Svojedobno je kontroverzni japanski časopis “Japanalyses” objavio listu najbizarnijih razloga razvoda brakova. Među prvih deset, uz recimo, “katastrofalno parkiranje” ili “redovito loše pečene odreske”, visoko kotira i razvod zbog “hladnih nogu u bračnoj postelji” ili, medicinski rečeno, zbog slabe cirkulacije u ekstremitetima.
Općenito, kad se u
običnom govoru spominje “loša cirkulacija“, onda se često misli na
upravo ovakve u osnovi nebitne tegobe izazvane nedovoljnim priljevom
krvi. No, problem cirkulacije mnogo je širi i ozbiljniji ako se
radi o onoj vitalno važnoj cirkulaciji kojom se osigurava dotok krvi u
sve stanice našega tijela, posebno u mišiće kralježnice te vitalne
unutrašnje organe.
Zakaže li ta cirkulacija, posljedice su mnogo
ozbiljnije od razvoda zbog hladnih nogu. Joga barem polovicu svojih brojnih zdravstveno-terapijskih
djelovanja ima zahvaliti poboljšanoj cirkulaciji: u mišićima i
unutrašnjim organima podjednako. No, pođimo redom…
Cirkulacija u mišićima
Voditeljica u Medical Yoga Centru, Jelena
Vučetić u jednoj od učinkovitih vježbi za
cirkulaciju
Znate li da jedan gram mišićnog tkiva sadrži otprilike osam metara kapilara, tih
najtanjih krvnih žilica čija sveukupna duljina u čovječjem tijelu dosiže 100.000 kilometara?!
No, koliki će utjecaj ti minijaturni kanalići imati na naše zdravlje ovisi o
tome kolika količina krvi protječe kroz njih. Fiziologija kaže egzaktno: u
mišiću koji miruje postoji 1056 otvorenih kapilara po četvornom milimetru, a u
mišiću, koji radi, 2010. Jasno je, dakle, koliko tjelesna (mišićna) aktivnost pridonosi
općoj cirkulaciji: arterijskoj i venskoj podjednako.
Jasno je da će svaki oblik
tjelovježbe pojačati arterijsku cirkulaciju. Trčanje, gimnastika, plivanje,
tenis… No, da li je problem time riješen? I što tu još može ponuditi joga?
Nažalost, postoje brojne kategorije ljudi kojima su određeni oblici tjelesni
aktivnosti apsolutno neprimjereni. Recimo, osobe s degenerativnim promjenama na
koljenima sasvim sigurno ne mogu svoju cirkulaciju poticati trčanjem, jednako
kao što stariji ljudi ili srčani bolesnici uglavnom ne smiju igrati tenis.
Joga nudi niz vrlo mirnih vježbi, koje izazivaju minimalan napor srčanožilnog
sustava ili tek neznatno povećanje naprezanja, a da je učinak cirkulacije u
mišićima i zglobovima i te kako osjetan. Kod nekih jogijskih vježbi osjetit
ćete već nakon tri-četiri minute izvođenja onu karakterističnu toplinu zbog pojačanog
priljeva krvi u mišiće, a da se disanje pritom neće niti malo ubrzati zbog
napora.
Posebna je grupa vježbi kojima čak i stanja apsolutnog mirovanja nekog zgloba
ili organa mogu izazvati pojačanu cirkulaciju. Kako? Jednostavno, tzv.
mehanizmom reaktivne hiperemije: fiziološkim fenomenom da se nakon što u nekom
dijelu tijela zaustavimo cirkulaciju, naknadno, po prestanku blokade, pojavi
intenzivna “hipercirkulacija“ što se lako može i osjetiti (toplina + trnci) i
vidjeti (crvenilo na koži).
Jasno je, dakle, koliko jogijske vježbe mogu biti dragocjene rekonvalescentima
ili ljudima u trećoj životnoj dobi, ali i mladim i zdravim ozlijeđenim
sportašima i svima ostalima kojima je cirkulacija i te kako potrebna, a ne
smiju se izlagati naporima.
Venska cirkulacija
Jeste li se ikada zapitali zašto jogiji čak i pretjerano, hvale razne
varijante vježbe stajanja na glavi? Mnogo je razloga (većina izlazi iz okvira današnje teme), ali činjenica je da
upravo ove (tzv. inverzivne vježbe) trenutno i pouzdano odstranjuju sve smetnje
venske cirkulacije nastale uslijed stajanja, nekretanja, pretjeranog
intelektualnog rada isl.
