Razvoj kirurgije štitne žlijezde započeo je krajem 19. stoljeća zaslugom dvojice velikih kirurga, Billrotha i Kochera.
Napretkom i
usavršavanjem kirurške tehnike u zadnjih 30-40 god. učinjene su operacije
štitne žlijezde suvremenima, uz mali operacijski rez, veliki postotak
izlječenja, nizak stupanj komplikacija i kratak oporavak. Operacije izvode
specijalisti otorinolaringologije odnosno kirurzi glave i vrata. Rade se u
općoj endotrahealnoj anesteziji pod nadzorom anesteziologa, tako da bolesnik
spava, diše putem endotrahealnog tubusa i ima optimalan položaj za kirurga.
Preoperacijska
obvezna obrada se sastoji iz kliničke i laboratorijske pripreme uz
anesteziološki pregled (bolesnici moraju biti u eutireoidnom stanju tj. urednih
hormona štitnjače, što znači da se svaki višak ili manjak hormona treba
preoperativno korigirati). Temeljna operacija za sve čvorove u štitnoj žlijezdi
je lobektomija (odstranjenje jednog režnja štitnjače) s hitnom
patohistološkom pretragom.
Rjeđe, ako je čvor smješten u istmusu (tkivnoj
premosnici) štitnjače, onda se odstranjuje samo istmus (istmektomija) uz
hitnu patohistološku obradu. Indikacije za kirurško liječenje štitnjače (kada i
kod koje bolesti operirati?) su:
1. hipertireoze (Basedowljeva bolest, toksična
polinodozna struma, toksični adenom)
2. nodozne (čvoraste) strume s simptomima
pritiska na okolne strukture vrata
3. tumori štitnjače. Basedowljeva bolest
(difuzna toksična struma) kod koje dvogodišnja konzervativna terapija
(liječenje tireostaticima) nije dovela do eutireoze (uredne razine hormona
štitnjače), konačno se liječi: kirurški (češće kod mlađih od 40 god.) i
radioaktivnim jodom (I-131). Kod te bolesti, kao i kod polinodozne toksične
strume operativno se odstranjuje s jedne strane cijeli režanj (totalna
lobektomija), a s druge strane veći ili manji dio režnja (subtotalna ili
parcijalna lobektomija) čime značajno smanjujemo volumen štitnjače.
Odstranjenjem
toksičnih čvorova smanjujemo i njezinu aktivnost. Toksični adenom
ili toksičnu polinodoznu strumu bolje je operirati nego liječiti radioaktivnim
jodom jer se bolesnika osim hipertireoze rješava i tumora. Toksični adenom se
operativno liječi odstranjenjem cijelog režnja u kojem se nalazi čvor (totalna
lobektomija). Kod velikih čvorastih struma se (zbog pritiska i mogućeg
oštećenja dišne cijevi) operativno odstranjuje (s bolesnije strane) cijeli
režanj, a s druge strane samo dio (ako postoji zdravo tkivo) ili cijeli režanj
(ako nema zdravog tkiva).
Kao što je rečeno, kod svih sumnjivih čvorova,
odnosno tumora štitnjače, odstranjuje se cijeli režanj (totalna lobektomija) i
obavlja hitna (za vrijeme operacije) patohistološka obrada. Ako patolog nakon
obavljene hitne patohistološke obrade potvrdi sumnju na zloćudni tumor
(karcinom štitnjače), onda se odstranjuje i drugi režanj štitnjače u cijelosti
(totalna tireoidektomija). Kod svih tipova karcinoma se odstranjuje štitna
žlijezda u cijelosti (totalna tireoidektomija), te po potrebi kod pojave
presadnica (metastaza) u limfnim čvorovima vrata i čišćenje limfnih prostora
vrata (disekcija vrata).
Kod same operacije
rutinski se moraju čuvati: povratni živac (bitan za gibanje glasnica) i
doštitne žlijezde (luče paratireoidni hormon koji regulira razinu kalcija u
krvi). Četiri do pet tjedana nakon operacije zrelih karcinoma (papilarni i folikularni)
radi se kontrolna scintigrafija tijela radioaktivnim jodom 131 (body scan)
i po potrebi daje terapijska doza za uništenje ležišta štitnjače i
možebitnih zaostalih metastatskih stanica.
Nakon ovog liječenja bolesnicima se
uvodi nadomjesna i tireosupresivna terapija hormonom levotiroksinom (npr.
Euthyrox u prosječnoj dnevnoj dozi od 150 ľg), kojim će se nadoknaditi
nedostatak hormona i većim dozama spriječiti ponovno stvaranje tumora. Potrebna
je redovna kontrola: s nalazima TSH-a (mora biti niži jer visoke vrijednosti
TSH-a mogu stimulirati ponovno stvaranje tumora), ultrazvukom vrata, kontrolnom
scintigrafijom tijela (tijekom 5 god. od operacije) i nalazom protutijela
anti-tireoglobulina. Nezreli karcinomi štitnjače (medularni i anaplastični) se
nakon operacije još liječe: vanjskim zračenjem i kemoterapijom.
Minimalno invazivna kirurgija štitnjače
Minimalno invazivna kirurgija štitnjače je nova kirurška
tehnika operacije štitnjače i doštitnih žlijezda kod koje se koristi inovativni
kirurški instrument takozvane “ultrazvučne škare”
(ultracision-harmonic scalpel).
Ta tehnika omogućuje da se u minimalnom
operacijskom prostoru obavi koagulacija i rezanje krvnih žila i tkiva bez
podvezivanja čime se uzrokuje u odnosu na klasičnu kirurgiju štitnjače manji
postoperativni ožiljak (izvrstan estetski ishod), manja destrukcija tkiva,
kraća operacija bez drenaže, manja postoperativna bol, brži postoperativni
oporavak (kraći boravak – dnevna bolnica).
Dugogodišnjim obradama i uspješnim liječenjem
bolesti štitne žlijezde ustanovljena je izravna veza između ranog otkrivanja i
postotka izlječenja, a posebno naglašavam kod tumora štitne žlijezde. Stoga preporučam da pregled i obrada štitne
žlijezde bude dio vašeg godišnjeg sistematskog pregleda.
