Redukcijske dijete, kolokvijalno nazvane “dijete”, same po sebi predstavljaju svojevrsni fenomen – prije svega sociološki i psihološki, a potom i zdravstveni. Naravno, to nije i redoslijed prioriteta kroz koje valja gledati ovu pojavu, budući da su učinci “dijeta” na tjelesno i mentalno zdravlje čovjeka najopsežniji i najslojevitiji te svakako – primarni.
Naziv dijeta, preuzet je iz grčkog jezika, a značenja je – prehrana, dakle, svaka prehrana (uravnotežena, raznolika), no nikako ne – redukcijska dijeta (prehrana s ciljem smanjenja tjelesne mase), kao što se nažalost, kod nas uvriježilo i poprimilo iskrivljeno značenje.
Kroz višegodišnji stručni rad, svakodnevnu komunikaciju s ljudima koji traže stručnu pomoć i savjet o pravilnoj prehrani, stekao sam dragocjena stručna iskustva, te sam svjedočio mnogim živopisnim sudbinama od kojih bi se dala napraviti određena zbirka eseja, ako ne i kakav stručni rad. Naime, bilo je tu ozbiljnih vapaja za pomoći od strane tinejdžerica koje bi se osjećale nelagodno sa svojom tjelesnom težinom (nažalost, na granici da postanu anoreksične), do žena u tridesetima koje “su se napokon odlučile javiti stručnjaku, nakon nebrojenih neuspješnih dijeta“, sve do upornih gospođa u srednjim godinama koje pošto-poto moraju napokon skinuti 15, 20 kilograma nakon 15 godina isprobavanja, i kako bi one rekle: “…zato sam i došla k Vama“. Namjerno apostrofiram žensku populaciju, budući da upravo žene (pod utjecajem masovnih medija, društva, velike estetske samokritičnosti) puno više potpadaju pod utjecaj industrije mršavljenja i hiperprodukcije nestručnih nazovi-redukcijskih dijeta.
Svima njima je zajedničko da se velika većina njih nikada nije zapitala koje zdravstvene i psihološke implikacije (komplikacije) su im donijele (bolje reći – odnijele) te nebrojene isprobane “dijete”? Primjerice, povišene vrijednosti jetrenih enzima, kolesterol, umor, kisela stanja krvi (acidoza) samo su neki od pokazatelja da su dotični/dotične bili na mesnim dijetama, Atkinsonovim dijetama, UN dijetama, i to nažalost – duži period.
Nabrojeni nazivi, samo su neke od učestalih “hokus-pokus” dijeta koje isprobava, uglavnom ženska populacija, no i muškarci nisu imuni na isprobavanje istih, samo što to oni čine ponešto diskretnije. Kod žena je vjerojatno prisutno i pitanje pomodarstva, jesu li isprobale neku od novokomponiranih “dijeta” samoprozvanih fitness gurua, kao da je riječ o nekakvom društvenom statusu, a u to se i sami možete uvjeriti pregledom foruma na kojima jedna korisnica poziva druge posjetiteljice foruma da podijele svoja iskustva s XYZ dijetom (“Koliko ste kila izgubile u prvom tjednu?“, “Koji je dan proteinski?”, “Smiju li se jesti kolači u XY dijeti, jer ja ne mogu izdržati bez slatkoga?!“, itd.).
Popis besmislica uistinu je povelik, i ne bi imalo puno smisla nastaviti nabrajanje. Postavlja se samo pitanje, koji je smisao redukcijske dijete (prehrane), tj, programa mršavljenja, ako su očekivanja toliko irealna?
U svojim prvim susretima s klijenticama, objašnjavam im i predočavam učinke na zdravlje (i na rezultat) takve dugotrajne prehrane, a mnogi/mnoge tek tada shvate koliko i gdje su sve griješile /griješili.
Nažalost, iskustvo mi je pokazalo, da ponekad ni konkretna razjašnjavanja o učincima “dijeta“ nisu dovoljna, usprkos alarmantnim podacima koje pred njih podastirem (oscilacije glukoze u krvi, osjećaj gladi, usporavanje metabolizma, “yo-yo- efekt”). Jedna je klijentica, nakon provođenja redukcijske prehrane koju sam joj propisao, i potpunog prihvaćanja principa iste, svakih nekoliko dana na svoju ruku nestrpljivo provodila vaganje, iako sam je unaprijed upozorio da to ne čini, te da ćemo redovita kontrolna mjerenja provoditi u određenom vremenskom periodu, budući da su ciljani i postupni rezultati mogući u skladu s programom prehrane koju sastavljam.
