Bojite li se - straha?

strah zena

"Strah u obliku panike se dogodio prije više godina na jednoj zabavi. Odjednom je, unatoč dobrom raspoloženju, počela razmišljati o sebi i da li će biti s njom sve u redu, ubrzo joj se učinilo da snažno osjeća udarce srca, pomislila je da bi mogla pasti u nesvjest i onda je počeo nezaustavljivi strah - kao da će potpuno izgubiti nadzor", piše dr. Igor Girotto u ovotjednoj kolumni koja se bavi tjeskobom. Što napraviti kada vas je strah - straha, saznajte u nastavku!

Danas bih podijelio s vama jedan fiktivni klinički slučaj – o strahu!

F. J. je žena u tridesetim godinama života s urednim osobnim, obiteljskim i poslovnim životom. Dapače, u razgovoru o svom životu govori s ponosom, u dijelovima koji su manje zanimljivi, a interesiraju ispitivača – često koristi riječ "normalno". Radi se, naravno, o posve "normalnoj" osobi koja se od svoje mlađe odrasle dobi muči sa simptomom tjeskobe. Ili, njenim riječima, strahom od straha!

Što se događa gđi Z.?

Strah u obliku panike se dogodio prije više godina na jednoj zabavi. Odjednom je, unatoč dobrom raspoloženju, počela razmišljati o sebi i da li će biti s njom sve u redu, ubrzo joj se učinilo da snažno osjeća udarce srca, pomislila je da bi mogla pasti u nesvjest i onda je počeo nezaustavljivi strah - kao da će potpuno izgubiti nadzor. Otišla je u sobu, pokušala se umiriti, ali nikako nije išlo. Nije znala što joj je teže, da je sama sa svojim strahom ili da je s njim u "gomili" prijatelja koji ju zapitkuju... Snašla se okrivivši za svoje stanje probavne smetnje, veći dio vremena provela u kupaonici i vrlo teško se umirila.

Bojati se straha...

Taj joj se događaj snažno urezao i uskoro stvorio strah od straha. To znači da je u različitim situacijama počela brinuti da ne nastupi opet napad panike. Uskoro je upitala liječnika za pomoć a on joj je propisao anksiolitik (blagi sedativ koji može umiriti tjeskobu) i u početku ga ona po uputi uzima oprezno. Lijek dobro umiruje simptom tjeskobe. Uskoro ga počinje uzimati i preventivno, daleko prije nego što se pretjerana briga uopće pojavi... Nakon skoro godinu dana boljeg funkcioniranja, na godišnjem odmoru se napad panike ponovi u više navrata i unatoč lijeku. Povećava dozu ali se ne osjeća opuštenom. Izmjenjuju se nadalje periodi boljeg i lošijeg stanja a to se mjeri i po promjenama miligrama lijeka dnevno...

Kako razumjeti svoj strah?

Kad mi se prvi puta javila, Z. je bila ljuta, nekako uslijed svega što ju je snašlo. Kasnije se ljutnja ipak činila logičnom kad smo se bolje upoznali i mogli bliže govoriti o stavovima koje je imala u odnosu na sebe, simptome, pomoć koju je dobivala, odnose u obitelji i odnos spram liječenja. Ljuta je bila što treba ići psihijatru, što je ukućani ne razumiju, govore joj da radi od buhe slona, da uzima previše lijekova... Strah koji se javljao bio je u potpunosti iracionalan, pokušaji da se približimo psihološkom kontekstu nastanka simptoma izazivali su uglavnom samo frustraciju. Sličnu taktiku "rješavanja" problema lijekom imala je i spram boli, naime tek nakon dva mjeseca saznajem da povremeno ima jake glavobolje koje liječi analgetikom. Nepoželjan simptom treba ukloniti. Glavobolje u početku nije spominjala unatoč mojim pitanjima, a i kad sam se zainteresirao za glavobolju i pokušao usmjeriti pažnju gđe Z. prema situaciji koja glavobolju možda potiče, osobito iz domene emocionalnog, izazvao sam - buru.

Teško pitanje "zašto?"

Glavobolja je valjda samo glavobolja – a za nju služe lijekovi, ljutila se Z.! U tom burnom razgovoru je svaki moj pokušaj da ponudim razumijevanje kao bolju metodu protiv problema u odnosu na umirivanje lijekom – bio osuđen na propast. Gospođa Z. je bila ozlojeđena mojim idejama, kao da se od nje traži nešto što nije njezin posao, umorna od "razgovora o osjećajima" i otišla je iz terapije!

Treba li se strah objasniti?

Ovaj je slučaj izmišljen na temelju više iskustava koje susrećem u psihijatrijskoj i psihoterapijskoj praksi. Strah je česta pritužba, lijek je najdostupnija ali ne i najbolja pomoć, motivaciju za psihoterapijsko liječenje nije lako izgraditi, kao što i pronalaženje pravih pitanja i odgovora iziskuje napor. Tako je i odustajanje od rada s problemima lako!

Traženje odgovora na pitanje zašto se može činiti – nepotrebnim. Slično tomu lakše je, kao i kod tjelesne boli, uzeti analgetik i ne pitati se što nam bol poručuje. Kad je postavljanje pitanja, propitivanje o sebi nešto strano klijentu – nije lako nastaviti put u nepoznato...

 Prati nas na Viber Public Chatu!