Suočimo se s činjenicom: debljina je bolest. BOLEST. Ne pojava. Debljina ima svoju šifru bolesti, i ako netko nosi 20 kilograma viška, to više nije pitanje “škembe” ili trbuha, viška ili nedostatka samokritičnosti pred ogledalom, već je to pitanje pukog opstanka na životu. Upravo tako. Opstanka.
Ovisno koliko je osoba debela, toliko joj se smanjuje mogućnost preživljenja.
Sada će netko reći: “Ma, to su opet nutricionistička i medicinska naklapanja i gluposti“.
“Moj tata, mama, teta… svi su bili debeli i nisu brzo umrli.“
Moguće da su ipak poživjeli duže,
jer iako većina debelih ljudi umire ranije, neki požive koju godinu duže. No
postavimo pitanje o kvaliteti života. To jest, žive li uistinu punim plućima
ljudi koji odbijaju (samo)pomoć i liječiti svoju debljinu? Koliko puta su se
zadihano popeli uz pet-šest stepenica, bez zastajkivanja svako malo; otežano se
sagnuli da zavežu cipele, ili da naprave osobnu higijenu? Još opasnije, koliko
im se puta desilo da zahrču u snu, i naglo se probude, misleći da su se gušili
(što se zove apneja). Koliko je njih godinama pod terapijom lijekovima za
visoki krvni tlak, i za kolesterol? Koliko pretilih ima i dijabetes (tipa 2)?
Velik broj populacije. To je samo jedan dio realnosti svih oboljelih od bolesti
zvane – debljina ili pretilost.
Druga je pak apsolutna krajnost osuđivati ili predbacivati debelim ljudima, a koji već jesu na liječenju ili u procesu samopomoći. Oni su učinili veliki korak. Krenuli su hrabro u obračun s viškom kilograma. I trebaju svaku podršku, i liječnika i nutricionista, i svoje obitelji. Ali i čitave društvene sredine.
No koliko je tek onih koji odbijaju ma i pomisao da svojih 15-25 i više kilograma nipošto ne trebaju “skinuti”, jer se opravdavaju s: “To sam ja!“ i “Super se osjećam sa svojim kilama!“.
Da, govorimo o samokritičnosti i odgovornosti prema svojem zdravlju. Prema sebi, ali i prema svojoj obitelji, zdravstvenom sustavu, poslodavcu, i svima s kojima žive. Pa čak i prema ostalim sudionicima i korisnicima zdravstvenog sustava.
Sve dok ljudi koji nose na leđima, ili bolje reći – u trbuhu i na čitavom tijelu takav teret, ne shvate da je njihova “zlatna zaliha” masnog tkiva zapravo – jedna velika tempirana bomba, neće doći do kvalitetnijeg pomaka u javnozdravstvenom stanju naše nacije kao i u našem zdravstvenom sustavu, koji troši veliki novac na liječenje bolesti povezanih s debljinom.
No, individualna odgovornost prema samom sebi, samo je jedna od faktora kod debljine o kojem valja pričati.
Nadalje, sve dok naš zdravstveni sustav ne shvati da se uključivanjem u sustavne aktivnosti prevencije debljine od najranije dobi može ostvariti znatna financijska ušteda; da se smanjenjem broja debelih ljudi, edukacijom i konkretnim mjerama smanjuju gužve u čekaonicama, smanjuje pritisak na liječnike, i broj intervencija, propisivanja lijekova i upućivanje ljudi na bolničko liječenje, ne možemo govoriti o napretku u našem zdravstvu. Konačno, tada će i nacija biti zdravija, što je i najvažnije.
Jedan od zgodnih primjera je model nekih od zemalja Zapadnog svijeta, gdje osiguravajuće kuće i zdravstveno osiguranje stimulira (nagrađuje) osobe koje su manje rizične (čitaj: manje debele, u ovom kontekstu), na svojoj životnoj polici takve osobe ostvaruju veće premije), dok disciplinira (čitaj: “kažnjava”), osobe koje su visoko rizične i svojim zdravstvenim kartonom zahtijevaju stalnu pažnju zdravstvenog sustava.
S druge strane, valja sustavno mijenjati svijest ljudi. Kako?
Od najranijeg djetinjstva. Akcijama, javnim tribinama, medijskim istupima, televizijskim kampanjama, (pred)školskom edukacijom, i ključno – edukacijom u obitelji. Trebalo bi govoriti kako srčani infarkt, dijabetes, visoki krvni tlak, visoki kolesterol nisu došli zbog starosti, već iz nezdravog načina prehrane koja je rezultirala debljinom.
Umjesto toga, dojma sam, mnogi smatraju kako je debljina jedna, eto nezgodna estetska (nus)pojava, koja nema nikakve veze s ovim navedenim vrlo čestim, u nas prevalentnim nabrojenim zdravstvenim stanjima (bolestima).
Na kraju, poruka.
Ako ste debeli, znate nekog od svojih najdražih tko je debeo, a prepoznali ste da svojim načinom života smanjuje i kvalitetu svojeg života, pokušajte popričati s tom osobom i uputiti je kod liječnika i magistra nutricionizma, koji će zajedničkim djelovanjem, svatko u svojem području djelatnosti, pomoći osobi da povrati kvalitetu svog života i ozdravi od bolesti zvane debljina.
Nenad Bratković
magistar nutricionizma
