Na suprotnom polu dramatičnih – histrioničnih osoba, opisanih u posljednjoj kolumni, nalaze se pasivno ovisne ličnosti.
Njihovo ponašanje karakterizira povučenost, izbjegavanje odgovornosti, izloženosti, oni ne donose odluke, a ako i moraju donijeti odluku onda se moraju danima konzultirati, ali se nekako uvijek lakše priklone većini ili onima koji odlučuju.
U privatnim odnosima dopuštaju drugima da ih vode kroz život i upravljaju njima, oni su bespomoćni i imaju izraženi strah od ostavljanja ili odvajanja čak i od onih koji ih zlostavljaju. Takve osobe ne mogu izraziti neslaganje s okolinom zbog straha od gubitka potpore, grčevito traže novi odnos ili vezu ako budu ostavljene, itd.
Ovako to izgleda kada uredom vladaju “kraljica ili kralj”
Drugi naziv za pasivno ovisne obrasce ponašanja je pasivno agresivno ponašanje.
Što znači biti “pasivan”, ali i “agresivan”?
Oni se ne suprotstavljaju otvoreno, ali u potpunosti mogu kažnjavati ljude u svojoj okolini “nečinjenjem”, kašnjenjem, šutnjom, izbjegavanjem što uvijek izaziva ljutnju kod onih koji su uključeni u takove odnose.
Kako funkcioniraju u poslovnom okruženju?
Simptomi pasivno ovisnog ponašanja su nemogućnost direktnog suočavanja, nego se to čini putem elektronske pošte, nepoštivanje rokova, zanemarivanje poruka koje ostavljaju kolege, čine manje kada se traži više, ne govore puno, ne prihvaćaju odgovornost za pojedine zadatke, pokušavaju prebaciti odgovornost na šefove prozivajući ih nekompetentnima, često zaboravljaju zadane rokove, ne mogu prihvatiti promjene, zadržavaju informacije, u potrebi bilo kakvog javnog izlaganje prozivaju kolege da pomognu ili to učine umjesto njih.
Osjećate li se na poslu kao u kavezu? Evo zašto i kako si pomoći
Oni vam često kasne s odgovorima, kada ih pošalju – takvi su da vam ne daju odgovore, analize naprave bez objašnjenja, vrlo često s nizom grešaka koje stalno ponavljaju… vide li ili osjete da vas to ljuti, samo će mirno nastavljati svoje “kažnjavanje” u istom tonu.
Neće vam se nikada direktno suprotstaviti, ali će u uredu biti velika pokretačka snaga protiv vas ako ste im se nečim zamjerili. Ako ste nadređeni takvoj osobi, možete očekivati niz problema i “lobiranje” protiv vas u cijelom uredu. Nisu potpuno sigurni u to što osjećaju, uznemirava ih ta ljutnja i zapravo se boje što je ne mogu otvoreno izraziti prema vama i treba im potvrda okoline da imaju pravo na to što osjećaju.
Kako je biti u uredu s pasivno ovisnim/agresivnim kolegom?
Najčešća emocija koju osjećaju šefovi, kolege i suradnici je ljutnja koju ne mogu objasniti. Pasivno ovisni ništa direktno ne čine, ali nas itekako kažnjavaju svojom pasivnošću, izbjegavanjem i kažnjavanjem.
Kako to može izgledati u uredu?
Imate podređenog kolegu kojeg ste zamolili da vam pošalje neku analizu rezultata. Dobili ste tablicu iz koje vidite grešku i zamolite da korigira grešku i pošalje vam novu tablicu. Stiže pošta, bez naslova, bez ikakvog teksta u objašnjenju i analizom u tablici koja i dalje sadržava istu grešku… ponovo tražim točnu tablicu i -… opet dobijem samo tablicu, opet pogrešnu, bez teksta, bez objašnjenja… ovo je moment u kojem počinje “igra” pasivno agresivne osobe.
Slijedi “uredsko lobiranje”, razgovori pored kopirke i na kavi o tome kako ste zahtjevni, s podrugivanjem i sarkazmom priča o vama, kritizira vaše poslovne odluke i ako imate kritičnu masu sličnih zaposlenika u uredu, možete imati problem efikasnosti zaposlenika u uredu i fokus na para-poslovne sadržaje.
Ovo vam pogotovo može biti problem ako ste nadređeni takvoj osobi.
Kako se nositi s takvim kolegom?
Najvažnije je ne “ulijepiti” se na ovu pasivnu agresivnost takvog kolege. Obično će takvo ponašanje izazvati osjećaj ljutnje, frustriranosti, ponekad i bespomoćnosti jer vas to ponašanje ignorira, kritizira, obezvređuje.
Možemo i sami sebe “detektirati” intenzitetom svog osjećaja frustracije – što smo jače frustrirati i naš je unutarnji osjećaj bezvrijednosti i osjetljivosti na kritiku – veći. Samo razumijevanje da takav kolega zapravo naše ponašanje doživljava kao odbacivanje i kritiku – može nam pomoći da se ne “ulijepimo” na ono što on zapravo osjeća.
Što treba napraviti prvo je postavljanje čvrstih granica prema tom kolegi – npr. striktni datumi slanja izvještaja, točna očekivanja, otvoreni razgovor o vlastitim osjećajima u takvoj suradnji itd.
Ako se s ponašanjem kolege jako teško nosimo – možemo razmisliti više i o samome sebi i što nam izaziva takvu težinu – gdje mi prihvatimo takvu “igru” koja je ponuđena.
Zašto vam je teško sa šefom koji voli samo sebe?
Foto: Shutterstock
