Moj poštar Branko obožava zazvoniti na vrata ujutro kad zna da spavam, baš kao u filmu “Poštar uvijek zvoni dvaput”. Nabolje od svega je to što uvijek skočim iz kreveta, izgledajući poput Picassova djela, a on me odmjeri i kaže: “Pa ti još spavaš?”
Ma ne spavam, samo sam tako “pogužvana” i raščupana za po doma, te ujutro škiljim na jedno oko kako bi šparala vid. Ok, razumijem da bi se to moglo pitati one ljepotice iz meksičkih sapunica koje se bude sa savršenim make-upom i bujnim loknama, a jastuci i posteljina ostaju netaknuti.
Uručio tako meni poštar Branko četverougaoni oblik tvrdog papira 10,5 x 15 cm – razglednicu s mora, a ja kao da sam vidjela osmo svjetsko čudo. Pomislim, sigurno kriva adresa.
Pa zar u poštanski sandučić stiže još nešto osim računa, neke opomene za neplaćeni parking, reklama za najpovoljniju kupovinu špeceraja i ona radosna vijest da sam upravo osvojila pola milijuna kuna (samo trebam naručiti neki ekstra proizvod za masažu, novi madrac ili set noževa)? Prvo mi srce hoće iskočiti od uzbuđenja, a onda počnem čitati ona sitno napisana slova i shvatim da bombastičan crveni natpis s čestitkom nema veze s milimetarskim rečenicama ispod.
Nisam sigurna je li itko nakon Stanka Vraza uopće napisao ljubavno pismo i usudio se poslati ga, a da na kraju ne bi ispao ismijan i staromodan baš kao i oni koji šalju razglednice umjesto da ažuriraju Facebook status s najboljom slikom.
Nekadašnji epistolarni zavodnici postali su sakupljači lajkova, savršeni objavljivači skraćenica kao što su V.T, BTW, I.L.U, THX, SNG, L.N… Njihove sms poruke brzo se pišu, a još brže zaboravljaju ili brišu. Uglavnom se pišu rutinski dok se obavlja još neka od funkcija: jede, hoda, priča na drugi telefon, vozi u autu ili u najgorem slučaju obavlja nužda ili kopa nos.
Kupovina marke i razglednice s osobnošću, njeno ispunjavanje i slanje je kompliciran proces i zahtjeva puno više angažmana. A još dok stigne na odredište, osoba koja je poslala mogla bi se predomisliti za napisano. Još je valjda samo zadaćnica iz hrvatskog ostala jedina službena stvar koja se piše rukom, a rukopis postaje takav da ga samo onaj koji piše zna pročitati.
Iako sve puno brže obavljamo i misao nekome možemo poslati u sekundi, ipak nam nedostaje vremena i ništa ne stižemo. Kako smo onda sve prije uspijevali? Postojali su fiksni dogovori za koje nije bilo moguće 5 minuta prije promijeniti ishod. Ako se nalaziš ispred spomenika Bana Josipa Jelačića u 17 sati, nisi mogao poslati nekome sms tik prije dogovorenog sata i napisati – sorry ipak neću stići, a ti se sad lijepo vrati kući jer sam se ja ipak javio i time sam ok.
Razglednica, za razliku od FB statusa, je bila razmjena osjećaja pozdrava i uspomene na to da netko misli na tebe koja se ticala samo tih osoba uključenih u tu korespodenciju. Nije bilo potrebno da za to zna još 500 tvojih FB frendova. Ne sjećam se točno trenutka kada smo se javno odrekli uspomena kao što je razglednica i može li je SMS poruka ili napisan status dostojno zamijeniti?
Ako i može, postoje te male dobre stare navike zbog kojih ti bude nekako toplije oko srca jer je namijenjena samo tebi. Ljepota i način obraćanja jest upravo u njenoj osobnosti, posebnosti i intimnosti kojom odiše.
