Ovaj me tjedan nažalost više zaokuplja razmišljanje o broju nezaposlenih od 309.000 tisuća, kako nam javljaju svi mediji, nego ono čime bih se trebao baviti.
Zapravo to i nije potpuno točno, jer sam se u zadnjih dva tjedna toliko naradio da i nisam imao puno vremena pratiti što se događa oko mene.
Prvo, Valentinovo je omiljen dan za sve restauratere jer unatoč recesiji, manje više svi dobro radimo. Ja se moram pohvaliti da smo i subotu i nedjelju bili potpuno puni. Posluživali smo slow food six course menu i gosti su bili oduševljeni. Osjećaj prepunog restauranta i zadovoljan žamor gostiju za mene je neopisivo motivirajući. Već u ponedjeljak radili smo našu redovitu prezentaciju vina ponedjeljkom, ovaj puta Bagueri vina. Ostatak tjedna proveo sam u kuhinji sa frendom i odličnim chefom B. osmišljavajući six course menu za ponedjeljak kada smo radili prezentaciju vinarije Zdjelarević. Budući da je gospodin Zdjelarević htio spojiti slavonsku i mediteransku kuhinju bilo je poprilično zahtjevno. Na kraju smo završili sa deset različitih jela. Večer je prošla odlično.
Eh, sada se vraćamo na temu nezaposlenosti. Čim je posao živnuo, ispostavilo se da je konobar kojeg sam zaposlio tijekom zimskih mjeseci poprilično nemotiviran, nesposoban i da ne želi raditi (barem ne onako kako bi to bilo koji vlasnik očekivao). Krenuli smo u potragu za novim. Redom svi mladi, jako mladi (jedva 20, 21. godinu) konobari koji su došli raditi nakon dan, dva, sms-om nam javljaju da zapravo više neće doći na posao. I tako smo se danas, u ovu prekrasnu subotu našli moj partner Karlo i ja kako sami radimo cijeli dan na prepunoj terasi. Ne znam jesam li više vremena proveo u kuhinji spremajući jela ili perući čaše i šalice u šanku. Ako stvarno postoji toliki broj nezaposlenih onda ili mi previše očekujemo ili ih tražimo na krivom mjestu. Budući da i on i ja svakodnevno radimo dvokratno, trebamo nekoga tko će od 16 do 19 pričuvati lokal i biti nam busboy dok smo mi u lokalu. Uz to pružamo im mogućnost naučiti sve što bi jedan konobar i sommelier trebao znati o svom poslu. Nedjeljom su opet svi slobodni, a nas dvoje sami radimo jer si ne možemo priuštiti zatvoreni restaurant.
Ova kriza nam je uz sve negativnosti kojih smo svakoga dana svjesni donijela i neke dobre stvari… sa restaurantske scene otići će oni nekvalitetni, a ostati samo oni koji uistinu vrijede, vinari su napokon shvatili da su im vina preskupa i počeli spuštati cijene… Za očekivati bi bilo i da osoblje u restaurantima ozbiljnije shvati svoj posao i postavi si pitanje odakle će dobiti plaću ako ne ulože ekstra trud da zadrže postojeće goste, ali izgleda da ćemo na to još morati pričekati.
Do tada ću ja i dalje raditi 24 sata dnevno i nadati se ozbiljnijim mladim ljudima koji žele nešto naučiti…
Vaš chef Tomislav
