati s kolegom na našoj razini nego s glavnim izvršnim direktorom, baš kao što je vjerojatnije da ćemo se uspoređivati s trkačem na našem nivou nego s Usain Boltom.
Festinger je također istaknuo da kada se prestanemo uspoređivati s drugim ljudima, često doživljavamo neprijateljstvo prema tim ljudima – sve dok nastavak uspoređivanja s njima donosi neugodne posljedice. Drugim riječima, ako se prestanemo uspoređivati s onom super fit plesačicom u našoj grupi jer se zbog toga osjećamo loše, tada ćemo imati tendenciju rješavati se tih osjećaja tako što ćemo ih mentalno rušiti. Ako se ne možemo nositi s negativnim osjećajima usporedbe, onda ćemo ih zamijeniti onima koji su “korisniji” – bijes, neprijateljstvo ili sklonost jednostavnom otpisu druge osobe.
Konačno – a to nam je vjerojatno najvažnije – Festinger je istaknuo da što je neka određena skupina ljudi važnija, to ćemo osjećati veći pritisak da se prilagodimo toj skupini u svojim sposobnostima i mišljenjima. Ok, sad kad znamo da imamo potrebu uspoređivati se, kad znamo da smo skloni uspoređivati se s ljudima koji su nam slični i kad znamo da svoje sposobnosti i svoja mišljenja uspoređujemo sa skupinama koje smatramo važnima, a znamo da ta usporedba često pobuđuje neke neugodne osjećaje, kako se vratiti na pravi put?
Zašto se uspoređujemo s drugima?
Dakle, ako vas uspoređivanje s drugim ljudima čini jadnima, onda se zapitajte koja je zapravo vaša motivacija za uspoređivanje.
- Je li to zbog procjene vaših sposobnosti i mišljenja?
- Je li to da biste poboljšali svoj osjećaj sebe o tim sposobnostima i mišljenjima?
- Ili je to zbog provjere uvjerenja koja već imate o tim sposobnostima i mišljenjima?
Jer ako vas samouspoređivanje čini jadnima, onda je to samo zbog razloga zbog kojih to uopće radite i ideja koje odlučite oblikovati kao rezultat — oboje su, potpuno pod vašom kontrolom!
Ipak, nikada se nećemo prestati uspoređivati
Ne u potpunosti. Ovaj instinkt za samoprocjenom, traženje informacija o sebi kod drugih ljudi, duboko je vezan u našu vrstu.
No, možete istražiti svoje motive za samouspoređivanjem i pobrinuti se da se uspoređujete iz razloga koji su produktivni i zdravi, a ne egoistični i toksični. I, uz dovoljno samosvijesti, strpljenja i ljubaznosti, na kraju možete naučiti koristiti tu usporedbu ne da se nepravedno srušite ili umjetno izgradite, već da saznate – i mislim da stvarno saznate – jesu li ideje koje imate o sebi zapravo su točne. Počevši od jedne ideje koja vas je dovela do ovog članka: Moram se uspoređivati s drugim ljudima da bih bilo/a sretan/na.
Bez izljeva bijesa: Pronađite ravnotežu u komunikaciji s drugima
9 načina kako se ne uspoređivati s drugima
1. Prihvatite da imate izbor
Kada se uspoređujete s drugima, ne uspijevate prihvatiti ili priznati izbore koje uistinu imate. Usredotočite se na vlastitu situaciju, svoje snage, vlastite ciljeve i nikada nećete skrenuti daleko s pravog puta.
2. Nastavite raditi prema svojim ciljevima
Umjesto da se uspoređujete s bilo kim drugim, izmjerite gdje ste sada u usporedbi s prije mjesec dana, 6 mjeseci ili godine dana i cijenite napredak koji ostvarujete. A ako umjesto toga vidite da ne napredujete prema svojim ciljevima, to je najvjerojatnije zato što ti ciljevi nisu jasno definirani.
3. Prepoznajte svoja ograničenja
Ljudi se često koncentriraju na ono u čemu nisu dobri i provode svoje vrijeme želeći da mogu biti bolji. Umjesto toga, prepoznajte svoja ograničenja, ali ne dopustite im da vas ograniče. Ponekad je najbolji način da budete izvrsni postavljanje vlastitih pravila.
4. Prihvatite svoju jedinstvenost
Usporedbe ne ostavljaju mjesta za stvari koje vas čine jedinstvenima. Koji su vaši darovi? Što vas čini drugačijim? Svrha vašeg života je pronaći svoj glas i ostaviti svoj trag u svijetu. Vaši darovi i talenti i uspjesi i doprinosi i vrijednost potpuno su jedinstveni za vas i vašu svrhu na ovom svijetu. Zato se nikada ne možete istinski uspoređivati ni s kim drugim.
5. Učite od onih s iskustvom
Ako vas trigerira spoznaja koliko toga ne znate, rješenje je jednostavno. Učite od onih koji znaju kako bi bili bolji. Ne držite se za tuđi uspjeh i ne zavidite nikome. Tuđi uspjeh neka vas inspirira da budete bolja verzija sebe.
6. Proslavite svoje uspjehe
Proslavite stvari koje ste postigli, a zatim podignite ljestvicu malo više. Učinite to svaki put kada uspijete i biti ćete prezaposleni da bi se uspoređivali s bilo kim.
7. Usredotočite se na ono što možete promijeniti: na sebe
Toliko toga što se događa je izvan naše kontrole, no postoji jedna stvar koju sigurno znamo: stalna potreba da se uspoređujemo s drugima troši našu energiju usredotočujući se ili obraćajući pažnju na živote drugih ljudi, a ne na svoj vlastiti.
8. Usporedbe rađaju ogorčenost
Što se više uspoređujete s drugima, vjerojatnije je da ćete osjećati više ogorčenosti – a to je sve bolnije jer je to rana koju sami sebi nanosite.
9. Dajte drugima ono što najviše želite za sebe
Ako želite da se vaš rad cijeni, cijenite rad drugih. Ako želite uspjeti, pomozite drugima da uspiju. Sve se vraća, sve se plaća.
Foto: Shutterstock
