Zašto žene smatraju “bježanje” mokraće uobičajenom pojavom tijekom života i svakodnevno nošenje uloška dnevnom rutinom!?
Spolni i mokraćni sustav su anatomski bliski i u međusobnoj interakciji. Anatomske promjene spolnih organa (spuštena maternica i rodnica) mogu utjecati na funkciju mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi (uretre) te uzrokovati tzv. statičku inkontinenciju. Upale spolnog i mokraćnog sustava također mogu imati slične simptome (bolnost u donjem dijelu trbuha, učestalo mokrenje i pečenje pri mokrenju i sl).
Stoga tijekom ginekološkog pregleda uvijek pitamo da li uredno mokrite. Odgovor je većinom – da!
Međutim kada pitamo:
- Da li vam kod kašljanja i kihanja pobjegne mokraća? O da, svakodnevno moram nositi uložak!
- Koliko puta se noću ustajete na toalet? Barem 2 puta.
Žene prije 60. godine se ne bi trebale noću ustajati radi mokrenja, a nakon šezdesete ne više od jednom, nakon sedamdesete ne više od dvaput.
Procjenjuje se da neki oblik inkontinencije (nevoljnog otjecanja mokraće) ima svaka dvadeseta žena prije 40. godine te svaka peta žena nakon 45. godine života.
Urednost i kontrola mokrenja ovise o brojnim čimbenicima:
- mišićima i vezivnim svezama dna male zdjelice koji stvaraju potporu zdjeličnim organima. U slučaju slabosti zdjeličnih mišića i veziva, javit će se spuštenost maternice, mokraćnog mjehura ili debelog crijeva koji mogu biti udruženi s inkontinencijom
- glatkim mišićima mokraćnog mjehura i mokraćne cijevi koje ne možemo voljno kontrolirati već njihovim stezanjem i opuštanjem upravlja autonomni živčani sustav (simpatikus i parasimpatikus).
- poprečnoprugastim mišićima oko mokraćne cijevi koje voljno stežemo i odgađamo ili zaustavljamo mokrenje
- o očuvanosti zdjeličnih živaca i puteva koji vode od navedenih organa do centara u leđnoj moždini i centara u mozgu te natrag u zdjelicu
- prisutnost upale, kamena ili tumora podražuje glatke mišićne stanice mokraćnog mjehura i uzrokuje učestalo mokrenje
- hormonski učinci – zbog manjka estrogena nakon menopauze mijenja se kvaliteta vezivnog i mišićnog tkiva te stanjuje sluznica mokraćnog mjehura i uretre što stvara sklonost inkontinenciji
Uzroci inkontinencije
Da bi liječenje bilo uspješno mora se identificirati koji je od navedenih čimbenika uzrok inkontinencije
Najčešći oblici su tzv. statička i urgentna inkontinencija koje se mogu dijagnosticirati već na temelju detaljne anamneze, ginekološkog pregleda i mikrobiološke analize urina (urinokultura). Po potrebi se nadopunjuje pretragama kao što su uretrocistoskopija, urodinamika, radiološke pretrage i neurološki pregled.
Statička inkontinencija nastaje zbog poremećene anatomske potpore mokraćnom mjehuru i uretri. U blažim slučajevima “bježanje” mokraće se javlja tek kod jakog napora te se ženama preporučuju vježbe za jačanje mišića zdjeličnog dna, primjena magnetske ili elektrostimulacije. U srednje teškim oblicima žena je inkontinentna kod npr. kašljanja i kihanja, a u teškim oblicima kod svake promjene položaja tijela kada je potrebno operacijska korekcija sustava mokrenja.
Urgentnu inkontinenciju karakterizira neodgodiv nagon za mokrenjem te nevoljno i iznenadno otjecanje mokraće koje provocira šum vode, pranje ruku i sl. te noćno mokrenje. U tim slučajevima prvenstveno treba isključiti čimbenike koji podražuju sluznicu mjehura (upala, kamen, tumor), a potom učiniti i neurološki pregled.
Liječenje inkontinencije
U liječenju se najčešće primjenjuju lijekovi koji modificiraju učinak parasimpatikusa i simpatikusa te smanjuju aktivnost mokraćnog mjehura (antimuskarinski lijekovi, lijekovi s beta3-adrenergičkim učinkom) i/ili povećavaju otpor mokraćne cijevi (amitriptilin).
Kao dodatna terapija mogu se primijeniti i nesteroidni antireumatski lijekovi koji pridonose opuštanju stijenke mokraćnog mjehura (ketoprofen, diklofenak, ibuprofen), a kod postmenopauzalnih žena estrogen u obliku vaginaleta ili vaginalnih krema.
Navedeni tipovi inkontinencije se mogu preklapati pa govorimo o miješanoj inkontinenciji. Važno je procijeniti koji tip prevladava te da li će pacijentici više koristiti konzervativno liječenje (lijekovi, trening mokraćnog mjehura, vježbanje, elektrostimulacija) ili operacija.
Cilj operacija je jačanje potpore vratu mokraćnog mjehura i početnom dijelu uretre, a mogu se izvoditi na klasičan način (postavljanjem kirurških šavova na oslabljene anatomske strukture) ili sling metodama (postavljanjem polipropilenskih mrežica koje zamjenjuju funkciju oslabljenih anatomskih mjesta).
Kako si na vrijeme pomoći?
Obzirom na širok raspon simptoma od blage do teške inkontinencije, danas postoje mnoge opcije kojima se pokušava pomoći ženama prije trenutka kada je potrebna operacija – vježbe, vanjska magnetska inervacija, elektrostimulacija, preparati sa hijaluronskom kiselinom, primjena lasera, injiciranje matičnih stanica, injiciranje botulinum toksina itd.
Inkontinencija je čest problem koji ometa ženu u njenom psihičkom, intimnom i profesionalnom funkcioniranju, stoga bi se tegobe mokrenja trebale osvijestiti kao nešto o čemu treba govoriti i što treba liječiti. Pri tomu je važno strpljenje i upornost žene te mijenjanje životnih navika – smanjenje tjelesne težine, vježbanje, izbjegavanje gaziranih napitaka i kofeina i slično.
Foto: Shutterstock
