Svi smo to doživjeli: djetinjstvo se činilo kao vječnost, a sada mjeseci samo prolijeću. Znanstvenici su složili sliku zašto se to događa.
Osjećaj ubrzanog protoka vremena gotovo je univerzalno ljudsko iskustvo koje zbunjuje ljude diljem svijeta. Iako fizičko vrijeme teče konstantnom brzinom, naša subjektivna percepcija drastično se mijenja pod utjecajem raznih psiholoških i bioloških čimbenika. Mnogi se pitaju događa li se u mozgu nešto opipljivo.
Percepcija vremena
Jedna od najpoznatijih teorija potječe od francuskog filozofa Paula Janeta. Njegov proporcionalni model tvrdi da percepciju vremena mjerimo uspoređujući je s već proživljenim vremenom. Za sedmogodišnjaka jedna godina predstavlja ogromnu sedminu života prepunu otkrića. Za stariju osobu ista godina predstavlja tek jedva primjetni djelić prošlosti, pa se čini kraćom.
Suvremeni psiholozi u cijelu priču dodaju još jedan ključan element, a to je nedostatak novih iskustava. Djetinjstvo je prepuno događaja koji se odvijaju po prvi put, na što mozak ulaže golem napor i stvara bogata, detaljna sjećanja. S druge strane, život odraslih ljudi uglavnom se svodi na svakodnevnu rutinu i stalno ponavljanje radnji. To drastično smanjuje broj novih zapisa.
Kada su nam dani vrlo slični, mozak stvara znatno manje specifičnih sjećanja. Zbog tog nedostatka istaknutih događaja koji služe kao orijentiri, čini nam se da je proteklo razdoblje brzo proletjelo. Srećom, postoje i dublji neurološki razlozi koji prate proces starenja uma.
Fizičke promjene u mozgu
Znanstvena zajednica zaronila je duboko u biološke procese koji se odvijaju unutar naše lubanje kako starimo. Istraživanja pokazuju da se s godinama događaju konkretne fizičke promjene u živcima. Prema radu profesora Adriana Bejana, strukture živaca s vremenom postaju sve složenije i polako degradiraju. Ta degradacija usporava prijenos električnih signala koje naš mozak neprestano prima.
Zbog manjeg broja obrađenih “sličica”, svakodnevna iskustva čine se kao da se odvijaju mnogo brže, gotovo kao ubrzani film. Stručnjaci se slažu da starenje mozga mijenja obradu osjetilnih informacija i ubrzava subjektivnu prolaznost vremena.
Za starije ljude to usporavanje znači da se u istoj količini objektivnog vremena obradi znatno manje mentalnih slika. Zbog manjeg broja obrađenih “sličica”, svakodnevna iskustva čine se kao da se odvijaju mnogo brže, gotovo kao ubrzani film. Stručnjaci se slažu da starenje mozga mijenja obradu osjetilnih informacija i ubrzava subjektivnu prolaznost vremena.
Nova otkrića iz velikih studija
Zanimljiva otkrića na ovu temu donijela je nedavna studija objavljena u časopisu Communications Biology. Analiza moždanih valova sudionika pokazala je da mozgovi starijih rjeđe prelaze u nova stanja aktivnosti. Ta stabilna moždana stanja trajala su im znatno dulje nego mlađim osobama, što objašnjava velike razlike. Taj obrazac pruža čvrste dokaze o promjenama u praćenju razvoja događaja.
Kada mozak bilježi manje odvojenih događaja u nekom vremenskom okviru, stvara se snažan privid da je vrijeme doslovno proletjelo.
Autori studije pojavu pripisuju fenomenu neuronske dediferencijacije, gdje aktivnost mozga s godinama postaje sve manje specifična. Ta generalizacija otežava umu da točno prepozna gdje jedan događaj završava, a drugi počinje. Kada mozak bilježi manje odvojenih događaja u nekom vremenskom okviru, stvara se snažan privid da je vrijeme doslovno proletjelo.
Možemo li usporiti taj proces?
Postavlja se pitanje postoji li način da se taj osjećaj ubrzanog vremena barem malo uspori. Rješenje se prije svega krije u svjesnom razbijanju svakodnevne kolotečine i uvođenju novih aktivnosti. Učenje vještina, putovanja na nepoznata mjesta ili odlazak na posao novom rutom tjeraju mozak na stvaranje memorijskih markera. Mozak tada ponovno radi na višim obrtajima i stvara bogatiju arhivu događaja.
Učenje vještina, putovanja na nepoznata mjesta ili odlazak na posao novom rutom tjeraju mozak na stvaranje memorijskih markera. Mozak tada ponovno radi na višim obrtajima i stvara bogatiju arhivu događaja.
Svaki pojedinac ima svoju unutarnju skalu kojom mjeri vrijeme, stoga je osjećaj prolaznosti strogo subjektivan. Aktivan život zapravo usporava osjećaj prolaska vremena jer donosi svježe podražaje i traži pažnju, što dokazuju i istraživanja lingvistice Joanne Szadure. Iako nam se ponekad čini da gubimo bitku sa satom, bogatstvo novih uspomena koje stvorimo može učiniti vrijeme barem malo podnošljivijim i sporijim. ( Ordinacija.hr )
