Čovjek je prije svega socijalno biće – odlikuje ga prirođena potreba za bliskošću s drugim ljudima. Naš se život vrti oko socijalnih veza s obitelji, prijateljima, kolegama na poslu, partnerom. Na žalost, mnogi ljudi mogu posvjedočiti da su ih upravo njima najbliže osobe izdale ili povrijedile. Tada se često zna dogoditi da povrijeđena osoba ne može krenuti dalje i napredovati jer je teret te povrijeđenosti svakodnevno prati i utječe na njene odnose s drugim ljudima. Ovdje leži bit važnosti opraštanja. Njime činimo dobro prije svega sebi.
Opraštanje je prilika za novi početak
Opraštanjem si pružamo priliku za novi početak, uzdižući se iznad onog što je bilo. Opraštanje je ultimativni čin humanosti, ali ne dolazi lako. Mnogima su potrebne godine, a katkad i desetljeća da uistinu, u pravom smislu riječi oproste. Oprostiti je tako teško zato što duboko i iskreno opraštanje ne može biti na pola, ne može se postići na silu, ne može se odglumiti. Pogreška koju mnogi ljudi rade jest da žele oprostiti odmah i što prije krenuti dalje.
Misija opraštanja u četiri koraka
Psiholozi tvrde opraštanje je proces. On se dešava u koracima stoga i traži vrijeme. U prvom koraku trebate priznati sebi da ste povrijeđen. U drugom koraku prepoznati negativne emocije i ostaviti ih iza sebe.
Sagledati situaciju iz kuta druge osobe-očima osobe koja vas je povrijedila nije nimalo lako ali je moguće treći je korak opraštanja . U završnoj fazi daje priliku samome sebi da sagledate svijetlu stranu onog što vam se dogodilo.
Metode samopomoći
Često se dešava kad nas netko povrijedi do koga nam je jako stalo da se emocije miješaju od srdžbe do tuge. Kao metoda samopomoći ističu psiholozi može vam koristiti tehnika “pisanje pisma“. Na papir prenesite sve što biste željeli reći toj osobi koja vas je povrijedila. Tehnika “Praznog stolca“ pokazala se učinkovitom. Zamislite da osoba koja vas je povrijedila sjedi pokraj vas, recite joj kako se osjećate, sto vas je povrijedilo, zašto ste ljuti.
Odbacite ideju osvete
Osveta je često prvi nagonski impuls koji se javlja kad nas netko povrijedi, ali nikad nije korisna jer nas spušta na razinu osobe koja nam je nanijela zlo. Prema riječima magistre psihologije Mare Šimunović, jednom kad prihvatimo svoje emocije ljutnje i bijesa i odbacimo ideju osvete, možemo krenuti putem oprosta. Namjerno koristim riječ put jer opraštanje to ustinu jest – put koji je često dugotrajan i bolan, ali je put ka osobnoj slobodi. Njime odbacujemo ulogu žrtve i odbijamo da nas naše rane određuju kao osobu. Opraštanje je poklon kojim darujete samoga sebe.
