Pitanje čitatelja
Uskoro idem na, za mene izuzetno važan, intervju za posao i kako ste prije svega trener i ekspert za razvoj ljudskih potencijala, molim Vas da mi date par savjeta kako ne bih pogriješio i kako bi se predstavio u najboljem svijetlu.
Odgovor prof. Borisa Blažinića
Svatko tko je prošao barem
nekoliko intervjua za zapošljavanje zna da je, na susretu oči u oči s
potencijalnim poslodavcem, snaga životopisa i talenata skoro zadnje što se
gleda. Naravno, dobre reference su “ulaznica“ do faze osobne procjene na
susretu “oči u oči” koji je presudan za dobivanje posla.
Posljednja istraživanja
pokazuju da je na razgovoru za posao podjednako važno znati što reći i
istaknuti o sebi, kao i ono što potencijalnom posloprimcu nikako ne smije “izletjeti“, verbalno ili neverbalno.
1. FORSIRANA LJUBAZNOST
Ono što
neke iritira, a nekima izaziva silno nepovjerenje prema sugovorniku je osmijeh
koji se ne miče s lica. Oni koji se na sve jako smiješe, pomalo ukočeno i zamrznuto,
time otkrivaju nervozu i nesigurnost. Idealno je biti uviđavan i ugodan:
ukoliko se u razgovoru ili događaju pojavi neki razlog za smijeh, naravno da je
prirodno nasmiješiti se, no svako drugo forsiranje osmijeha i ljubaznosti je
kontraproduktivno.
2. SLATKE PRIČE
Činjenica je da mnogi poslovni razgovori počinju sa “slatkom pričom“, odnosno petominutnim dijelom gdje se neformalno čavrlja:
prema britanskom principu, uglavnom o vremenu. Naravno da se čovjeka ne zaskače
odmah s glavnom poslovnom temom. No, u razgovorima za posao vrijedi suprotno:
ne preporučuje se “mlatiti“ o privatnim stvarima jer poslodavci to uglavnom
doživljavaju kao nepristojnost i neprofesionalnost. Poželjno je pričanje o
tvrtki u koju se posloprimac prijavljuje jer to pokazuje da je informiran o
njezinoj strukturi i poziciji na tržištu.
3. OKLIJEVANJE I SUZDRŽAVANJE
Poslodavci iznimno cijene proaktivne ljude s
pozitivnim stavom, spremne preuzeti inicijativu i odgovornost za povjeren im
posao. Zbog toga je svako oklijevanje, okolišanje ili izvlačenje od
odgovornosti opasnost nakon koje nema povrataka: poslodavci budno motre
reakcije ispitanika na intervjuima, i često ih psihološki testiraju,
predstavljajući im i više problema nego postojeći posao donosi. Ukoliko se
sugovornici prepadnu, ili odaju mimikom, zbunjenošću ili zastajkivanjem u
govoru da su nesigurnu, već imaju “žuti“ karton i znatno smanjene šanse za
prolaz.
4. TRIVIJALNOSTI
Istina je da mnogi cijene inicijativu i znatiželju:
postavljanje pravih pitanja pokazat će upućenost i ambicioznost potencijalnog
posloprimca. No, jednako tako će nevažna pitanja otkriti nedostatak fokusa i
površnost. Stoga je mudro izbjegavati pitanja o detaljima kao što je vrijeme
trajanja dnevne pauze, kao i mudrovanje o idealnoj sobnoj temperaturi za rad te
položaju stolca… kao i sve slične trivijalnosti.
5. SITNE LAŽI
Psihološka istraživanja pokazuju kako su ljudi skloni lagati
na intervjuima, u smislu “napuhavanja“ činjenica. No, upravo je to ono zbog
čega izgube mogućnost dobivanja posla. Ispitivači su, naime, vrhunski
pripremljeni za razgovore i detektiraju i najmanje iskrivljavanje istine. Stoga
je mudro pokazati samopouzdanje, ali temeljeno na realnim činjenicama.
6. (NE)DUHOVITOST
Humor je poput ukusa – vrlo osoban. Zbog toga se prepričavanje
šala ili iskazivanje duhovitosti ne preporučuje na ozbiljnim razgovorima za
posao. Jer, bez obzira koliko neku šalu smatrali izvrsnom, ne možete biti
sigurni da će je onaj koji je čuje doživjeti jednako kao i vi. 
7. POGLED S VISOKA
Ukoliko počnete djelovati pretenciozno i opterećeno
višim idealima te popovati (pametovati o idealnoj temperaturi, savršenom
moralnom radnom kodeksu i slično) izgledat ćete odbojno i antipatično. Istina,
mnogi posegnu za prikazivanjem sebe u idealnom svjetlu, ne bi li se predstavili
kao vrhunski u svim sferama, no takav je način će stvoriti odbojnost uslijed
prenapadnog dojma.
