Pitanje čitatelja
Poštovani,
ne znam kako definirati vlastiti problem, ali smatram da je ozbiljan jer mi stvara velike teškoće u poslu, druženju, u svakodnevici. Naime, jako sam osjetljiva i povučena. Ne volim biti u centru pažnje, ne volim dolaziti do izražaja ni u kojoj situaciji. U svakoj prilici ponižavam sebe, a druge hvalim. Moje kvalitete rijetko kada mogu doći do izražaja. Imam prilično dobar odnos s kolegama jer se nikada nikome nisam suprotstavila, iako bi sve to išlo na moju štetu. Prvo rješavam obaveze drugih, pa onda svoje, kako se ti drugi, rijetko zahvalni, ne bi naljutili.
Imam 30. godina, imam dobar posao. Ali, i u obitelji sam iskorištena pa od skoro 8 godina rada, nemam nikakve ušteđevine. Jako sam slaba na teškoće drugih. Pomažem im maksimalno, no oni to brzo zaborave. Jednostavno mi je lakše da sebe ponižavam nego da netko bude ljut zbog neke moje neispunjene obaveze.
Ljudi koji me dobro znaju kažu da sam vrijedna i pametna, sposobna za svaku vrstu posla. Ali, mene guši ovaj problem moje osobnosti i želim ga riješiti. Ne znam je li uopće moguće mijenjati se u ovim godinama. Što Vi mislite i što mi predlažete?
Hvala,
Marija
Odgovor prof. Borisa Blažinića
Poštovana gospođo Marija,
zahvaljujem na vašem pitanju jer iz iskustva znam da je to
problem s kojim se susreću mnogi pojedinci. Sama definicija i stručna
klasifikacija vašeg problema, vjerujte mi, je manje važna. Ono što je
najvrednije je vaša spoznaja da imate problem, koji vam kako vi kažete stvara
velike poteškoće, te da ste donijeli odluku i vi želite taj problem riješiti.
To je prvi ali i najvažniji korak u postizanju uspjeha.
Iz vašeg pitanja mogu iščitati sljedeće:
- dopuštate
da drugi donose odluke umjesto vas - skloni ste čestom ispričavanju
- lako popuštate pred zahtjevima i naredbama
drugih - teško iskreno i direktno pokazujete svoje
osjećaje i kažete svoje mišljenje - imate
nisko samopoštovanje - dopuštate da vas drugi iskorištavaju
Iz ovakvih obrazaca ponašanja normalno je da se osjećate
povrijeđeno, nelagodno, napeto, nezadovoljno. Sve ovo su pokazatelji pasivnog
ponašanja, koje je poželjno promijeniti u asertivno ponašanje. Kad kažem
asertivno podrazumijevam obrasce ponašanja koji vam omogućavaju izražavanje
osobnih misli, osjećaja i uvjerenja na direktan i iskren način uvažavajući pri
tome prava drugih. Međutim, promjena ponašanja iz jednog obrasca u drugi je
složen proces koji zahtjeva znanje, vježbanje i upornost.
Možda je za početak dobro da sami utvrdite izvore svog
pasivnog ponašanja. Izvori su uvijek individualni i ovise o konkretnoj
situaciji u kojoj se neka osoba nalazi, ali ih možemo sistematizirati u
nekoliko prepreka zbog kojih su ljudi spremni podržavati i održavati svoje
pasivno ponašanje. To su:
- pretjerana
skromnost – odgojeni smo tako da teško uviđamo svoje kvalitete i
sposobnosti, pa ih zbog toga ne možemo ni javno iskazati. Paralelno s tim nismo
razvili sposobnost primanja i davanja komplimenata. Umjesto ugode i ponosa
komplimenti izazivaju osjećaj srama i nelagode. - fenomen “dobrog prijatelja” – to su naše pretpostavke da u odnosu sa svojim
prijateljima im uvijek moramo izlaziti na ruku i da se podrazumijeva da smo
spremni pomoći u svakoj situaciji bez obzira na naše stavove i uvjerenja. - fenomen “podrazumijeva se” – sličan je fenomenu “dobar prijatelj”, ali se razlikuje
u tome da ako je jedan od sudionika u nekoj situaciji dominantnija osoba, onda
se podrazumijeva da je druga osoba spremna zanemariti svoje potrebe i da joj je
naprosto dužnost da napravi ono što
dominantnija osoba zahtjeva. - spolne
uloge – često puta socijalno okruženje određuje važnost spolnih uloga, pa
se tako očekuje da žene popuste prije i
da se manje zalažu za sebe i svoje interese. - anksioznost
– često puta se ljudi boje pokazati da im je nelagodno ili da se osjećaju
napeto, zbunjeno, konfuzno jer misle da će ispasti smiješni i da će ih zbog
njihovog osjećaja “knedle u grlu” drugi odbaciti. - strah –
ljudi su na temelju svog i iskustva drugih zaključili da je otvorena borba za
svoja prava rizična jer može dovesti do otkaza, prekida veze, osvete,
odbacivanja i kažnjavanja.
Kada pronađete uzroke svoga pasivnog ponašanja bit ćete
spremniji savladavati vještinu asertivnog ponašanja. To nije lako i nemojte
očekivati rezultate preko noći. Ali nemojte, zbog jednog ili dva neuspjeha na
početku, lako odustati. Asertivnost pripada odvažnima i upornima.
Kako to napraviti?
Jedan od načina je da pronađete neki tečaj ili trening radionicu
asertivnog ponašanja ili drugim riječima krenite na stručno usavršavanje. Tamo
ćete uz pomoć stučnih trenera vježbati i usavršavati tehnike asertivnog
ponašanja.
Drugi način je da se opskrbite stručnom literaturom na tu
temu i da principom samopomoći proučite neku od tehnika i pokušate ju primijeniti
u praksi. Ovo je doduše nešto bolnija metoda, ali nije nemoguća. Tako ćete
metodom pokušaja i pogrešaka postepeno usvojiti asertivne obrasce
ponašanja.
Treći način je da izaberete uzor. Izaberite osobu kojoj
vjerujete i kojoj se divite. Dobro pratite kako se ponaša i dobro slušajte što
i kako govori. U početku kopirajte to ponašanje, a kasnije kod kuće vježbajte
kako bi vi učinili isto, ali na sebi prihvatljiv način. Metodom “učenja po
modelu” usvajamo cijeli niz obrazaca ponašanja. Međutim, dobro je da svakom
modelu, ma koliko god on bio uspješan, damo osobnu notu. Ono što vas čini
posebnom je vaša jedinstvenost.