Kod četveronožaca (psa ili konja) masa tijela je paralelna s tlom, a težina
je raspoređena ravnomjerno i problem venske cirkulacije ni izbliza nije tako
izražen kao kod čovjeka. Njegova je cirkulacija okomita i gravitacija pri tome
ima prvenstvenu ulogu. Ispod razine srca time je prvenstveno pogođen krvotok
vena. Naime, da bi se venozna krv vratila u srce i pluća, mora savladati silu
teže, upravo zbog mišićnih stezanja koja, komprimirajući vene, vraćaju krv prema
srcu. Pri tome zalisci služe kao ventili u jednom smjeru, sprječavajući čitavo
otjecanje prema natrag. To je rješenje zadovoljavajuće za običnog čovjeka koji,
da bi postojao, mora istrošiti svoje mišiće, ali za intelektualca, koji odviše
sjedi, stezanja mišića su nedovoljna da bi osigurala venama normalnu brzinu
protoka krvi, što uzrokuje akumulaciju venozne krvi u nogama, osobito u trbuhu,
gdje krv miruje u organima i kvari njihov normalan rad.
U dijelovima tijela koji su smješteni ispod srca, povratak venozne krvi olakšan
je time što vlastita težina djeluje u smjeru kretanja, ali je nasuprot tome
zakočena cirkulacija u arterijama i to upravo prema mozgu; to je još
nepovoljnije za intelektualca koji se bavi gotovo isključivo umnim radom, a čiji
mozak kao veliki potrošač kisika ima potrebu za dodatnim priljevom krvi!
Na stotine je jogijskih vježbi (asana) koje potiču cirkulaciju prema mozgu, a
raspon im se kreće od najlakših (mirno i polagano okretanje glave), pa do
najtežih poput stoja na glavi, koji je u neku ruku za mnoge (pogrešno!) simbol
joge. Sve te vježbe osiguravaju ispiranje mozga velikom količinom krvi te pod
lakim pritiskom uklanjaju i spazme krvnih žila koje su, uz ostale tegobe, uzrok
velikom broju glavobolja. Stoga se joga pokazuje učinkovitom prevencijom svih
oblika, lošom cirkulacijom, uvjetovanih glavobolja.
Važnost svega rečenoga, kad je mozak u pitanju, shvatit ćemo tek kad se
podsjetimo da mozak svakodnevno ispire prosječno 2000 litara krvi. Jedan
gram bijele moždane supstance ima čak 300 metara kapilara, a
moždana kora, slavna “siva tvar” krije u sebi tisuću metara kapilara!
“Dijafragma je drugo srce”
Malo je poznato da se dubokim disanjem djeluje na cirkulaciju. Pojam “pojačane
cirkulacije“, naime, uvijek je vezan i uz “pojačani napor“, kretanje,
vježbanje… No, nije tome baš tako. Ukratko, sjednete li u naslonjač i duboko
dišete, osjetno ćete – premda nepokretni – pojačati cirkulaciju u
predjelu abdomena.
Razlog je u tome što je dobar rad ošita (dijafragme) od osnovne važnosti ne
samo za punjenje i pražnjenje pluća, već i za cirkulaciju krvi. Duboko i mirno
disanje, naime, stvara ritmičku izmjenu tlakova grudne i abdominalne šupljine
što je, kažu fiziolozi, jedan od ključnih preduvjeta dobre cirkulacije.
Joga je već davno naglašavala važnost dubokog i mirnog disanja kao i vezu
disanja i cirkulacije. Jedan od prvih europskih autoriteta joge, Andre Van
Lysebeth u svojoj knjizi “Učim jogu“, piše:
“Kad je disanje kratko i teško, krv se slabije penje prema gore, pa može doći
do njenog nakupljanja u venama. Zato je važno izbjegavati situacije koje ga
ometaju: pušenje, loše držanje, stalna napinjanja itd. Velika vena, koja
neprekidno izlijeva u srce krv koja dolazi iz jetre, pravilno se prazni
usisivanjem koje obavljaju pluća pri disanju. Ako jetrena venozna krv ne
protječe slobodno, jetra otiče, krv navaljuje s neugodnim protudjelovanjem na
cirkulaciju krvi koja dolazi iz probavnog trakta te dolazi do poremećaja
probave.“
Udišući, dakle, ne uvlačite zrak samo u pluća, nego također pumpate krv u tkivo
cijelog tijela. Prema istraživanjima P. Hégera, upravo u trenutku kad pluća
sadrže najviše zraka sadrže također i najviše krvi. “Dijafragma je drugo srce“ slikovito kažu jogiji, jer njeni pokreti poput klipa
pune osnovu pluća i obilno potiču vensku cirkulaciju.
Čuvajte kralježnicu, šetajte i ne debljajte se!
Atrofija leđnih mišića, koja je tako raširena među intelektualcima, povlači za
sobom mnoštvo neugodnih posljedica, uzrokovanih smanjenjem priljeva krvi u leđnu
moždinu, koja ima cirkulaciju zajedničku s mišićima kralježnice.
Jogiji su razvili doslovce na tisuće vježbi za dobru cirkulaciju u predjelu kralježnice, jer su još prije 5000 godina znali ono što mnogi suvremeni ljudi
ni danas ne znaju: cirkulacija u kralježnici izravno djeluje na cijelo tijelo,
a ne samo na mišiće kralješnice. Jer, pojednostavljeno rečeno, ako je priljev
krvi smanjen, organi koji ovise o živcima što se račvaju iz kralježnice ne mogu
održati svoj integritet i iz toga proizlaze funkcionalne smetnje koje se
pretvaraju u različite organske tegobe.
