Ateroskleroza je najčešća bolest arterija obilježena suženjem lumena (šupljine) žile zbog lokalnog zadebljanja unutrašnjeg sloja stijenke koji se naziva plak ili aterom.
Ona je danas jedan od vodećih uzroka
smrtnosti u razvijenim zemljama. Od 10 najčešćih uzroka smrti, na bolesti srca
i krvnih žila, kao posljedice ateroskleroze, otpada njih šest.
Sama bolest započinje oštećenjem stanica koje prekrivaju
unutrašnju površinu arterije (zovemo ih endotel) uslijed kemijskog ili
mehaničkog oštećenja. Povišeni kolesterol u krvi, pušenje ili povišeni
homocistein (danas jedan od sve više ispitivanih uzroka ateroskleroze) su
primjeri kemijskog oštećenja, a mehanički stanice oštećuje povišeni krvni tlak,
oštećenje kateterima pri dijagnostičkim postupcima ili čak infekcija.
Hipertenzija ili povišeni krvni tlak uzrokuje stvaranje plakova na mjestima
gdje struja krvi udara u stijenku žile i stvara vrtloge (na luku aorte,
račvištima arterija, početnim dijelovima srčanih ili koronarnih arterija), no
isto tako dugotrajno ili često stiskanje arterija (spazam) i imunološki
mehanizmi dovode do oštećenja endotela. Na mjestu oštećenja stijenke razvija
se upala, a oštećene endotelne stanice luče različite tvari koje privlače druge
stanice iz okoline, kolesterol, krvne pločice (trombocite), glatke mišićne
stanice i raznim međudjelovanjem se talože u stijenku arterije.
Kao prvi
stupanj razvoja ateroskleroze nastaje “masna pruga”. Ona je u
cijelosti reverzibilna, što znači da prestankom djelovanja štetnog uzročnika
endotelne stanice se posve oporavljaju. Međutim, ukoliko se izloženost štetnom
događaju nastavlja, aterosklerotski plak raste i sve više sužava lumen krvne
žile. Posljedično se smanjuje protok krvi i opskrbljenost tkiva kisikom postaje
nedovoljna. U samoj žili zbog smanjene elastičnost raste krvni tlak. Povišeni
tlak može dovesti do pucanja žile ili njenog raslojavanja s nastankom aneurizme
(proširenja) ili plak može ovapniti i stanjiti stijenku žile s mogućnošću
nastanka ugruška.
Za samu aterosklerotsku bolest je puno važniji sastav plaka,
nego njegova veličina. Plakovi građeni pretežno od lipida imaju tanki pokrov,
kapu plaka, i lakše pucaju. U njima se stvaraju trombi ili ugrušci koji mogu
začepiti arteriju. Nasuprot tome, veći plakovi s tvrdom kapom, koji sadrže
manje masnoća, rijetko pucaju jer su stabilniji. Najvažniji činioci rizika za
nastanak aterosklerotske bolesti su hiperlipidemija (povišene masnoće) u krvi,
hipertenzija (povišeni krvni tlak), pušenje i šećerna bolest, povišeni
fibrinogen, muški spol u mlađoj i srednjoj životnoj dobi, a kod žena menopauza
i uzimanje oralnih kontraceptiva ili hormonalne nadomjesne terapije samo uz
prisutne ostale faktore rizika, prekomjerna tjelesna težina, povećani
homocistein, nedostatna fizička aktivnost, nasljeđe i imunološka reakcija kod
nekih bolesti.
Najvažnije posljedice ateroskleroze su koronarna ili
ishemička bolest srca, posebno srčani infarkt, cerebrovaskularna bolest i to
moždani udar te suženje ili začepljenje perifernih arterija, poglavito nogu čak
do nastanka gangrene.
Liječenje ateroskleroze se zasniva prvenstveno na prevenciji
nastanka i razvoja bolesti. U primarnoj prevenciji unaprijed sprječavamo pojavu
rizičnih faktora za nastanak ateroskleroze, a u sekundarnoj sprječavamo razvoj
ili pogoršanje već nastale bolesti uz smanjivanje ili kontrolu postojećih
rizika. S primarnom prevencijom treba započeti što je moguće ranije, još u
djetinjstvu, stvaranjem zdravih prehrambenih navika, bez pušenja, redovnom
tjelesnom aktivnošću čime ćemo uspjeti spriječiti nastanak ili barem usporiti
razvoj ateroskleroze. U sekundarnoj prevenciji, kada bolest već postoji ili se
dogodio incident kao posljedica ateroskleroze, puno je važnije uz djelovanja na
faktore rizika, odgovarajuće liječenje samih bolesti.
