Uslijed pojačane i intenzivne funkcije (užurbani stil života) i dužeg djelovanja različitih toksičnih i iradijacijskih faktora događaju se promjene u građi štitnjače: destrukcija žljezdanog tkiva, nakupljanje ožiljkastog tkiva, ciste, čvorovi (ograničena područja normalnog žljezdanog tkiva) i tumori.
Svih tih promjena se ne moramo bojati jer su slijed
normalnih degenerativnih procesa u ljudskom tijelu. Primjenom moderne
dijagnostike u visokom postotku nailazimo na dobroćudne čvorove i tumore.
Od dobroćudnih tumora najčešći je folikularni
adenom. Adenomi se često zamjenjuju s čvorovima nodozne strume, koji nisu
pravi tumori. Javljaju se u svim dobnim skupinama, češće u mladih, odraslih
osoba i mogu se naći u bilo kojem dijelu štitnjače. Obično su samostalne
kuglaste tvorbe promjera manjeg od tri centimetra.
Mali adenomi ne prave nikakve smetnje zbog čega su često slučajan nalaz tek na
sistematskim pregledima. Veći adenomi se pipaju kao čvor u prednjoj donjoj trećini
vrata i često mogu raditi smetnje kod gutanja. Adenomi po svojoj građi imaju
veliku sličnost tkivom štitnjače i oštro su ograničeni čahurom od okolnog
zdravog tkiva.
Adenomi mogu biti funkcionalni (toksični adenom), što znači da nekotrolirano
proizvode hormone štitnjače, autonomno bez kontrole hipofize, TSH-a
(scintigrafski se prikazuje kao „vrući“ čvor). Takvi funkcionalni (toksični)
adenomi izazivaju hipertireozu zbog čega se moraju liječiti: tireostaticima,
operativno ili radioaktivnim jodom. Nefunkcionalni adenomi ne stvaraju hormone
zbog čega se scintigrafski prikazuju kao „hladni“ čvor.
Citološkom punkcijom takvog nefunkcionalnog čvora će se dobiti nalaz koji
upućuje na folikularni tumor. Dobroćudne folikularne tumore (folikularni
adenom) možemo razlikovati od zloćudnih (folikularni karcinom) samo ako se
napravi operativni zahvat (odstranjenje jednog režnja štitnjače u kojem se
nalazi folikularni tumor/lobektomija) s detaljnom patohistološkom obradom.