Dakle, vježbajte! Umjereno i redovito. Kineziolozi se slažu da je tjelesna aktivnost najprirodniji i najjednostavniji
način da se pospješi cirkulacija i spriječi nakupljanje krvi u venama.
Dovoljna
je svakodnevna kratka šetnja od oko pola sata i nekoliko posebnih vježbi.
Ujutro, ležeći na leđima, podignutih nogu može se voziti bicikl ili raditi škare
ili, pak, podizati i spuštati noge. Navečer mogu pomoći masaža stopala i
opuštanje te vježbe podizanja na prste. Jogiji će dodati da ove vježbe djeluju
istovremeno i na olakšavanje rada srca, te na opći osjećaj opuštenosti i mira.
Prekomjerna tjelesna težina pritišće stjenke vena i može pridonijeti stvaranju
varikoziteta.
Treba jesti mnogo voća i povrća, koje pospješuje rad crijeva jer
sadrže mnogo vlakana. Zatvor negativno djeluje na cirkulaciju krvi: naduta
crijeva mogu je usporiti, dakle, nadutosti tijekom dulje vremena može izazvati
proširenje vena. Češnjak, luk i poriluk sadrže tvari koje smanjuju nakupljanje
krvnih pločica (trombocita), a time i opasnost od stvaranja ugrušaka.
Velika toplina također je veliki neprijatelj dobre cirkulacije jer širi krvne
žile. Treba izbjegavati tople kupke, najbolje je tuširanje mlakom vodom.
Zašto gubimo bitku s celulitom?
Prema međunarodnoj statistici osamdeset posto žena koje su
prekoračile tridesetu primjećuje na svojim bedrima ili ispod brade odvratne
nakupine takvih mekanih jastučića. I ne morate obvezno biti punija da postanete
vlasnica takvih nakupina. Prema istraživanju švedskih znanstvenika na uzorku od
1360 žena s problemom celulita (1992. godine) samo 60 posto statistički
obrađenih žena ima problema s debljinom.
Često se pogrešno poistovjećuju pojmovi sala i celulita što i ne bi bila
osobito značajna pogreška kad bi u pitanju bila samo terminologija No, suština
problema je u činjenici da za eliminiranje celulita ne vrijede pravila koja vrijede za eliminiranje običnog sala.
Znanost danas poznaje brojne uzroke ovoj pojavi: od nasljednih faktora i
hormonalnih poremećaja, do loših cipela i uske odjeće, no najčešće se smatra kako
je glavni uzrok slaba cirkulacija u venama, od čega praktički sve i počinje.
Celulit se obično stručno definira kao otežana mikrocirkulacija u masnom tkivu.
Celulitne stanice su “bolesne masne stanice” potkožnog tkiva nastale
kompliciranim metaboličkim procesima, koji bi se pojednostavljeno mogli opisati
kao nakupljanje vode između masnih stanica što dovodi do postepene degeneracije
tih stanica i prekid “svih normalnih veza” s ostalim dijelovima
organizma. I upravo su zbog tih poremećenih komunikacija svi poticaji mršavljenja, koje raznim načinima reguliranja težine dajemo masnim
stanicama (i na koje one reagiraju) uopće ne dolaze do celulitnih stanica koje
su “komunikacijski izolirane”, bez normalne cirkulacije i živčanih
podražaja. Rezultat svega toga je – porazan. Možemo trčanjem ili dijetom,
recimo, skinuti deset kilograma,
naslage celulita će uglavnom ostati nepromijenjene.
Riječ je o celulitu povezanom s prekomjernom tjelesnom težinom. Volumen masnih
stanica ubrzano se povećava pa one pritišću krvne žile sprječavajući pravilan
optok krvi i limfe (tekućine u kojoj su i međustanične tekućine nastale od
otpadnih tvari, a koja protječe tijelom sustavom žila paralelnih s krvnim
žilama). U međustaničnim prostorima nakuplja se tekućina koja dodatno pritišće
krvne žile i time potiče stvaranje celulita.
Joga u bitku s celulitom ulazi sa svoja dva najjača oružja: uspostavljanjem savršene cirkulacije u cijelom tijelu i postizanjem općih
uvjeta za kompletno zdravlje što se u ozračju činjenice da celulit često ima
potpuno skriven uzrok, pokazuje kao jedino moguće rješenje. Ili, kako je to
jednom rekao japanski jogi Hiroshi Hayashi:
“Ako među sto jednakih jaja morate uništiti mućak, bacite sva jaja i ne možete
pogriješiti. Jednako je i s celulitom. Učinite vaš organizam savršenim i negdje
u tom procesu garantirano ćete ukloniti i uzrok celulita.“
