Postoje značajne razlike u izgledu i rasporedu akni u adolescenciji od onih u žena odrasle dobi: dok su u adolescenciji akne tipično vidljive u “T-zoni” lica (čelo, nos, brada), kod žena odrasle dobi one zauzimaju “U-zonu”.
Iako, sve do nedavno, nismo odvajali akne u adolescenciji i akne u odrasloj dobi kao dva različita entiteta, porast broja pacijentica s problemom akni u odrasloj dobi opravdano dovodi do separacije i temeljitije procjene mogućih uzroka i što boljih terapijskih rješenja problema koji zna mučiti žene i u četrdesetim godinama!
Akne u odrasloj dobi, odnosno nakon 20. godine života, javljaju se prvenstveno kod žena, a rjeđe muškaraca. Dok kod žena možemo imati prvu pojavu akni tek nakon puberteta(!), kod muškaraca one su gotovo redovito nastavak (nešto kasnijih) pubertetskih akni, i u većini se slučajeva u potpunosti povuku nakon provedene terapije izotretinoinom (Roaccutane tbl.).
Postoje značajne razlike u izgledu i rasporedu akni u adolescenciji od onih u žena odrasle dobi: dok su u adolescenciji akne tipično vidljive u “T-zoni” lica (čelo, nos, brada), kod žena odrasle dobi one zauzimaju “U-zonu“, odnosno područje oko usnica i donju čeljust. Nadalje, dok su pubertetske akne ono što zovemo “miteseri i prištići”, akne u žena odrasle dobi redovito su manje ili veće “kvrge”, koje za sobom ostavljaju atrofične ožiljke te kožu koja u konačnici izgleda starija nego što to kronološki jest, bez tonusa, opuštena, s naglašenim borama, osobito u donjoj trećini lica (“U-zoni”).
Što je uzrok aknama kod žena odrasle dobi?
Na prvo mjesto moramo staviti hormonalni disbalans; iako se on katkad raspoloživim dijagnostičkim metodama ne pokaže, činjenica da hormonalne (kontracepcijske) tablete i u slučajevima urednih hormonalnih nalaza često imaju odličan učinak na akne, dokazuje hormonalnu osnovu problema. No pitanje je opravdanosti hormonalne terapije u takvim slučajevima, osobito ako akne nisu jako izražene (što je slučaj u većine pacijentica).
Kad registriramo hormonalni disbalans, odnosno hiperandrogenemiju, povišenu koncentraciju muških spolnih hormon, ili sniženu razinu ženskih, imamo realno opravdanje za uvođenje hormonalne antiandrogene terapije, odnosno hormonalnih (kontracepcijiskih) tableta.
U stanjima hiperandrogenemije, uz akne, nerijetko se nađe pridružena prorijeđenost prednjeg dijela vlasišta – tzv. androgenetska alopecija, pojačana dlakavost – hirzutizam ili/i policistični jajnici, izostanak menstrualnog ciklusa… Tada govorimo o sindromu PCO.
Kod većeg broja pacijentica imamo stalno prisutne policistične, mikrocistične jajnike, koji, osobito ako su udruženi s povećanim indeksom tjelesne mase, mogu biti povezani s poremećajem metabolizma šećera i inzulinskom rezistencijom – što svakako testovima treba isključiti. U slučaju da se testovima ustanovi inzulinska rezistencija, tada je vrlo dobro rješenje terapija metforminom – oralnim hipoglikemikom koji se već neko vrijeme s velikim uspjehom koristi u liječenju ovog skupa udruženih simptoma, rezultirajući u konačnici i izlječenjem akni.
U skladu s tim, pojedine studije pokazuju da prehrana koja se bazira na namirnicama s niskim glikemijskim indeksom ima povoljne učinke u terapiji akne.
Spomenut ću stres, jer mnogi smatraju da je on uzrok aknama u odrasloj dobi. Naime, stres je uvijek okidač, triger bolesti, odnosno poremećaja kojemu smo (genetski) skloni, no nikad nije uzrok. Iako osnove za hormonalnu androgenu stimulaciju akne stresom ima (nadbubrežna žijezda – korizol – DHEAs), teško da stres možemo smatrati direktnim uzrokom.
Kako liječiti akne u odrasloj dobi?
Ako postoji hormonalna neravnoteža, PCO ili/i inzulinska rezistencija, tada ih moramo liječiti odgovarajućim hormonalnim tabletama, odnosno tabletama hipoglikemika. U fazama pogoršanja u terapiju se uvode tablete antibiotika, odnosno, ako se radi o izrazitijim pogoršanjima, tablete izotretinoina (Roaccutane tbl). Pritom uvijek treba imati na umu da se radi o ženama u reproduktivnoj dobi i tomu prilagoditi terapiju. U većini slučajeva trudnoća, točnije hormoni trudnoće, najbolja su terapija hormonalne neravnoteže i PCO. Ipak, kod određenog broja pacijentica ni veći broj trudnoća ne dovede do izlječenja.
Sve dok akne izbijaju, izuzetno je važno ne dozvoliti da koža nepovratno strada. Već smo naveli da stalno izbijanje akne ostavlja za sobom ožiljno promijenjenu “izbrazdanu” kožu, koja uz neujednačenu pigmentaciju u konačnici izgleda starija nego što to kronološki jest, bez tonusa, opuštena, sa naglašenim borama, osobito u donjoj trećini lica (“U-zoni”).
Upravo zbog toga, za razliku od akni u adolescenciji, ovdje je izuzetno važna komponenta terapije anti-age terapija, odnosno odgovarajući kozmeceutici koji se koriste kod kuće i tretmani antioksidansima i hijaluronskom kiselinom, koji ne dozvoljavaju propadanje kože. Naravno, i tu se u terapiji koriste lokalni antibiotski i protuupalni preparati, no oni nemaju toliku važnost kao kod adolescentnih akni; dapače, često osuše i iritiraju kožu, bez većeg učinka na akne.
Iako su akne u odraslih izuzetno frustrirajuće zbog upornosti procesa i dužine trajanja te činjenice da je – bezuspješno – već “sve isprobano”, stvari se ipak mogu značajno poboljšati adekvatnim postupcima kućne njege i profesionalnih tretmana. Naravno, ne zaboraviti na moguće uzroke koje treba tražiti i liječiti.
Iz iskustva mogu reći da pacijentice koje su se zbog problema na koži lica bile prisiljene baviti svojom kožom te to disciplinirano činile, u konačnici uvijek izgledaju mlađe i bolje od svojih vršnjakinja koje se iz razloga što nisu imale nikakvih problema – njome nikad nisu bavile. 🙂