Nakon dva tjedna nestrpljivog iščekivanja velikih irealnih rezultata, odustala je od dogovorenog programa prehrane i vratila se svojem režimu prehrane zbog kojeg mi se i odlučila javiti (uz nastavak agonije nepovoljnih pokazatelja biokemijskih parametara krvne slike).
Uistinu, teško je dokučiti psihologiju osoba koje kreću na mršavljenje. Iako ih redovito suočavam s činjenicom i redovito upitam “Što želite izgubiti/dobiti tijekom redukcijske dijete“, najčešći je odgovor “Samo da vaga napokon pokazuje manje“. Iako im tada strpljivo objašnjavam osnove osnova metaboličkih zakonitosti pa tako i dinamike mršavljenje, malo je klijenata (klijentica) koji uistinu odluče objaviti rat ekscesivnom potkožnom i visceralnom masnom tkivu koje izmjerimo.
Kako se sve ne bi svelo na moja osobna iskustva, poslužio bih se istraživanjem koje je provela Ordinacija.hr u kolovozu/rujnu 2010. godine. Rezultat istraživanja mogao bi se sažeti u zajednički zaključak voditeljice istraživanja prof. Ivane Grbavac, “kako smo za idealnu liniju spremni i narušiti svoje zdravlje“. Na uzorku od 700 ispitanika, njih 85 posto je bilo ženskog spola, s najvećim udjelom onih koji su u životnoj dobi od 20 do 39 godina. Ti podaci se podudaraju i s mojim iskustvima, isto kao i činjenica da je njih 38 % bilo do tri puta na nekom programu mršavljenja, a praktički svaka treća osoba je priznala da je na nekoj od “dijeta“ bila više od deset puta! Iako ne iznenađuje, podatak je realno – šokantan. Začarani krug isprobavanja dijeta nastavlja se iz dana u dan, iz tjedna u tjedan iz godine u godinu, iz pokoljenja u pokoljenje.
41 posto ispitanika se smatra dovoljno stručnima da osmišljavaju sami svoje programe prehrane, svaki peti ispitanik smatra da je na neki način ugrozio svoje zdravlje takvim načinom prehrane, dok svaki četvrti ispitanik nije posve siguran, što implicira da su vjerojatno bili svjesni da i oni ugrožavaju svoje zdravlje ovakvim načinom prehrane. Preko 70 posto ispitanika nalazi inspiraciju za svoj put mršavljenja u internetu.
Kako se kao stručnjak osvrnuti na ovakvu statistiku i činjenično stanje; očito ne postoji takva sila, ni sustav edukacije koji bi, barem za sada mogli rastjerati nagon potrošačkog društva da na sebi isprobava polukoncepte prehrane. Zakoni subjektivne estetike i postavljanje nerealnih očekivanja, kao i teško zanemarivanje svojeg zdravlja, daleko su jači. Nažalost.
Zanemaruje se činjenica da prehrana nije nakit ili neki odjevni predmet koju isprobavamo, pa ako nam se ne svidi, kupit ćemo drugu. Mašinerija industrije mršavljenja čini veliku štetu ljudskom zdravlju, a u najmanju ruku, svakim isprobavanjem novog načina prehrane (pronađene na internetu ili osmišljene u kućnoj radinosti) doprinosi znatno nepovoljnom ishodu mršavljenja, ili pak otežanom mršavljenju kada će ono biti stvarno indicirano (recimo u slučaju bolničkog liječenja ili operacije) ili dijagnozi pretilosti (kao bolesti). Psihološke su posljedice najvidljivije, pa broj alibi-izgovora proporcionalno raste s brojem neuspjelih isprobanih “dijeta”.
Na kraju bih naveo primjere neodgovornih majki. Gospođa je zatražila savjet o detoksikaciji prehranom i jednim dodatkom prehrani za mršavljenje svoje 14-godišnje kćeri, ili pak drugi slučaj upita “zabrinute majke“ je li jedan “tradicionalan“ pripravak za mršavljenje pogodan za njezinu “jaču djevojčicu od 12 godina“?!?
Svaki komentar je suvišan; čini se da u ovoj čitavoj fami oko “dijeta“ i mršavljenja, posla s zagriženim sljedbenicima “dijeta“ ne bi trebali imati samo sociolozi, psiholozi, liječnici, nutricionisti, već i psihijatri i socijalni radnici.
Nenad Bratković
magistar nutricionizma
