Pitanje čitatelja
Poštovani!
Radim kao zamjenica voditelja jedne prodavaonice u velikom trgovačkom lancu već pet godina. Posao mi je naporan, ali ja ga volim. Pruža mi niz mogućnosti da pokažem svoje organizacijske sposobnosti i dinamičan je što meni osobno odgovara. Ono što me muči i zbog čega sam nezadovoljna su situacije, a ima ih dosta, u kojima bih željela iznijeti svoje mišljenje i neslaganje, ali za to nemam hrabrosti. Kada završim razgovor s nadređenim ili suradnicima uvijek imam osjećaj da nisam razgovarala na način na koji sam htjela i trebala. Kao da su oni jači i bolji od mene. Ja se povučem i onda sama sebi govorim ono što sam u stvari trebala reći njima. Zbog toga postanem ljuta na samu sebe. Je li to zbog mog straha da ne pokvarim naše odnose? Možete li mi dati nekoliko savjeta kako da to promijenim?
Julijana
Odgovor prof. Borisa Blažinića
Poštovana Julijana,
to kako se vi ponašate i osjećate u razgovoru sa svojim
nadređenim i suradnicima je česta pojava s kojom se suočavaju mnogi ljudi kako u svom poslovnom tako i u privatnom
životu. Ono što je hvale vrijedno je činjenica da ste vi osvijestili zbog čega
ste nezadovoljni dok mnogi pojedinci rade isto, ali o tome ne žele niti
razmišljati. To je već prvi korak prema rješenju vašeg problema, a ono što vam
ja mogu preporučiti je da naučite vještinu asertivnog ponašanja.
Asertivno ponašanje bi mogli definirati kao ponašanje u
kojem pojedinac zna slobodno i otvoreno izraziti svoje potrebe, želje i zauzeti
se sam za sebe bez da povrijedi druge, a kako bi zadržao kvalitetne odnose. No,
to je jednostavno za reći, ali nešto teže se provodi u djelo.
Naime ljudsko ponašanje možemo uklopiti u četiri osnovna
modela. Ljudi se u interakciji s drugima ponašaju pasivno, agresivno,
pasivno-agresivno ili asertivno.
Pasivno ponašanje
je često obrazac kojega smo usvojili odgojem. Naučili su nas da šutimo i
slušamo. Tako je pasivna osoba često nesigurna i ne izražava svoje mišljenje.
Nasmijana je ali bez komentara. Dozvoljava drugima da vode komunikaciju i
odlučuju umjesto nje.
Agresivno ponašanje
se manifestira kroz zahtijevanje i naređivanje. Ove osobe teško prepoznaju
riječi kao što su hvala i molim. Govore glasno i brzo, prekidaju sugovornika,
optužuju, ne priznaju svoje pogreške i slično. Svoj agresivni govor upotpunjuju
i agresivnom gestikulacijom.
Pasivno-agresivno
ponašanje je najčešće odraz nemoći ili nemogućnosti da se osoba nosi s
jakim osjećajima koji je prožimaju. Zbog toga ne iskazuje svoje prave osjećaje
već okrivljuju druge za svoje frustracije kroz ulogu “žrtve” koja im lijepo
pristaje. Kada odluče dati neku primjedbu ona je obično sarkastična, uzvišena
jer se vole ponašati kao “generali poslije bitke”. Tako prikrivaju svoje prave
osjećaje jer ih se najčešće boje pokazati.
Za razliku od gore navedenih, asertivno ponašanje iskazuju osobe koje znaju cijeniti sebe i poštivati
druge. Te osobe komuniciraju jasno, konkretno i direktno. Slušaju druge,
iskazuju svoja očekivanja i osjećaje, hvale i kritiziraju kada je to potrebno i
preuzimaju odgovornost za svoje riječi i djela. To su osobe koje preuzimaju odgovornost za sebe, svoj život i svoj rad.
Međutim, biti asertivan u poslovnom i
privatnom životu u svakom trenutku nije lagano niti uvijek ugodno. Svi mi imamo
puno blokada s kojima se trebamo nositi i naučiti kako da ih prevladamo i
postanemo asertivni, odnosno da znamo kako se izboriti za sebe. Upravo zbog toga je poželjno da se uključite u neki
trening asertivnog ponašanja jer se na takvim treninzima u kontroliranom
okruženju intenzivno vježbaju različite tehnike koje pomažu u izgradnji
asertivnosti.
Osim toga, ono što možete pokušati sami je
sljedeće:
- Koristite “ja” izreke, što znači da u
svom govoru što češće upotrebljavate zamjenicu “ja”. “Ja mislim, ja osjećam, ja
bih željela znati…” Ova mala promjena može napraviti veliku razliku u
načinu na koji govorite. - Ne krivite druge, dovoljno je da u
situacijama kada procijenite da je to prikladno, mirno iznesete svoj stav i
pokažete svoje osjećaje. - Prestanite s isprikama, što znači da ne
morate reći “Žao mi je” svaki put kada nešto pođe krivo. To kažite samo onda
kada je to vaša direktna odgovornost. - Uskladite komunikaciju, što znači da
vaša verbalna i neverbalna komunikacija čine jednu cjelinu. Izraz vašeg lica,
očni kontakt i gestikulacija moraju pratiti ono što govorite u svakom trenutku. - Jednako prihvaćajte pohvale i kritike. Kada vam netko
kaže nešto lijepo o vama, neka vam ne bude neugodno. Prihvatite to s veseljem i
zahvalite se. Isto tako se odnosite prema kritici. To je samo povratna
informacija koja vam daje priliku za daljnji razvoj. - Naučite reći “ne”. Kada ste sigurni
da nešto ne želite ili ne možete napraviti nemojte nikada dozvoliti da otvorite
usta s namjerom da kažete “ne”, a iz vaših usta iziđe “nema problema”.
Ako što češće primjenjujete ove savjete bit ćete na dobrom putu da postanete
asertivna osoba. Zadovoljstvo koje donosi ta vještina nema cijenu.
