Pitanje čitateljice:
Moja prijateljica koju inače jako volim postaje povremeno “nemoguća“: ima ispade bijesa u kojima svašta kaže, povrijedi ljude, razbije nešto, uglavnom drugima pokvari dan. U početku sam bila pošteđena, kao prijateljica, ali sam kasnije i ja postala metom njenih ispada. Odjednom me okrivi za nešto i istog trenutka postajem neprijateljica na koju se okomi najtežim riječima. Već smo se sto puta tako posvađale i kasnije pomirile. Zadnji puta je to bilo vrlo ružno, tako da mislim da ona više ne zaslužuje moje prijateljstvo, a ja ne zaslužujem njeno nasilje. Zanima me što mislite o tome?
Odgovor psihijatra Igora Girotta:
Bijes je intenzivna emocija, to je osjećaj jake, nagle ili rastuće ljutnje. Sinonimi bijesa mogu biti srdžba ili gnjev, dok za izraz ljutnja uglavnom mislimo na slabiji intenzitet i količinu nabojem slične emocije. Nagli nastup kao i potreba da se taj emocionalni naboj što prije oslobodi karakterizira ovaj doživljaj. Uobičajeno je pojava bijesa povezana s nekim povodom iz vanjske realnosti osobe, i to uglavnom nekom ozbiljnom prijetnjom ili povredom.
Zašto se ljutimo?
Možemo bolje razumjeti prirodu bijesa i kroz promatranje reakcije borbe ili bijega (eng. fight or flight response). Radi se o posebnom i alarmantnom stanju organizma nakon što je prepoznata po život ugrožavajuća situacija. Čitav se organizam budi i u vrlo kratkom odsječku vremena sprema na “akciju“ spašavanja koja može ići u smjeru napada na izvor ugrožavanja ili bijega od njega. Usmjerenost bijesa prema nekom vanjskom objektu može, dakle, odgovarati reakciji koja ide prema uzroku ugrožavanja.
Bijes nije isto što i nasilje, ali je iz svega jasno da bijes može voditi u nasilje i ozbiljne sukobe. Pod utjecajem jakog bijesa svijest o sebi i okolini postaje promijenjena i više ili manje nedostaje uobičajeni nadzor nad vlastitim nagonskim reakcijama. Od tuda se u bijesu kaže i ono što se inače ne misli. Nije slučajno da se u krivičnim zakonicima u svijetu i kod nas izdvaja zločin počinjen “na mah”, ili, kako se definira, učinjen kad je “…netko doveden bez svoje krivnje u jaku razdraženost ili prepast tuđim napadom, zlostavljanjem ili teškim vrijeđanjem…“. U kaznenom sustavu je predviđena manja kazna za takve počinitelje od onih koji možda isti krimen učine planirano i “hladne glave“. Dakle, ima nešto u ljudskoj prirodi što od pojedinca u nekim posebnim uvjetima učini bijesnog čovjeka, kao i čovjeka bijesom zamagljene svijesti, odnosno nasilnog, agresivnog čovjeka.
Zašto neopravdan bijes?
U gore prikazanom slučaju se pitamo oko osobe sklone bijesu i verbalnom nasilju, s naglaskom na prijateljicu koja često zbog toga postaje žrtva. I to je uloga u kojoj se svi možemo naći, kad smo na udaru nečijeg bijesa – i to kad osjećamo da je taj bijes prema nama neopravdan onime što mi činimo ili jesmo. Negdje je nešto krenulo po zlu u prepoznavanju situacije.
Mislim da se ti nesporazumi mogu bolje razumjeti kroz opisanu reakciju borbe ili bijega, osobito ako pokušamo razumjeti kako se unutar lepeze ljudskog iskustva možemo dosta razlikovati po onome što mislimo da nas ugrožava. Isto tako smo različiti i po onome što si možemo dozvoliti u ponašanju u nekoj situaciji ugrožavanja; tako netko može osjećati intenzivnu ljutnju ili bijes, a da ju ne izrazi na objekt ljutnje, a koji puta ni na koga… Individualna senzibilnost na situacije iz života su dosta jasno određene strukturom osobnosti, drugim riječima – našom psihološkom zadatosti koja se u vremenu održava istom, i prema njoj nas drugi prepoznaju. Isto tako su te sklonosti podržane ili zabranjene s obzirom na kulturu društva u kom živimo.
Bolestan bijes?
Pojava bijesa nije direktno povezana s nekim psihičkim poremećajem ili bolesti. No, kad varijacija od uobičajene (za društvo i kulturu iz koje je pojedinac) strukture ličnosti jako odstupa, onda govorimo o poremećajima ličnosti. Mogućnost da netko olako pobjesni je svakako veća kod ljudi s graničnim poremećajem ličnosti, ili npr. s antisocijalnim poremećajem ličnosti, ali i s narcističkim, itd. Koji puta je snižen prag za frustracije i mogućnost za agresivne reakcije indikativan za poremećaje kao što su PTSP ili depresija a moguć je i u previranjima razvojnih poteškoća u adolescenciji. Također može biti dio bolesti ovisnosti…
U opisanom slučaju se radi vjerojatno o obrascu ponašanja koji je dio strukture ličnosti. Ono što može učiniti zainteresirana druga strana je očuvati jasnu granicu onog što dozvoljava i onog što ne želi dozvoliti da joj prijateljica radi, i ponuditi tome objašnjenje. Ostalo je na ljutoj prijateljici, ako bude imala za promjenu volje i mogućnosti.
